Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4582/15 (P. S.)

Odluka donesena 10. 04. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Izvršenje
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4582/15

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 04. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2018. godine, u predmetu broj AP 4582/15, rješavajući apelaciju Pere Srdića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1), stav 3. tačka l) i stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Pere Srdića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 73 0 I 004517 15 Gž 3 od 26. juna 2015. godine u dijelu u kojem je predmet vraćen na ponovni postupak, zbog toga što je preuranjena.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Pere Srdića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 73 0 I 004517 15 Gž 3 od 26. juna 2015. godine u dijelu u kojem je postupak okončan, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Pero Srdić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Čelinca kojeg zastupa Branislav Rakić advokat iz Banja Luke, podnio je apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 73 0 I 004517 15 Gž 3 od 26. juna 2015. godine.

Uvodne nepomene

2. Osnovni sud u Kotor Varoši (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je rješenjem broj 73 0 I 004517 10 I od 7. decembra 2010. godine dozvolio izvršenje po prijedlogu apelanta protiv „Mermer“ AD Čelinac (u daljnjem tekstu: izvršenik) na osnovu izvršne isprave, presude Okružnog suda 73 0 P 000291 09 Gž od 11. decembra 2009. godine kojom je preinačena presuda Osnovnog suda broj 73 0 P 000291 07 P od 20. jula 2009. godine. Navedenim rješenjem naloženo je izvršeniku da apelanta u roku od 15 dana vrati na rad pod prijetnjom izricanja novčane kazne te da mu isplati naknadu plate i druga novčana potraživanja utvrđena presudom u iznosima i za periode kako je to navedeno u dispozitivu navedenog rješenja i to zapljenom novčanih sredsatava sa transakcijskog računa izvršenika na račun punomoćnika apelanta.

3. Obzirom da sprovođenje izvršenja radi naplate novčanog potraživanja utvrđenog izvršnom ispravom nije sprovedeno zbog nedostatka novčanih sredstava apelant je predložio promjenu sredstava i predmeta izvršenja te je Osnovni sud pravosnažnim rješenjem broj 73 0 I 004517 190 I od 28. decembra 2012. godine dozvolio promjenu predmeta i sredstava izvršenja popisom, procjenom i zapljenom pokretnih stvari izvršenika do potpunog namirenja apelanta. Nalazom i mišljenjem vještaka ekonomske struke koji je sud prihvatio utvrđeno je da ukupno novčano potraživanje apelanta utvrđeno izvršnom presudom iznosi: 12.329,29 KM po osnovu plata od 2006. godine do aprila 2009. godine, 11.490,78 KM po osnovu zakonske zatezne kamate na platu, troškove parničnog postupka u iznosu od 3.973,70 KM i troškovi izvršnog postupka u iznosu od 792,50 KM ili ukupno 28.586,27 KM.

4. Rješenjem o namirenju Osnovnog suda broj 73 0 I 004517 13 I 2 od 28. marta 2013. godine utvrđeno je da se iz cijene postignute prodajom pokretnih stvari izvršenika namiruju potraživanja apelanta u pojedinačnim iznosima kako je to navedeno u dispozitivu rješenja (ukupno 27.897,60 KM).

Postupak okončan osporenim rješenjem

5. Obzirom da nije u potpunosti namiren provođenjem izvršenja popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika, apelant je 28. marta i 1. aprila 2013. godine podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva izvršenja tražeći da se izvršenje radi naplate preostalih potraživanja kao i naknada potraživanja plate od pravosnažnosti izvršne isplate do vraćanja na rad provede prodajom nekretnina izvršenika. Osim promjene predmeta i sredstava izvršenja predlaže i dozvolu izvršenja radi vraćanja na rad, naknade dijela plate za februar 2009. godine, plate za mart i april 2009. godine te naknade plata dospjelih nakon pravosnažnosti izvršne isprave do vraćanja na rad uz uplatu doprinosa za penzijsko invalidsko i zdravstveno osiguranje.

6. Osnovni sud je rješenjem broj 73 0 I 004517 13 I 3 od 4. aprila 2013. godine prihvatio prijedlog apelanta za promjenu predmeta i sredstava izvršenja radi vraćanja na posao apelanta i naplate preostalog novčanog potraživanja na osnovu izvršne odluke. Naloženo je izvršeniku da apelanta vrati na rad i rasporedi na poslove koje je obavljao prije prestanka radnog odnosa kao i da shodno članu 217. Zakona o izvršnom postupku Republike Srpske (u daljnjem teskstu: ZIP) apelantu isplati mjesečne iznose na ime plate dok bude vraćen na posao i to na ime naknade štete zbog izgubljene zarade u iznosima i za mjesece pobliže navedene u dispozitivu rješenja kao i da uplati zakonske doprinose nadležnim fondovima za period od 4. augusta 2006. godine pa do vraćanja apelanta na rad. Izvršenje će se provesti zabilježbom izvršenja u zemljišnoj knjizi (u zk ulošku pobliže navedenom u dispozitivu rješenja), utvrđivanjem vrijednosti nepokretnosti, prodajom nepokretnosti i namirenjem apelanta iz iznosa dobijenog prodajom. Novčana sredstva po osnovu glavnog duga, zakonskih zateznih kamata i ostalih troškova izvršnog postupka uplatit će se na račun apelanta a novčana sredstva po osnovu troškova izvršnog postupka punomoćnika apelanta na žiro račun punomoćnika apelanta.

7. Odlučujući o prigovoru izvršenika Osnovni sud je rješenjem broj 73 0 I 004517 13 I 3 od 6. decembra 2013. godine, djelimično usvojio prigovor izvršenika u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 532,80 KM za treći mjesec 2013. godine i rješenje o izvršenju tog suda od 4. aprila 2013. godine ukinuo i u tom dijelu obustavio izvršenje i ukinuo sprovedene radnje. U preostalom dijelu prigovor izvršenika je odbijen kao neosnovan i rješenje o izvršenju od 4. aprila 2013. godine ostaje na snazi.

8. Odlučujući o žalbi izvršenika Okružni sud je rješenjem broj 73 0 I 004517 14 Gž 2 od 21. maja 2014. godine usvojio žalbu izvršenika, rješenje Osnovnog suda od 6. decembra 2013. godine u dijelu u kojem je odbijen prigovor izvršenika ukinuo i predmet u tom dijelu vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

9. U ponovnom postupku nakon održanog ročišta Osnovni sud je rješenjem broj 73 0 I 004517 13 I 4 od 20. oktobra 2014. godine djelimično usvojio prigovor izvršenika na rješenje tog suda od 4. aprila 2013. godine, u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 32,04 KM na ime preostalog dijela duga za mjesec februar 2009. godine, te je u tom dijelu obustavio izvršenje i ukinuo sprovedene radnje. U preostalom dijelu prigovor izvršenika je odbijen kao neosnovan i rješenje tog suda od 4. aprila 2013. godine o promjeni predmeta i sredstva izvršenja ostaje na snazi.

10. Odlučujući o žalbi izvršenika Okružni sud je osporenim rješenjem broj 73 0 I 004517 15 Gž 3 od 26. juna 2015. godine uvažio žalbu izvršenika i rješenje Osnovnog suda broj 73 0 I 004517 13 I 4 od 20. oktobra 2014. godine u pobijanom dijelu (kojim je odbijen prigovor izvršenika i rješenje o promjeni predmeta i sredstva izvršenja broj 73 0 I 004517 13 I 3 od 4. aprila 2013. godine održano na snazi), preinačio tako što je stavom I dispozitiva, prigovor izvršenika usvojio i preinačio rješenje od 4. aprila 2013. godine tako da je odbijen prijedlog za promjenu predmeta i sredstva izvršenja radi prinudne naplate plata za februar, mart i april 2009. godine, naplata plata od decembra 2009. godine zaključno sa martom 2013. godine i nadalje do vraćanja na rad apelanta te se u tom dijelu izvršenje obustavlja i ukidaju sve sprovedene radnje.

11. Stavom II preinačava se prvostepeno rješenje tako da se prigovor izvršenika usvaja pa se preinačava rješenje od 4. aprila 2013. godine tako da se odbija prijedlog za promjenu predmeta i sredstava izvršenja zabilježbom izvršenja u zemljišnoj knjizi utvrđivanjem vrijednosti i prodajom nekretnina upisanih u z.k. ulošku broj 42 i 44 KO Opsječko.

12. Stavom III dispozitiva ukinuto je prvostepeno rješenje u dijelu kojim je odbijen prigovor izvršenika protiv rješenja od 4. aprila 2013. godine u dijelu kojim je naloženo izvršeniku da u roku od 15 dana apelanta vrati na rad i isplati plate za februar, mart i april 2009. godine i plate od decembra 2009. godine zaključno sa martom 2013. godine i nadalje do vraćanja apelanta na rad, uz ostale troškove izvršnog postupka, zatim da uplati doprinose nadležnim fondovima za penzijsko-invalidsko i zdravstveno osiguranje na ime apelanta od 4. augusta 2006. godine do vraćanja na rad a sve to prenosom novčanih sredstava od prodaje nekretnina izvršenika na žiro račun apelanta, pa se prijedlog u tom dijelu odbacuje kao nedozvoljen i neodređen.

