Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4314/17 (M. P. i S. S.)
Odluka donesena 10. 04. 2018.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-4314/17
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 04. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. aprila 2018. godine, u predmetu broj AP 4314/17, rješavajući apelaciju Marice Priljeve i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija koju su podnijele: Marica Priljeva i Snežana Stefanović.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnih postupaka koji se vode pred Kantonalnim sudom u Sarajevu kao predmeti br. 65 0 P 139014 16 Gž 2 i 65 0 P 537729 17 Gž.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelanticama Marici Priljevi i Snežani Stefanović solidarno isplati ukupan iznos od 1.950,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka apelanticama plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupaka u predmetima br. 65 0 P 139014 16 Gž 2 i 65 0 P 537729 17 Gž u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo i predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da najkasnije u roku od tri mjeseca obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Marice Priljeve i Snežane Stefanović podnesena protiv Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 139014 14 P 2 od 1. jula 2016. godine, Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 537729 15 P od 19. aprila 2017. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 V 534252 1592028 16 V od 24. novembra 2016. godine zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Marica Priljeva i Snežana Stefanović (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Zrenjanina, Republika Srbija, koje zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnijele su 19. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnih postupaka koji se u trenutku podnošenja apelacije vode pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) kao predmeti broj 65 0 P 139014 16 Gž 2 i broj 65 0 P 537729 17 Gž. U predmetnoj apelaciji apelantice osporavaju Presudu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 139014 14 P 2 od 1. jula 2016. godine, Presudu Općinskog suda broj 65 0 P 537729 15 P od 19. aprila 2017. godine i Rješenje Općinskog suda broj 65 0 V 534252 1592028 16 V od 24. novembra 2016. godine.
2. Apelantice su 9. marta 2018. godine dostavile dopunu apelacije Ustavnom sudu kojom predlažu da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će naložiti predsjednici Općinskog suda da punomoćniku apelantica isplati novac koji je tuženi na osnovu Rješenja Općinskog suda broj 65 0 V 534252 1592028 16 V od 24. novembra 2016. godine položio na depozitni račun Općinskog suda na ime zaštićene zakupnine za predmetni stan detaljno naveden u dopuni apelacije. II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog i Kantonalnog suda zatraženo je 11. januara 2018. godine da dostave odgovor na apelaciju.
4. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 19, 24. i 31. januara 2018. godine, a Općinski sud 22, 24. i 26. januara 2018. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Činjenice u predmetu broj 65 0 P 139014 16 Gž 2
6. Apelantice su posredstvom punomoćnika 13. aprila 2004. godine podnijele tužbu Općinskom sudu protiv tuženog M. I. radi iseljenja iz stana i predaje u posjed stana, detaljno navedenog u tužbi. Općinski sud je predmet apelantica zaveo i vodio kao predmet broj P-1324/04. Tuženi je odgovor na tužbu, na poziv suda, dostavio 10. augusta 2004. godine. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud u predmetnom postupku donio Presudu broj P-1324/04 od 16. oktobra 2006. godine kojom je odbio tužbeni zahtjev apelantica u dijelu kojim su tražile da sud naloži tuženom da se iseli iz predmetnog stana, da stan oslobodi od ljudi i stvari i preda u posjed apelanticama, dok je u dijelu koji se odnosi na isplatu naknada za korištenje predmetnog stana Općinski sud dio tužbenog zahtjeva odbacio zbog apsolutne nenadležnosti. Apelantice su obavezane da tuženom nadoknade troškove parničnog postupka. Protiv navedene presude apelantice su podnijele žalbu. Odlučujući u drugom stepenu Kantonalni sud je donio Presudu broj 009- G-Gž-06- 003117 od 12. maja 2009. godine kojom je djelimično odbio žalbu apelantica i prvostepenu presudu potvrdio u odbijajućem dijelu, dok je u dijelu u kojem je tužba odbačena zbog apsolutne nenadležnosti i u dijelu koji se odnosi na troškove parničnog postupka Kantonalni sud žalbu uvažio i navedenu presudu u tom dijelu ukinuo i predmet vratio Općinskom sudu na ponovni postupak.
7. Odlučujući u ponovljenom postupku Općinski sud je donio Presudu broj 65 0 P 139014 10 P od 29. oktobra 2010. godine kojom je odbio tužbeni zahtjev apelantica kojim od tuženog potražuju isplatu naknade zbog korištenja predmetnog stana za period detaljno naveden u presudi. Protiv navedene presude apelantice su podnijele žalbu i predmet je dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu. Kantonalni sud je u predmetnom postupku Rješenjem broj 65 0 P 139014 11 Gž od 24. oktobra 2012. godine usvojio žalbu i navedenu prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.
8. Nakon prijema predmeta po drugi put na ponovni postupak, Općinski sud je održao pripremno ročište 17. aprila 2014. godine, na kojem je sud obaviješten da je tuženi M. I. umro, zbog čega je punomoćnik apelantica kao tužilaca u predmetnom postupku uredio tužbu i tužbeni zahtjev tako što je kao tužene označio Lj. I., D. I. i Ž. I. (članove porodičnog domaćinstva umrlog M. I.). Na nastavku pripremnog ročišta održanog 1. oktobra 2014. godine punomoćnik tuženih je obavijestio sud da je tužena Lj. I. umrla, nakon čega je punomoćnik apelantica uredila tužbeni zahtjev tako što je kao prvotuženog označila D. I. i Ž. I. kao drugotuženog.
9. Na nastavku pripremnog ročišta održanog 9. marta 2015. godine punomoćnik apelantica je u odnosu na prvotuženog D. I. povukla tužbu, kojoj se nije protivio punomoćnik tuženih, nakon čega je sud na zapisnik donio procesno rješenje kojim se u odnosu na prvotuženog D. I. tužba smatra povučenom. Punomoćnik apelantica je na održanom ročištu uredio tužbeni zahtjev tako da se tuženom Ž. I. naloži da apelanticama solidarno isplati naknadu za korištenje stana koji je u njihovom vlasništvu, u iznosima detaljno navedenim u uređenom prijedlogu tužbenog zahtjeva pa sve do predaje u posjed predmetnog stana. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud ročište za glavnu raspravu održao 26. novembra 2015. godine, te nastavak ročišta za glavnu raspravu 25. aprila 2016. godine, kada je punomoćnik apelantica uredio tužbeni zahtjev i kada je glavna rasprava zaključena.
10. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud, u ponovljenom postupku, Presudom broj 65 0 P 139014 14 P 2 od 1. jula 2016. godine u cijelosti odbio tužbeni zahtjev apelantica, te ih obavezao da tuženom nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 6.372,90 KM u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Općinski sud je u dispozitivu navedene presude naveo da se tužba u odnosu tuženog D. I. smatra povučenom.
11. Protiv navedene presude Općinskog suda apelantice su 20. septembra 2016. godine podnijele žalbu i cio spis je 30. decembra 2016. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu.
12. Iz stanja spisa proizlazi da predmetni parnični postupak traje 13 godina i 11 mjeseci i da se predmet u žalbenom postupku vodi pred Kantonalnim sudom kao predmet broj 65 0 P 139014 16 Gž.
Činjenice u predmetu broj 65 0 P 537729 17 Gž
13. Apelantice su 18. novembra 2015. godine podnijele tužbu Općinskom sudu protiv tuženog Ž. I. radi iseljena iz stanja, detaljno navedenog u tužbi. Općinski sud je predmet apelantica zaveo i vodio kao predmet broj 65 0 P 537729 15 P. Tuženi je, na poziv suda, 10. decembra 2015. godine dostavio odgovor na tužbu. Iz stanja spisa proizlazi da je glavna rasprava zaključena 8. marta 2017. godine i da je Općinski sud donio Presudu broj 65 0 P 537729 15 P od 19. aprila 2017. godine kojom je odbio tužbeni zahtjev apelantica i obavezao ih da tuženom nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 842,40 KM u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
14. Protiv navedene presude Općinskog suda apelantice su podnijele žalbu i predmet je 16. oktobra 2017. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu, gdje se vodi kao predmet broj 65 0 P 537729 17 Gž.
15. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni postupak u toku i da traje dvije godine i četiri mjeseca.
Činjenice u predmetu br. 65 0 V 534252 16 Gž i 65 0 V 592028 17 Gž
16. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženi Ž. I. 3. novembra 2015. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za polaganje novca u sudski depozit na ime zaštićene zakupnine u iznosu i za period detaljno naveden u prijedlogu. Općinski sud je predmet zaveo i vodio kao predmet broj 65 0 V 534252 15 V.
17. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženi Ž. I. Općinskom sudu i 26. augusta 2016. godine podnio prijedlog za polaganje novca u sudski depozit na ime zaštićene zakupnine u iznosu i za period detaljno naveden u prijedlogu. Općinski sud je predmet zaveo i vodio pod brojem 65 0 V 592028 16 V.
18. Općinski sud je u predmetnom postupku donio Rješenje broj 65 0 V 534252 1592028 16 V od 24. novembra 2016. godine kojim je dozvolio predlagaču Ž. I. da na depozitni račun suda uplaćuje novčani iznos detaljno naveden u dispozitivu rješenja. Protiv navedenog prvostepenog rješenja apelantice su podnijele žalbu.
19. Iz stanja spisa proizlazi da je predmet broj 65 0 V 534252 15 V Kantonalnom sudu na odlučivanje po žalbi dostavljen 1. aprila 2016. godine, a da je predmet broj 65 0 V 592028 16 V dostavljen Kantonalnom sudu 1. februara 2017. godine.
20. Iz stanja spisa proizlazi da su predmetni postupci u toku i da se vode pred Kantonalnim sudom kao dva odvojena predmeta, tj. kao predmeti br. 65 0 V 534252 16 Gž i 65 0 V 592028 17 Gž.
21. Apelantice su, posredstvom punomoćnika, 26. februara 2018. godine podnijele zahtjev Općinskom sudu za isplatu novčanih sredstava koje tuženi uplaćuje na depozitni račun suda na ime zaštićene zakupnine. Podneskom su tražile da se uplaćeni novac s depozitnog računa suda prebaci na račun punomoćnika apelantica koja ima punomoć da podiže novac sa računa u njihovu korist. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
22. Apelantice smatraju da im je zbog dužine trajanja predmetnih parničnih postupaka i osporenih navedenih odluka Općinskog suda došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. U predmetnoj apelaciji apelantice su navele tok predmetnih postupaka, navedenih u činjeničnom dijelu odluke, zbog čije dužine potražuju naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 2.500,00 KM. Apelantice predlažu da Ustavni sud poništi Presudu Općinskog suda broj 65 0 P 139014 14 P 2 od 1. jula 2016. godine i Presudu broj 65 0 P 537729 15 P od 19. aprila 2017. godine, kao i Rješenje Općinskog suda broj 65 0 V 534252 1592028 16 V od 24. novembra 2016. godine.
23. U dopuni apelacije apelantice su predložile donošenje privremene mjere kojom će Ustavni sud naložiti predsjednici Općinskog suda da punomoćniku apelantica isplati novac koji je tuženi položio na depozitni račun Općinskog suda na ime zaštićene zakupnine za predmetni stan.
b) Odgovori na apelaciju
24. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo hronologiju predmetnih postupaka, navedenih u činjeničnom dijelu odluke, ističući da tokom postupaka nisu povrijeđena prava apelantica na koja se u apelaciji pozivaju, zbog čega predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana. Pored navedenog, kao opravdanje za dužinu trajanja parničnog postupka broj 65 0 P 139014 16 Gž 2, sud je istakao da predmete rješava u skladu s Planom rješavanja starih predmeta.
25. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo tok predmetnih postupaka, navedenih u činjeničnom dijelu odluke, ističući da sud nije povrijedio prava apelantica na koja se u apelaciji pozivaju, zbog čega predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana. Kao opravdanje za dužinu trajanja predmetnih postupaka, Kantonalni sud je naveo da predmete rješava u skladu s Planom rješavanja starih predmeta.
V.Relevantni propisi
26. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
27. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
28. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
29. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. Dopustivost apelacije u odnosu na osporene odluke Općinskog suda, tj. Presudu Općinskog suda broj 65 0 P 139014 14 P 2 od 1. jula 2016. godine, Presudu Općinskog suda broj 65 0 P 537729 15 P od 19. aprila 2017. godine i Rješenje Općinskog suda broj 65 0 V 534252 1592028 16 V od 24. novembra 2016. godine
30. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
31. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
32. Iz stanja spisa proizlazi da su predmetni parnični postupci u toku pred Kantonalnim sudom, tj. da su apelantice protiv Presude Općinskog suda broj 65 0 P 139014 14 P 2 od 1. jula 2016. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 P 537729 15 P od 19. aprila 2017. godine podnijele žalbu, tj. da nisu došle do konačne odluke suda kojom bi bilo riješeno njihovo pravno pitanje.
33. Ustavni sud zapaža da su apelantice u vanparničnom postupku protiv Rješenja Općinskog suda broj 65 0 V 534252 1592028 16 V od 24. novembra 2016. godine podnijele žalbu i predmet se nalazi pred Kantonalnim sudom radi odlučivanja u drugom stepenu. Ustavni sud zapaža da apelantice ni u predmetnom vanparničnom postupku, koji je akcesoran u odnosu na predmetne parnične postupke, nisu došle do konačne odluke, već da je postupak u toku, kao što su u toku i navedeni parnični postupci. Odlučivanje Ustavnog suda o osporenim odlukama Općinskog suda bi prejudiciralo odluku redovnih sudova.
34. Prema praksi Ustavnog suda apelant je dužan prije podnošenja apelacije iscrpiti sve djelotvorne pravne lijekove u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja apelantovih prava je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima u skladu s pozitivnim propisima.
35. Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluka nadležnih sudova o podnesenim žalbama prejudicirao ovo pitanje.
36. Zbog toga je u konkretnom slučaju apelacija preuranjena jer je podnesena prije odluke nadležnog suda o podnesenim žalbama i donošenja konačne odluke suda u navedenim parničnim i vanparničnim postupcima.
37. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost apelacije u odnosu na navode apelantica o povredi prava na pravično suđenje u parničnim postupcima, tj. predmetima br. 65 0 P 139014 16 Gž 2 i 65 0 P 537729 17 Gž
38. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
39. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da u predmetnim postupcima nije donesena odluka, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednim od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
40. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
41. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u odnosu na dužinu trajanja predmetnih postupaka ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
42. Nakon što je utvrđeno da je jedan dio navoda iz apelacije preuranjen, Ustavni sud će ispitati samo dio navoda kojima apelantice ističu da im je zbog dužine trajanja predmetnih parničnih postupaka došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
a)Pravo na suđenje u razumnom roku Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Period koji se uzima u obzir
43. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu broj 65 0 P 139014 16 Gž 2 razmatrati period od 13. aprila 2004. godine kao dana podnošenja tužbe pa do donošenja predmetne odluke. Dakle, period koji traje 13 godina i 11 mjeseci.
44. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu broj 65 0 P 537729 17 Gž razmatrati period od 18. novembra 2015. godine kao dana podnošenja tužbe pa do donošenja predmetne odluke. Dakle, period koji traje dvije godine i četiri mjeseca. Analiza razumnosti trajanja postupka
45. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
46. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnim postupcima koji po zakonu nisu hitne prirode. S obzirom na činjenične navode iz apelacije i odgovora na apelaciju, te materijalnih dokaza dostavljenih Ustavnom sudu, Ustavni sud zapaža da se radi o relativno složenim postupcima.
47. Ocjenjujući ponašanje apelantica u predmetnim parničnim postupcima, Ustavni sud zapaža da apelantice svojim postupcima nisu utjecale na dužinu trajanja predmetnih parničnih postupaka koji su za njih od većeg značaja jer se utvrđuje njihovo eventualno imovinsko pravo na predmetnoj nekretnini, tj. njihovo pravo na eventualnu novčanu isplatu za korištenje predmetne nekretnine.
48. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova u predmetu broj 65 0 P 139014 16 Gž 2, Ustavni sud zapaža da predmetni postupak traje 13 godina i 11 mjeseci, čijoj dužini su u odlučujućoj mjeri doprinijeli redovni sudovi koji su u preduzimanju procesnih radnji imali evidentne periode pasivnosti. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud prvu presudu u predmetnom postupku donio dvije i po godine nakon podnošenja tužbe (16. oktobra 2006. godine), koju je dvije godine i sedam mjeseci nakon donošenja djelimično ukinuo Kantonalni sud (12. maja 2009. godine) i predmet je u dijelu koji se odnosi na isplatu naknade za korištenje predmetnog stana vraćen Općinskom sudu na ponovni postupak. Ocjenjujući dalje ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud donio odluku godinu i pet mjeseci nakon što je predmet vraćen na ponovni postupak (29. oktobra 2010. godine). Međutim, Ustavni sud zapaža da je i tu odluku Općinskog suda, dvije godine nakon donošenja, kao nepravilnu ukinuo Kantonalni sud (24. oktobra 2012. godine) i predmet je po drugi put vraćen na ponovni postupak. Nakon što je predmet vraćen na ponovni postupak, Ustavni sud zapaža pasivnost Općinskog suda koji je po treći put donio presudu 1. jula 2016. godine, tj. tri godine i osam mjeseci nakon što je Kantonalni sud ukinuo Presudu Općinskog suda broj 65 0 P 139014 10 P od 29. oktobra 2010. godine. Ustavni sud zapaža i pasivnost Kantonalnog suda koji u predmetnom postupku nije donio drugostepenu odluku iako je predmet na postupanje po treći put zaprimio prije godinu i tri mjeseca, tj. 30. decembra 2016. godine. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud dva puta ukidao odluke prvostepenog suda i predmet vraćao na ponovni postupak, tj. da se predmet apelantica po treći put nalazi na postupanju po žalbi pred Kantonalnim sudom.
49. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem.
50. Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje poštovanja standarda donošenja odluke u razumnom roku pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u svojoj Odluci broj AP 207/16 od 10. maja 2017. godine (i druge odluke od 10. maja 2017. godine dostupne na www.ustavnisud.ba). U ovoj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo: „Uprkos mjerama koje se preduzimaju za rješavanje prekomjerne dužine sudskih postupaka, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskih postupaka posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, zbog čega postoji sistemsko kršenje ovog prava pred redovnim sudovima. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra neophodnim zahtjev za preduzimanje adekvatnih mjera u smislu ove odluke adresirati na VSTVBiH, nadležne vlade i predsjednika suda pred kojim se postupci vode budući da svi oni imaju određene, zakonom propisane obaveze u vezi s kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa.“
51. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo apelantica na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer predmetni parnični postupak 13 godina i 11 mjeseci nakon podnošenja tužbe nije pravomoćno okončan, odnosno nalazi se u postupku procesuiranja žalbe pred drugostepenim sudom.
52. Budući da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 207/16 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 207/16 od 10. maja 2017. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Iz istih razloga i ova se odluka dostavlja navedenim subjektima.
53. Ustavni sud zapaža da predmet broj 65 0 P 537729 17 Gž traje dvije godine i četiri mjeseca, da je Općinski sud procesne radnje preduzimao u razumnim rokovima, a pred Kantonalnim sudom postupak traje pet mjeseci. Međutim, Ustavni sud zapaža da se i u predmetnom postupku odlučuje o sličnim činjeničnim i pravnim pitanjima kao i u parničnom postupku broj 65 0 P 139014 16 Gž 2, tj. o imovinsko-pravnom pitanju (o kojem se odlučivalo i u Presudi Općinskog suda broj P-1324/04 od 16. oktobra 2006. godine), a Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da se predmeti rješavaju u skladu s Planom rješavanja starih predmeta, tj. nije naveo kada će se predmet apelantica uzeti u rad, zbog čega je Ustavni sud naložio okončanje i tog postupka kako bi parnične stranke dobile odluku kojom bi u cjelini bilo riješeno njihovo imovinsko-pravno pitanje o kojem se odlučuje 13 godina i 11 mjeseci.
b)Pitanje naknade nematerijalne štete
54. Apelantice su zbog dužine trajanja predmetnih parničnih postupaka zatražile naknadu nematerijalne štete. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
55. U vezi s tim, s obzirom da se u predmetu apelantica ne radi o hitnom postupku, to apelanticama, kao solidarnim suparničarima, treba da se isplati ukupan iznos od 1.950,00 KM koji je dužna da plati Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
56. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
57. Apelantice navode da im je zbog dužine trajanja predmetnih parničnih postupaka povrijeđeno i pravo na imovinu i pravo na djelotvoran pravni lijek. Imajući u vidu utvrđenje u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati da li je u ovom predmetu također došlo i do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i povrede prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. VIII.Zaključak
58. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije u situaciji kada parnični postupak broj 65 0 P 139014 16 Gž 2 traje 13 godina i 11 mjeseci, čijoj dužini su u odlučujućoj mjeri doprinijeli redovni sudovi koji u odgovoru na apelaciju nisu ponudili razumno opravdanje za dužinu trajanja predmetnog postupka.
59. S obzirom da se i predmet broj 65 0 P 537729 17 Gž, koji traje dvije godine i četiri mjeseca, odnosi na slična činjenična i pravna pitanja kao i predmet broj 65 0 P 139014 16 Gž 2, a u odgovoru na apelaciju Kantonalni sud nije naveo kada će predmet biti uzet u rad, to je Ustavni sud naložio okončanje i tog postupka kako bi parnične stranke dobile odluku kojom bi u cjelini bilo riješeno njihovo imovinsko-pravno pitanje.
60. Na osnovu čl. 18. stav (3) tačka l), 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
61. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu koja se odnosi na osporeno Rješenje Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 V 534252 16 V 1592028 16 V od 13. decembra 2016. godine, Ustavni sud neće posebno razmatrati prijedlog apelantica za donošenje privremene mjere.
62. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman