Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5271/17 (CATENA d.o.o. Ljubuški)

Odluka donesena 23. 04. 2018.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Isplata duga
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5271/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 04. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. aprila 2018. godine, u predmetu broj AP-5271/17, rješavajući apelaciju CATENA d.o.o. Ljubuški, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio CATENA d.o.o. Ljubuški protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 Ps 037372 16 Pž od 26. oktobar 2017.

godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. CATENA d.o.o. Ljubuški (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured Barbarić & Bevanda iz Širokog Brijega, podnio je 12. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 64 0 Ps 037372 16 Pž od 26. oktobra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova žalba podnesena protiv Presude Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 64 0 Ps 037372 15 Ps od 25. avgusta 2016. godine kojom je odbijen apelantov tužbeni zahtjev da se obaveže tuženi (JP Elektroprivreda HZ HB d.d. Mostar) da mu isplati određeni novčani iznos.

2. U obrazloženju prvostepene odluke, Općinski sud je naveo, između ostalog, da osnovanost tužbenog zahtjeva apelant veže za činjenice iz obrazloženja Presude Općinskog suda broj 64 0 Ps 026607 12 Ps od 6. juna 2014. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda od 13. marta 2015. godine (u tom predmetu obavezan je apelant, kao tuženi da na ime popravke kvara na rashladnom uređaju isplati dug tužitelju Petrina d.o.o. Čitluk). U vezi s tim Općinski sud je naveo da je kao dokaz proveo navedene presude, ali da utvrđene činjenice i obrazloženje nije prihvatio kao utvrđen osnov u ovoj pravnoj stvari. Općinski sud je ukazao da apelant potražuje isplatu regresnog duga na ime štete zbog isporuke nekvalitetne električne energije izazvane usljed prenapona. Shodno tome, ukazano je da iz nalaza i mišljenja vještaka elektroenergetske struke M. K. od 11. maja 2016. godine i dopune nalaza od 1. juna 2016. godine proizilazi da je tuženi isporučivao električnu energiju koja zadovoljava postojeće BAS standarde (državni standardi BiH), ali da je trebao obavijestiti potrošača da ima odstupanja od dozvoljenih napona u mreži, shodno Općim uvjetima za isporuku električne energije. Isto tako, ukazano je da iz nalaza i mišljenja vještaka proizilazi da je do kvara takvog obima došlo vjerovatno usljed prenapona, ali ne mrežnog, već nastalog usljed atmosferskog prenapona. Dalje, istaknuto je da je prilikom saslušanja vještak pojasnio da kvar takvog obima u jednom trenutku nije mogao nastati od povišenog napona do svojih granica, po BAS standardu, jer je za istovremeni kvar i na automatici i na motoru potreban uzrok koji će ta dva sustava istovremeno uništiti. Općinski sud je naveo da je nalaz vještaka ocijenio kao stručan i objektivan i na osnovu njega utvrdio da je do štete na apelantovoj opremi došlo, vrlo vjerovatno, usljed prenapona, ali ne mrežnog, već prenapona koji je nastao usljed atmosferskih pražnjenja (oštećenja na elektronici mogu nastati usljed povišenog napona, ali u konkretnom slučaju se desio istovremeni kvar i na elektronici i na kompresoru, što ne može biti posljedica mrežnog prenapona). Dakle, Općinski sud je istakao da apelant nije dokazao da je tuženi odgovoran za nastalu štetu, iz razloga što vještak elektroenergetske struke drži da je uzrok štetnog događaja prenapon koji je nastao kao posljedica atmosferskog pražnjenja, a da je apelant tek nakon štetnog događaja ugradio uređaje za zaštitu i smanjenje rizika od štete (u momentu nastajanja štetnog događaja apelant nije imao nikakve zaštite, niti je gromobranska instalacija bila završena).

3. U obrazloženju osporene odluke, Kantonalni sud je ukazao, između ostalog, da u presudi na koju se poziva apelant i koja je provedena kao dokaz, jeste navedeno da električna energija koja se isporučuje kupcu treba zadovoljavati uslove kvalitete i u pogledu visine napona, u skladu sa članom 10. stav 2. Općih uvjeta za isporuku električne energije. Međutim, Kantonalni sud je istakao da je vještak elektroenergetske struke utvrdio da je do štete na apelantovoj opremi došlo, vrlo vjerovatno, usljed prenapona, ali ne mrežnog, već nastalog usljed atmosferskih pražnjenja, obzirom da kvar na elektronici i kompresoru ne može biti posljedica mrežnog prenapona. Takođe, Kantonalni sud je ukazao da bez obzira što je nakon sačinjavanja nalaza i mišljenja vještaka, tuženi dostavio mjerenja napona, koji dokaz je prihvaćen od strane suda i proveden na glavnoj raspravi, zaključak vještaka u dopuni, nakon uvida u mjerenja napona koja je radila komisija tuženog, je isti kao i u osnovnom nalazu i mišljenju, tj. da je kvar nastao usljed atmosferskog pražnjenja. Kantonalni sud je ukazao da prihvatanjem ovog dokaza i provođenjem na glavnoj raspravi nisu povrijeđene odredbe Zakona o parničnom postupku na apelantovu štetu.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da redovni sudovi nisu cijenili kao dokaz presude Općinskog i Kantonalnog suda iz predmeta broj 64 0 Ps 026607 14 Pž, u kojima je jasno zaključeno da je za spornu štetu odgovorno JP Elektroprivreda HZ HB d.d. Mostar, odnosno tuženi u ovoj pravnoj stvari. Takođe, apelant navodi da su povrijeđene odredbe Zakona o parničnom postupku jer je tuženi tokom postupka tvrdio da ne posjeduje podatke o mjerenju, da bi ih u fazi glavne rasprave uvodio u postupak, uprkos apelantovim prigovorima. Apelant smatra da tokom postupka nije dokazano da je šteta nastala usljed atmosferskog pražnjenja.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu, u suštini, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene procesnog i materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. U konkretnom slučaju, imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su Kantonalni sud i Općinski sud u obrazloženjima svojih odluka dali detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost, te se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanta. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je izvan njegove nadležnosti da procjenjuje kvalitet zaključaka redovnih sudova u pogledu ocjene dokaza, ukoliko ova ocjena ne ostavlja utisak očigledne proizvoljnosti (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP-661/04 od 22. aprila 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 44/05). Imajući u vidu jasno obrazloženje prvostepenog suda u pogledu ocjene nalaza i mišljenja vještaka elektroenergetske struke, koje je kao pravilno prihvatio i drugostepeni sud, Ustavni sud, suprotno apelantovim navodima, ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u postupanju redovnih sudova u tom pogledu. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5271/17 (CATENA d.o.o. Ljubuški) | Sudska praksa | Aktio