13. Stavom IV ukinuto je rješenje u dijelu kojim je odbijen prigovor protiv rješenja od 4. aprila 2013. godine i isto održano na snazi u dijelu kojim je dozvoljena promjena predmeta i sredstava izvršenja radi ispunjenja obaveze na uplatu nadležnim fondovima doprinosa penzijsko-invalidskog i zdravstvenog osiguranja od 4. augusta 2006. godine do vraćanja na rad te radi isplate troškova izvršnog postupka u iznosu od 292,50 KM i troškove zastupanja na ročištu u iznosu od 400,00 KM i predmet se u tom dijelu vraća prvostepenom sudu na ponovni postupak

14. U obrazloženju rješenja Okružni sud je konstatovao da osporeno rješenje gubi iz vida da je izvršenje radi vraćanja apelanta na rad, naplate novčanog potraživanja na ime naknade plate koju bi ostvario za februar, mart i april 2009. godine i da je vraćen na rad za period od pravosnažnosti izvršne isprave do vraćanja na rad i uplate doprinosa u ovom izvršnom postupku već pravosnažno dozvoljeno (rješenja br. 73 0 I 004517 10 I od 7. decembra 2010. godine i 28. decembra 2012. godine) te se rješenjem od 4. aprila 2013. godine, nije moglo u ovom izvršnom postupku ponovo nalagati izvršeniku da iste obaveze ispuni, nego samo odlučivati o tome da li je osnovan prijedlog za promjenu predmeta i sredstava sprovođenja izvršenja u granicama već pravosnažnog rješenja o izvršenju. Stoga je, kako dalje navodi prijedlog za promjenu predmeta i sredstava izvršenja u dijelu kojim se traži ponovno nalaganje izvršeniku da ispuni obaveze prema apelantu iz tih razloga valjalo odbaciti kao nedozvoljen. U dijelu kojim je zatraženo izvršenje radi naplate ostalih troškova izvršnog postupka prijedlog nije određen jer nije jasno naznačeno na koje se troškove izvršnog postupka odnosi a ni koliko oni iznose.

15. Dalje je navedeno da u pravosnažnom rješenju o izvršenju od 7. decembra 2010. godine visina mjesečnih plata dospjelih od pravosnažnosti presude do vraćanja na rad tj. od decembra 2009. godine zaključno sa martom 2013. godine nije utvrđena i navedeno rješenje u tom dijelu nije podobno za prinudno izvršenje saglasno odredbi člana 27. stav 1 ZIP te se nije moglo udovoljiti prijedlogu za promjenu predmeta i sredstva izvršenja radi sprovođenja izvršenja prinudnom naplatom potraživanja plata od decembra 2009. godine zaključno sa martom 2013. godine. Kada je u pitanju sprovođenje izvršenja radi prinudne naplate potraživanja naknade plate za februar, mart i april 2009. godine čija je visina utvrđena izvršnom ispravom a preostali iznos koji apelantu nije namiren tokom ovog izvršnog postupka a utvrđen je pravosnažnim rješenjem o namirenju od 28. marta 2013. godine, Okružni sud podsjeća da je apelant odustao od prodaje pokretnih stvari izvršenika čija je procjenjena vrijednost premašivala iznos tih potraživanja a što je ukazano u rješenju tog suda od 21. maja 2014. godine. Imajući u vidu navedeno taj sud je zaključio da ni u tom dijelu nije bilo mjesta za promjenu predmeta i sredstva izvršenja radi naplate ovih novčanih potraživanja jer je apelant odustao od namirenja tih potraživanja u ovom izvršnom postupku te je za navedena potraživanja izvršenje obustavljeno i sprovedene izvršne radnje ukinute. Dalje je navedeno da iz z.k. uložaka br. 42 i 44 KO Opsječko, koji su dostavljeni u spis, proizilazi da apelant nije vlasnik tih nekretnina pa nije bilo mjesta da se u odnosu na te nekretnine usvoji prijedlog za promjenu predmeta i sredstava izvršenja i odredi sprovođenje izvršenja zabilježbom izvršenja u zemljišne knjige utvrđivanjem vrijednosti i prodajom nekretnina.

16. U nastavku Okružni sud obrazlaže dio odlučenja kojim je ukinuo prvostepeno rješenje kojim je odbijen prigovor protiv rješenja od 4. aprila 2013. godine a kojim je dozvoljena promjena predmeta i sredstava izvršenja radi ispunjenja obaveze na uplatu nadležnim fondovima doprinosa penzijsko-invalidskog i zdravstvenog osiguranja od 4. augusta 2006. godine do vračanja na rad i u tom dijelu vratio predmet na ponovni postupak. Okružni sud naglašava da će prvostepeni sud prvenstveno odlučiti o prijedlogu apelanta za izricanje novčane kazne izvršeniku sadržanom u podnesku apelanta od 6. juna 2014. godine a sve u cilju okončanja postupka izvršenja vraćanjem apelanta na rad te opširno i detaljno na str. 5 i 6 rješenja daje upute prvostepenom sudu za dalji tok postupka.

17. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. U navodima apelacije se detaljno elaborira hronološki tok izvršnog postupka i apelant u suštini smatra da je redovni sud donoseći osporeno rješenje pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo. Dispozitiv osporenog rješenja apelant smatra „nejasnim i protivrječan sam sebi što ukazuje na proizvoljnost i nezakonito postupanje navedenog suda prilikom donošenja rješenja“. Apelant je nezadovoljan što sud nije postupio u skladu sa članom 17. ZIP odnosno što nije izrakao novčanu kaznu izvršeniku i odgovornom licu zbog izbjegavanja da postupe po sudskoj odluci i vrate ga na posao. U daljem toku izlaganja apelant se osvrće na dio osporene odluke kojom se daje uputa prvostepenom sudu u kojem pravcu treba u ponovnom postupku da odluči o prigovoru, smatrajući stav suda „protivan svim zakonskim propisima i u potpunosti proizvoljan“. Također smatra da je sud proizvoljno utvrdio činjenice koje se tiču troškova izvršnog postupka kao i činjenicu da je kako navodi sud „odustao od prijedloga za procjenu i utvrđivanje vrijednosti nekretnina na kojima je predloženo provođenje izvršenja pa tim i od prijedloga da se izvršenje sprovede na tim predmetima“. Predlaže da se apelacija usvoji, da se ukine osporena odluka i da se na ime troškova sastava apelacije dosudi iznos od 1.316,25 KM.

18. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1), stav (3) tačka l) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1), stav (3) tačka l) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1)Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

a) Preuranjenost

19. Prema odredbama člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

20. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je postupak o dijelu apelacije koji se odnosi na odlučenje Okružnog suda (stav IV dispozitiva) vraćen na ponovni postupak. Naime Okružni sud je navedenim stavom dispozitiva rješenja, ukinuo rješenje od 20. oktobra 2014.godine u dijelu kojim je odbijen prigovor izvršenika protiv rješenja od 4. aprila 2013. godine i isto održano na snazi u dijelu kojim je dozvoljena promjena predmeta i sredstava izvršenja radi ispunjenja obaveze na uplatu nadležnim fondovima doprinosa penzijsko-invalidskog i zdravstvenog osiguranja od 4. augusta 2006. godine do vraćanja na rad te radi isplate troškova izvršnog postupka u iznosu od 292,50 KM i troškove zastupanja na ročištu u iznosu od 400,00 KM i predmet se u tom dijelu vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

21. Shodno tome, Ustavni sud zapaža da je taj postupak u toku, budući da apelant do donošenja ove odluke Ustavnog suda nije obavijestio Ustavni sud da je postupak okončan. Iz navedenog slijedi da je apelacija u ovom dijelu preuranjena.

b) Dopustivost prima facie

22. U odnosu na dio apelacije kojom apelant osporava rješenje Okružnog suda u dijelu kojim je okončan izvršni postupak (stav I., II. i III dispozitiva), Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

23. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu odnose isključivo na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

24. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju osporene odluke dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene relevantnih odredbi ZIP, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Okružni sud je jasno naglasio da prvostepeni sud rješenjem od 4. aprila 2013. godine nije mogao ponovo nalagati izvršeniku da iste obaveze ispuni već samo odlučiti o tome da li je osnovan prijedlog za promjenu predmeta i sredstva sprovođenja izvršenja u granicama već pravosnažnog rješenja o izvršenju od 7. decembra 2010. godine. Također je obrazloženo da prema izvodima iz z.k. uloška br. 42 i 44 K.O. Opsječko proizilazi da izvršenik nije vlasnik tih nekretnina pa da iz tog razloga nije ni bilo mjesta da se u odnosu na te nekretnine usvoji prijedlog za promjenu predmeta i sredstava izvršenja i odredi sprovođenje izvršenja zabilježbom izvršenja u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem vrijednosti i prodajom označenih nekretnina upisanih u ove z.k. uloške. Dakle, Ustavni sud smatra da je redovni sud dovoljno jasno obrazložio svoju odluku, a takvo obrazloženje ne može se smatrati proizvoljnim. Ustavni sud ističe da apelant, osim što osporava utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava, nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

25. U pogledu zahtjeva apelanta da mu se dosude troškovi nastali podnošenjem apelacije, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije, iz čega proizlazi da troškove u vezi sa sastavljanjem apelacija isključivo snose apelanti.

26. Imajući u vidu odredbe člana 18. stav (1), stav (3) tačka l) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

27. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4582/15 (P. S.) | Sudska praksa | Aktio