Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-850/18 (A. Ž.)

Odluka donesena 10. 04. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Povrat stana
  • Protek roka
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni postupak
  • Upravni spor
  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-850/18

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 04. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 850/18, rješavajući apelaciju Adila Žigića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1) i (3) tač. c) i l), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 10. aprila 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Adila Žigića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja postupka vraćanja stana u posjed, koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu broj 09 0 U 030186 18 U.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Adila Žigića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja postupka koji je pravosnažno obustavljen Rješenjem Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevu broj 23/1-372-3626/98 od 4.

decembra 2012. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Adila Žigića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 030186 18 U od 26. januara 2018. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Adil Žigić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Emina Hasanović, advokat iz Sarajeva, podnio je 13. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 030186 18 U od 26. januara 2018. godine, te zbog dužine trajanja postupaka vraćanja stana u posjed. Apelant je, također, podnio zahtjev za određivanje privremene mjere kojom je zatražio da Ustavni sud „ukine Rješenje Kantonalnog suda broj 09 0 U 030186 18 U od 26. januara 2018. godine, naloži Kantonalnom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu da u predmetu broj 09 0 U 030186 18 U riješi upravni spor u hitnoj proceduri i naloži nadležnim organima hitno izvršenje konačnog i izvršnog Rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljem tekstu: Uprava) broj 23/1-372-3626/98 od 6. novembra 2017. godine i uvođenje apelanta u posjed predmetnog stana“.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Ministarstva prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) i od nosioca stambenog prava M.K. zatraženo je 26. februara 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud, Ministarstvo i nosilac stanarskog prava su u periodu od 2. do 19. marta 2018. godine dostavili odgovore na apelaciju, dok Uprava u ostavljenom roku nije dostavila odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

Uvodne napomene

5. Rješenjem Federalnog ministarstva odbrane (u daljnjem tekstu: FMO) broj 8/27-6-TR- 592/97 od 6. marta 1997. godine apelantu je dodijeljen na korištenje stan u Sarajevu, u Šenoinoj ulici broj 8 (u daljem tekstu: predmetni stan). Apelant je sa FMO zaključio Ugovor o korištenju predmetnog stana broj 28-5/U-33/97 od 4. februara 1997. godine, a 19. juna 2000. godine i ugovor o kupoprodaji na kojem postoji stanarsko pravo koji je zaključen između apelanta i FMO.

6. Odlukom Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: CRPC) broj 502-939-1/1 od 12. juna 2001. godine potvrđeno je da je M.K. na 1. april 1992. godine bio nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu.

7. CRPC je Odlukom broj R-502-939-1/1-90-1089 od 4. marta 2003. godine usvojila zahtjev FMO i apelanta za ponovno razmatranje odluke CRPC-a od 12. juna 2001. godine, navedenu odluku stavila van snage i odbacila zahtjev M.K. za povrat predmetnog stana zbog nenadležnosti za odlučivanje.

8. Uprava je donijela Rješenje broj 23/1-372-3626/98 od 5. februara 2004. godine kojim je odbijen zahtjev M.K. za vraćanje stana u posjed.

9. Rješenjem Ministarstva broj 27/02-23-860/04 od 20. jula 2004. godine odbijena je žalba M.K. podnesena protiv rješenja Uprave od 5. februara 2004. godine.

10. Nezadovoljan navedenom odlukom, M.K. je podnio zahtjev za ponovno razmatranje, a CRPC je Odlukom broj R-502/939-1/1-01-140/04 od 9. aprila 2005. godine usvojila zahtjev i odluku od 4. marta 2003. godine stavila van snage.

11. Presudom Kantonalnog suda broj U-49/05 od 20. jula 2005. godine tužba M.K. je uvažena, rješenje Ministarstva od 20. jula 2004. godine i rješenje Uprave od 5. februara 2004. godine poništeni i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.

12. Uprava je 14. novembra 2005. godine donijela Zaključak o dozvoli izvršenja broj 23/1-372- 3626/98 odluke CRPC-a od 9. aprila 2005. godine kojom je utvrđeno da nosiocu stanarskog prava M.K. pripada pravo na vraćanje predmetnog stana u posjed, a da apelantu prestaje pravo privremenog korištenja predmetnog stana, te mu je naloženo da predmetni stan napusti u roku od 15 dana bez prava na alternativni smještaj.

