Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-634/17 (A. M., R. S., E. Č. i E. K.)
Odluka donesena 10. 04. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-634/17
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 04. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 634/17, rješavajući apelaciju Asima Mekića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3), Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 10. aprila 2018. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Asima Mekića, Remzije Stenaklić, Emsije Čolić i Enize Kapić, podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Okružnog suda u Doboju broj 87 0 Mal 008940 16 Gž od 5. decembra 2016. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Asim Mekić, Remzija Stenaklić, Emsija Čolić i Eniza Kapić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Austrije, Švedske i Žepča, koje zastupa Ljiljana Miljanović, advokat iz Doboja, podnijeli su 14. februara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je okončan Presudom Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 87 0 Mal 008940 16 Gž od 5. decembra 2016. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i Okružnog suda zatraženo je 31. marta 2017. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Okružni sud i Osnovni sud su 3. i 5. aprila 2017. godine dostavili odgovor na apelaciju. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Prednik apelanata (M. M.) 30. maja 2011. godine je podnio tužbu Osnovnom sudu protiv Republike Srpske radi naknade štete, v.s. 27.410,00 KM, koja je zavedena kao predmet broj 87 0 P 008940 11 P. S obzirom na to da je tužba bila neuredna i nepotpuna, Osnovni sud je rješenjem od 19. oktobra 2011. godine vratio tužbu na ispravku i dopunu, dok je rješenjem od 3. novembra 2011. godine prekinuo predmetni postupak zbog smrti tužioca.
6. Apelanti su, kao pravni sljednici tužioca, u decembru 2012. godine uredili tužbu (smanjili visinu tužbenog zahtjeva na 2.260,00 KM) i tražili nastavak predmetnog postupka.
7. U nastavku postupka Osnovni sud je zakazao ukupno šest ročišta, od kojih je četiri odložio isključivo zbog ponašanja punomoćnika apelanata (tražene odgode ročišta, vršeno preinačenje tužbenog zahtjeva na glavnom ročištu), nakon čega je donio Presudu broj 87 0 Mal 008940 16 Mal od 28. jula 2016. godine.
8. Odlučujući o žalbi apelanata, Okružni sud je donio Presudu broj 87 0 Mal 008940 16 Gž od 5. decembra 2016. godine kojom je odbio žalbu i potvrdio prvostepenu presudu.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelanti smatraju da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti su predložili da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu navedenog prava i dosudi im naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
10. Osnovni sud je opisao hronologiju predmetnog postupka, kako je navedeno u činjeničnom stanju odluke, istaknuvši da bi predmetni postupak znatno kraće trajao da je tužba bila uredna i potpuna, odnosno da zakazana ročišta nisu odlagana zbog ponašanja punomoćnika apelanata. Sud navodi da je jedno ročište održao i pored prijedloga da se ono odloži, kao i da zbog dolaska pripravnika (bez punomoći) umjesto punomoćnika apelanata na jedno od zakazanih ročišta nije donio rješenje kojim se tužba smatra povučenom. Sud, također, navodi da je punomoćnik apelanata na jednom od ročišta za glavnu raspravu izvršio preinačenje tužbe tako što je istakao drugi tužbeni zahtjev pored postojećeg (koji zahtjev je bio istaknut u prvobitno podnesenoj tužbi i koji je punomoćnik apelanata ranijim podneskom povukao). Sud ističe da punomoćnik apelanata samo nije tražio odlaganje ročišta za glavnu raspravu koje je održano 25. maja 2016. godine.
11. Okružni sud je u svom odgovoru naveo da svojim ponašanjem nije povrijedio pravo apelanata na donošenje odluke u razumnom roku s obzirom na to da je navedeni predmet na postupanje po žalbi zaprimio 13. oktobra 2016. godine, dok je odluku po žalbi donio 5. decembra 2016. godine.
V.Relevantni propisi
12. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09, 49/09 i 61/13) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 378. stav 1. tačka 1.
Postupak se prekida:
1) kad stranka umre ili izgubi parničnu sposobnost;
Član 380. stav 1.
Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za vršenje parničnih radnji.
VI.Dopustivost
13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
15. Ustavni sud zapaža da je predmetni parnični postupak okončan prije podnošenja apelacije Presudom Okružnog suda broj 87 0 Mal 008940 16 Gž od 5. decembra 2016. godine, a koja je apelantima dostavljena 23. decembra 2016. godine. Ustavni sud, također, zapaža da je predmetna apelacija podnesena 14. februara 2017. godine, odnosno da je predmetna apelacija u skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda podnesena blagovremeno.
16. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
18. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na suđenje u razumnom roku
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela
21. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
22. Ustavni sud zapaža da je postupak na čiju se dužinu apelanti žale započeo 30. maja 2011. godine, te da je predmetni postupak okončan Presudom Okružnog suda broj 87 0 Mal 008940 16 Gž od 5. decembra 2016. godine. Dakle, cjelokupan predmetni postupak je trajao pet godina i šest mjeseci. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak bio prekinut rješenjem Osnovnog suda od 3. novembra 2011. godine, što je Osnovni sud objektivno sprečavalo da postupa u predmetu sve do decembra 2012. godine kada su apelanti predložili nastavak predmetnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da je odredbama Zakona o parničnom postupku propisano da za vrijeme prekida postupka rokovi ne teku, odnosno da sud za vrijeme prekida postupka ne može preduzimati nikakve procesne radnje. Dakle, Ustavni sud zapaža da je postupak trajao pet godina i šest mjeseci, a relevantan period koji treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka je četiri godine i pet mjeseci.
Analiza razumnosti trajanja postupka
23. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku koji po zakonu nije hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o naročito složenom postupku. Također, Ustavni sud ne nalazi elemente na osnovu kojih bi mogao zaključiti da je predmetni postupak od posebnog značaja za apelante, tim prije što se u konkretnom slučaju radi o postupku koji su apelanti nastavili kao pravni sljednici umrlog tužioca.
24. Ocjenjujući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da je u predmetnom postupku prednik apelanata podnio neurednu tužbu koja je rješenjem suda vraćena na dopunu, a nakon smrti prednika apelanata postupak je prekinut do decembra 2012. godine. Nakon toga, Ustavni sud primjećuje da su apelanti odnosno da je punomoćnik apelanata u odlučujućoj mjeri utjecao na dužinu trajanja postupka jer je tražio odlaganje održavanja većine zakazanih ročišta, te vršio preinačenje tužbenog zahtjeva na ročištu za glavnu raspravu.
25. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je sud u početku aktivno preduzimao procesne radnje (vratio tužbu na dopunu i donio rješenje o prekidu postupka). Nakon prekida postupka sud je imao određeni period neaktivnosti u preduzimanju procesnih radnji u periodu nakon podnošenja prijedloga za nastavak predmetnog postupka. Međutim, imajući u vidu odlučujuću činjenicu da su apelanti – punomoćnik apelanata tokom postupka tražili odgodu gotovo svih zakazanih ročišta, te dodatno utjecali na dužinu predmetnog postupka preinačenjem tužbenog zahtjeva na ročištu za glavnu raspravu (isticanjem novog tužbenog zahtjeva koji su apelanti svojim ranijim podneskom povukli), evidentno je da zbog toga sud nije mogao u kraćem roku zaključiti glavnu raspravu i donijeti svoju odluku. Također, iako na jedno od ročišta nisu pristupili apelanti, niti njihov punomoćnik, sud nije donio rješenje kojim se tužba smatra povučenom, te je čak održao jedno ročište iako je punomoćnik apelanata predložio da se ono odloži. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da određeni period neaktivnosti Osnovnog suda nije u odlučujućoj mjeri doprinio dužini trajanja predmetnog postupka. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je postupak pred Okružnim sudom okončan u roku manjem od dva mjeseca od dana dostavljanje žalbe na nadležno postupanje.
26. Uzimajući u obzir cjelokupnu dužinu trajanja predmetnog postupka, u kojem je Osnovni sud, osim jednog perioda neaktivnosti, u kratkim vremenskim intervalima preduzimao procesne radnje i nakon tri godine donio presudu, koja je potvrđena presudom Okružnog suda u žalbenom postupku koji je trajao manje od dva mjeseca, Ustavni sud smatra da u predmetnom postupku nije došlo do povrede prava apelanata na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
27. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku, koji je ukupno trajao četiri godine i pet mjeseci i u kojem su donesene odluke Osnovnog suda i Okružnog suda, nije došlo do povrede prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju ne postoji povreda prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na „suđenje u razumnom roku“ u predmetu koji je trajao četiri godine i pet mjeseci, za koje vrijeme su donesene presude Osnovnog suda i Okružnog suda, dok su dužini postupka u odlučujućoj mjeri doprinijeli sami apelanti.
29. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman