Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4550/17 (D. V.)

Odluka donesena 23. 04. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Dokaz
  • Krivični postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4550/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 04. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. aprila 2018. godine, u predmetu broj AP-4550/17, rješavajući apelaciju Damira Vilakića, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Damir Vilakić protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 27 0 K 034892 17 Kž od 21. avgusta 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Damir Vilakić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gračanice, podnio je 3. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 27 0 K 034892 17 Kž od 21. avgusta 2017. godine. U krivičnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom apelant je oglašen krivim zbog krivičnog djela neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 238. stav 1. Krivičnog zakona F BiH (u daljnjem tekstu: KZ F BiH) u sticaju sa krivičnim djelom neovlašteno nabavljanje, držanje i prodaja oružja i bitnih dijelova za oružje iz člana 72. stav

1. Zakona o oružju i municiji Tuzlanskog kantona i krivičnim djelom neovlašteno nabavljanje, držanje i prodaja municije iz člana 73. stav 3. Zakona o oružju i municiji Tuzlanskog kantona, a sve u vezi sa članom 54. istog zakona, pa je apelantu, nakon što mu je za svako navedeno krivično djelo utvrđena kazna zatvora u određenom trajanju, izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od tri godine.

2. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da se neosnovano apelantovom žalbom ukazuje da je pobijana presuda zasnovana na dokazima na kojima se po zakonu presuda ne može zasnivati, te da je time učinjena bitna povreda odredbama krivičnog postupka iz 312 stav 1. tačka i) Zakona o krivičnom postupku F BiH (u daljnjem tekstu: ZKP F BiH). Naime, da je na osnovu naredbe Općinskog suda u Gračanici od 31. januara 2017. godine, određeno pretresanje kuće sa pripadajućim pratećim objektima, te prirodnih površina čiji je korisnik apelant, potom apelanta i drugih osoba koje se zateknu na navedenoj adresi prilikom pretresa, određenih motornih vozila i drugih vozila koje koristi apelant i osoba koje se zateknu u vozilu, te drugih vozila koja se zateknu prilikom pretresa a mogu se dovesti u vezi sa osobama zatečenim u kući ili drugim objektima u vrijeme pretresa. Zatim, da su predmet pretresanja pronalaženja i oduzimanja heroin, marihuana amfetamin, ekstazi, kokain kao i svi drugi predmeti za koje postoji sumnja da potiču od krivičnih dijela, a da je tačkom VI Naredbe određeno da će se nakon izvršenog pretresa, naredba sa izvještajem o izvršenom pretresanju, spiskom i opisom oduzetih predmeta kao i oduzetih predmeta, bez odlaganja dostaviti sudu. Kantonalni sud je ukazao da su uz izvještaj o realizaciji naredbe MUP TK Tuzla, Uprava policije, Sektor kriminalističke policije od 31. januara 2017.godine, prvostepenom sudu dostavljeni zapisnici sa potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta od apelanta. Nadalje, da je imperativna odredba člana 85. stav 2. u vezi sa stavom 1. ZKP F BiH, izmijenjena odredbom člana 2. Zakona o izmjenama ZKP F BiH, tako da tužitelj ili ovlaštena službena osoba na osnovu pismenog odobrenja koje je izdao tužitelj vrši otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije čiji popis nije moguć, zbog čega su isti stavljeni u poseban omot i zapečaćeni, te da poziva, između ostalih, i osobu od koje su predmeti i dokumentacija oduzeti, da prisustvuje otvaranju omota, a ako se pozvana osoba ne odazove pozivu ili je odsutna, omot će se otvoriti i predmeti i dokumentacija pregledati i popisati u njenoj odsutnosti. Ukazano je da se sve to tretira kao uviđaj kome mogu prisustvovati stručne osobe i vještaci. Kantonalni sud je istakao da kako su u konkretnom postupku privremeno oduzeti predmeti jasno uočljivi i isti su se mogli identifikovati prostim opažanjima, te kako su precizno opisani u zapisnicima o pretresu i potvrdama o privremenom oduzimanju spornih predmeta (koji je apelant lično potpisao) i kao takvi po odluci prvostepenog suda ostavljeni pod nadzorom Tužilaštva, a potom po naredbama istog Tužilaštva dostavljeni na vještačenje, Kantonalni sud nalazi da se u konkretnom slučaju ne radi o oduzimanju predmeta čiji popis nije bio moguć, te, da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni novelirane odredbe člana 85. stav 2. ZKP F BiH (u prilog tome Kantonalni sud je ukazao na odluke o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda u predmetu broj AP- 3597/14 od 19. aprila 2017. godine i broj AP-1977/14 od 15. februara 2017. godine). Zatim, da je odredbom člana 242. stav 1. tačka g) ZKP F BiH, propisano da je tužilac dužan da uz optužnicu priloži samo one dokaze kojima se potkrepljuju navodi optužnice, a da procesni zakon ne zahtijeva da tužilac uz optužnicu priloži i „dokaze o zakonitosti dokaza". Naime, da će dokaze o zakonitosti dokaza priložiti tek onda i ukoliko se u zakonitost određenih dokaza pojavi sumnja, i to bilo po prigovoru odbrane ili na zahtjev suda. Kantonalni sud je naglasio da je u konkretnom slučaju, tužilac uz optužnicu priložio dokaze koji se žalbom osporavaju i te dokaze priložio prvostepenom sudu na ročištu radi razmatranja sporazuma o priznanju krivnje (koji sporazum je apelant prihvatio), pri čemu su na određeno pitanje sudije za prethodno saslušanje da li apelant i njegov tadašnji branilac imaju primjedbi na zakonitost dokaza, određeno naveli „da nemaju primjedbi u pogledu svih prezentiranih dokaza, kao ni na zakonitost njihovog pribavljanja". Dakle, da na zakonitost navedenih dokaza apelant i njegov branilac nisu prigovorili, niti su predlagali izvođenje dokaza. Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da se osporena odluka zasniva na dokazima na kojima se po zakonu presuda ne može zasnivati, jer tokom istrage od strane tužilaštva nisu ispoštovane odredbe člana 85. ZKP F BiH, kojom odredbom je propisano da se nad privremeno oduzetim predmetima mora provesti zakonom propisan postupak, a koji se provodi na način da otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije vrši tužitelj, da je otvaranju privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije, tužitelj dužan obavijestiti osobu ili preduzeće od koje su predmeti oduzeti, zatim sudiju za prethodni postupak kao i branioca osobe od koje su predmeti privremeno oduzeti. Apelant smatra da navedene odredbe u konkretnom slučaju nisu ispoštovane čime je došlo do bitne povrede odredba krivičnog postupka iz člana 312. stav 1. tačka i) ZKP F BiH.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupku koji je rezultirao osporenom odlukom u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. U konkretnom slučaju, imajući u vidu činjenice koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanta. Ovo osobito imajući u vidu da apelant u apelaciji ponavlja navode koje je isticao u žalbi protiv prvostepene presude, a koje navode je razmotrio Kantonalni sud prilikom donošenja osporene odluke, te jasno i detaljno objasnio zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Stoga, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4550/17 (D. V.) | Sudska praksa | Aktio