13. M.K. je 16. februara 2006. godine na osnovu navedenog zaključka od 14. novembra 2005. godine uveden u posjed predmetnog stana.

Postupak po apelantovom zahtjevu za reizvršenje zaključka Uprave od 14. novembra 2005. godine

14. CRPC je, postupajući po apelantovom zahtjevu i po službenoj dužnosti, donijela Odluku broj R-502/939-1/1-01-140-305-99/07 od 26. decembra 2007. godine kojom su odluke CRPC-a od 9. aprila 2005. godine i 12. juna 2001. godine stavljene van snage i odbijen zahtjev M.K. za vraćanje u posjed predmetnog stana kao neosnovan.

15. Imajući u vidu da je odlukom CRPC-a od 26. decembra 2007. godine stavljena van snage prvobitna odluka CRPC-a od 9. aprila 2005. godine, Uprava je, postupajući po apelantovom zahtjevu, donijela rješenje od 2. aprila 2008. godine kojim je apelantu dozvoljeno vraćanje u posjed predmetnog stana, dok je nosiocu stanarskog prava M.K. naloženo iseljenje iz predmetnog stana.

16. Iz stanja spisa proizlazi da je Ministarstvo Rješenjem broj 27/02-23-2605/98 od 28. aprila 2008. godine odbilo žalbu nosioca stanarskog prava M.K. izjavljenu protiv rješenja Uprave od 2. aprila 2008. godine.

17. Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 U 002163 08 U od 21. maja 2010. godine odbijena je tužba nosioca stanarskog prava M.K. podnesena protiv rješenja Ministarstva od 28. aprila 2008. godine.

18. Kantonalni sud je, postupajući u predmetu reizvršenja zaključka o dozvoli izvršenja odluke CRPC-a, donio Presudu broj 09 0 U 002163 08 U 2 od 13. jula 2012. godine kojom je uvažena tužba nosioca stanarskog prava M.K. i osporeno rješenje Ministarstva od 28. aprila 2008. godine i rješenje Uprave od 2. aprila 2008. godine poništeni i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.

19. Postupajući po navedenoj presudi, Uprava je donijela rješenje od 4. decembra 2012. godine kojim je predmetni postupak, pokrenut po apelantovom zahtjevu za reizvršenje zaključka Uprave od 14. novembra 2005. godine, obustavljen. Protiv navedenog rješenja nije izjavljena žalba i navedeno rješenje je postalo pravosnažno 8. januara 2013. godine.

Ponovni postupak za reizvršenje zaključka Uprave od 14. novembra 2005. godine koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u predmetu broj 09 0 U 030186 18 U

20. Pošto je u međuvremenu Sud Bosne i Hercegovine donio Presudu broj S 1 3 U 013755 16 U od 21. decembra 2016. godine kojom je potvrdio odluku CRPC-a od 26. decembra 2007. godine, Uprava je, odlučujući u ponovnom postupku, donijela Rješenje broj 23/1-372-3626/98 od 9. maja 2017. godine kojim je apelantu dozvoljeno reizvršenje zaključka Uprave od 14. novembra 2005. godine i vraćanje u posjed predmetnog stana. Istim rješenjem je naloženo M.K. da se iseli iz predmetnog stana.

21. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio M.K, a apelant je posredstvom opunomoćenika dostavio odgovor na žalbu.

22. Ministarstvo je Rješenjem broj 05/02-23-1127/17 od 5. jula 2017. godine poništilo prvostepeno rješenje i predmet vratilo na ponovni postupak.

23. Uprava je, odlučujući u ponovnom postupku, donijela Rješenje broj 23/1-372-3626/98 od 6. novembra 2017. godine kojim je dozvoljeno reizvršenje zaključka Uprave od 14. novembra 2005. godine i apelantu je vraćen u posjed predmetni stan. Istim rješenjem je utvrđeno da M.K. koristi predmetni stan, te mu je naloženo da se iseli iz predmetnog stana.

24. Rješenjem Ministarstva broj 05/02-23-2707/17 od 26. decembra 2017. godine odbijena je žalba M.K. i potvrđeno prvostepeno rješenje.

25. Uprava je donijela Zaključak o dozvoli izvršenja broj 23/1-372-3626/98 12. januara 2018. godine rješenja Ministarstva od 26. decembra 2017. godine.

26. M.K. je 23. januara 2018. godine podnio tužbu Kantonalnom sudu protiv Ministarstva i predložio da se tužba uvaži i ponište rješenje Ministarstva od 26. decembra 2017. godine i rješenje Uprave od 6. novembra 2017. godine.

27. M.K. je 25. januara 2018. godine podnio zahtjev Kantonalnom sudu za odgađanje izvršenja rješenja Ministarstva od 26. decembra 2017. godine.

28. Rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 U 030186 18 U od 26. januara 2018. godine odgođeno je izvršenje rješenja Ministarstva od 26. decembra 2017. godine do okončanja upravnog spora.

29. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant 9. februara 2018. godine Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) podnio zahtjev za vanredno preispitivanje rješenja Kantonalnog suda od 26. januara 2018. godine o kojem još nije odlučeno.

30. Iz stanja spisa proizlazi da je upravni spor pred Kantonalnim sudom, također, u toku. IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

31. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom Kantonalnog suda, te zbog dužine trajanja predmetnog postupka za reizvršenje i povrat u posjed predmetnog stana povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je opisao hronologiju predmetnog postupka, te predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju i utvrdi povredu navedenih prava. Istovremeno, apelant je podnio zahtjev za određivanje privremene mjere kojom je zatražio da Ustavni sud „ukine Rješenje Kantonalnog suda broj 09 0 U 030186 18 U od 26. januara 2018. godine, naloži Kantonalnom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu da u predmetu broj 09 0 U 030186 18 U riješi upravni spor u hitnoj proceduri i naloži nadležnim organima hitno izvršenje konačnog i izvršnog rješenja Uprave od 6. novembra 2017. godine i uvođenje apelanta u posjed predmetnog stana“.

b)Odgovor na apelaciju

32. Kantonalni sud je opisao hronologiju predmetnog postupka, te istakao da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede prava na dom, povrede prava na privatnu imovinu i povrede prava na pravično suđenje.

33. Ministarstvo je navelo da nisu ispunjeni uvjeti za dopustivost apelacije, te je predložilo da se apelacija odbaci kao nedopustiva.

34. Nosilac stanarskog prava M.K. je, prije svega, predložio da Ustavni sud apelaciju odbaci kao preuranjenu, budući da je apelant podnio zahtjev za vanredno preispitivanje osporene odluke. Ukoliko ne odbaci apelaciju kao preuranjenu, nosilac stanarskog prava je predložio da Ustavni sud odbije apelaciju kao neosnovanu budući da nisu tačni apelantovi navodi istaknuti u apelaciji. V.Relevantni propisi

35. U Zakonu o upravnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:

Član 6. stav 1.

Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su osigurati efikasno ostvarivanje prava i interesa građana [...] što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari. Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge sudionike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

36. U Zakonu o upravnim sporovima („Službene novine FBiH“ broj 9/05) relevantne odredbe glase:

Član 17.

Tužba, po pravilu, ne sprečava izvršenje upravnog akta protiv kog je podnesena, ako zakonom nije drugačije određeno.

Po zahtjevu tužioca, organ nadležan za provođenje izvršenja osporenog upravnog akta odložit će izvršenje do donošenja sudske odluke, ako bi izvršenje nanijelo tužiocu štetu koja bi se teško mogla popraviti, a odlaganje nije protivno javnom interesu, niti bi se odlaganjem nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranci. Uz zahtjev za odlaganje mora se priložiti dokaz o podnesenoj tužbi. Po svakom zahtjevu nadležni organ mora donijeti rješenje najkasnije u roku od tri dana od prijema zahtjeva za odlaganje izvršenja.

Nadležni organ iz stava 2. ovog člana može i iz drugih razloga odložiti izvršenje osporenog upravnog akta do donošenja sudske odluke, ako to javni interes dozvoljava. Pod uvjetima iz st. 2. i 3. ovog člana o odlaganju izvršenja upravnog akta protiv kojeg je podnesena tužba može odlučiti i nadležni sud kome je tužba podnesena, ako to pisano zatraži tužilac. Ovaj zahtjev tužilac može postaviti samo ako prethodno nije tražio odlaganje izvršenja rješenja kod organa iz stava 2. ovog člana.

37. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

38. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

39. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. a)Dopustivost apelacije u odnosu na dužinu trajanja postupka za reizvršenje zaključka Uprave od 14. novembra 2005. godine obustavljenog rješenjem Uprave od 4. decembra 2012. godine

40. Pri ispitivanju dopustivosti tog dijela apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (1) i (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda.

41. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

42. Član 18. st. (1) i (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije; (…)

43. Naime, Ustavni sud smatra da nije potrebno utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljeno navedeno rješenje Uprave od 4. decembra 2012. godine s obzirom na to da iz stanja spisa proizlazi da je navedeno rješenje postalo pravosnažno 8. januara 2013. godine, pa se podrazumijeva da je predmetno rješenje apelant primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 13. februara 2018. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijano rješenje Uprave od 4. decembra 2012. godine.

44. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

b)Dopustivost apelacije u odnosu na osporeno rješenje Kantonalnog suda od 26.

januara 2018. godine

45. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u dijelu u kojem apelant smatra da mu je osporenim rješenjem Kantonalnog suda od 26. januara 2018. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.

46. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

47. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

48. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

49. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, koji još nije donio odluku o zahtjevu za vanredno preispitivanje rješenja Kantonalnog suda od 26. januara 2018. godine iz čega slijedi da je apelacija u tom dijelu preuranjena. c)Dopustivost apelacije u odnosu na dužinu trajanja postupka koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u predmetu broj 09 0 U 030186 18 U

50. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina trajanja postupka po apelantovom zahtjevu za reizvršenje zaključka Uprave od 14. novembra 2005. godine (nakon donošenja rješenja Uprave od 9. maja 2017. godine).

51. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

52. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

53. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

54. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u predmetu broj 09 0 U 030186 18 U, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

55. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

56. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] a)Relevantna načela

57. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

58. Osim toga, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav

1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

b)Period koji se uzima u obzir

59. Ustavni sud podsjeća da, u skladu s članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je postupak koji je prethodio osporenom postupku (pokrenut apelantovim zahtjevom za ponovno razmatranje odluke CRPC-a od 12. juna 2001. godine) završen rješenjem Uprave od 4. decembra 2012. godine kojim je predmetni postupak obustavljen. Pošto protiv navedenog rješenja nije izjavljena žalba, ono je postalo pravosnažno 8. januara 2013. godine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 9. maja 2017. godine, kada je Uprava donijela rješenje kojim je apelantu dozvoljeno reizvršenje zaključka Uprave, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, postupak koji je trajao oko 10 mjeseci.

c)Analiza razumnosti trajanja postupka

60. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku reizvršenja odluke CRPC-a koji, prema stanju spisa, ima elemenata koji ga čine nešto zahtjevnijim i složenijim za odlučivanje. Ocjenjujući značaj predmetnog postupka za apelanta, Ustavni sud zapaža da je apelant uknjiženi vlasnik predmetnog stana, pa je predmetni postupak nesumnjivo od velike važnosti za njega.

61. Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud konstatira da su organi uprave i Kantonalni sud u periodu od oko 10 mjeseci, koliko je postupak u ovoj pravnoj stvari trajao, donijeli šest odluka na tri instance (tri prvostepene, dvije drugostepene i jedna odluka Kantonalnog suda), što se nikako ne može ocijeniti pretjerano dugim budući da je vidljiv napor upravnih organa da u redovnim intervalima i u razumnom roku donesu odluku po apelantovom zahtjevu. Uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku, koji pred organima uprave i Kantonalnim sudom traje oko 10 mjeseci, još uvijek nije povrijeđeno apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer su nadležni organi uprave i Kantonalni sud u razumnim rokovima preduzimali procesne radnje.

62. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku, koji traje oko 10 mjeseci, još uvijek nije došlo do kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

63. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, ali s obzirom na to da u predmetnom postupku nije utvrđena povreda prava na pravično suđenje, apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.

Ostali navodi

64. Ustavni sud neće posebno ispitivati apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, jer se i oni, u suštini, odnose na dužinu trajanja predmetnog postupka o čemu je Ustavni sud odlučio u dispozitivu odluke.

VIII.Zaključak

65. Ustavni sud smatra da ne postoji povreda prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije kada je dužina trajanja postupka bila razmjerna okolnostima konkretnog slučaja, te imajući u vidu da su nadležni organi i sud u razumnim rokovima donosili odluke.

66. Na osnovu člana 18. st. (1) i (3) tač. c) i l) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

67. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere.

68. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-850/18 (A. Ž.) | Sudska praksa | Aktio