Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5335/17 (WILLIAMS KLADIONICA d.o.o. Široki Brijeg)
Odluka donesena 23. 04. 2018.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Prekršajni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5335/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 04. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. aprila 2018. godine, u predmetu broj AP-5335/17, rješavajući apelacije WILLIAMS KLADIONICA d.o.o. , na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine–Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio WILLIAMS KLADIONICA d.o.o. protiv:
-Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Pr 114629 17 Pžp od 4. decembra 2017. godine i -Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Pr 128321 17 Pžp 2 od 22. novembra 2017. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-5335/17
1. WILLIAMS KLADIONICA d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant) Široki Brijeg, kojeg zastupa Hrvoje Galić, advokat iz Širokog Brijega, podnio je 15. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 Pr 114629 17 Pžp od 4. decembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova žalba (kao kažnjenog pravnog lica) izjavljena protiv prvostepenog rješenja kojim je odbijen apelantov "prigovor iz podneska" na postupak prinudne naplate.
2. AP-5338/17
2. Apelant, kojeg zastupa Hrvoje Galić, advokat iz Širokog Brijega, podnio je 15. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 43 0 Pr 128321 17 Pžp 2 od 22. novembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova žalba (kao kažnjenog pravnog lica) izjavljena protiv prvostepenog rješenja kojim je odbijen apelantov prigovor, naslovljen kao „Podnesak“, na postupak prinudne naplate.
3. U obrazloženju osporenih odluka Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da je prvostepeni sud pravilno odlučio kada je odbio apelantov prigovor na postupak prinudne naplate. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud u obrazloženju rješenja o prekršaju obrazložio koje je dokaze izveo, kako je iste ocijenio, te kakvo je činjenično stanje utvrdio i iz kojih razloga, te da se u tom pogledu ne može govoriti o povredi prekršajnog postupka. Naime, Kantonalni sud je naveo da je odredbama člana 104. stav 3. Zakona o prekršajima F BiH propisano da ovlašteni organ ili sud koji je izrekao novčanu kaznu zatražit će od nadležnog suda prinudnu naplatu blokiranjem računa fizičkog odnosno pravnog lica u skladu sa odredbama Zakona o izvršnom postupku u slučaju: 1) ako se utvrdi da kažnjeni izbjegava platiti novčanu kaznu ili 2) ako postoji opasnost od nastupanja zastarjelosti za izvršenje novčane kazne. Takođe, Kantonalni sud je ukazao da apelantov prigovor o tome da Općinski sud u Zenici nije mjesno nadležan da provodi postupak prinudne naplate je u potpunosti neutemeljen imajući u vidu odredbe člana 15. Zakona o prekršajima FBIH. Naime, Kantonalni sud je naveo da je navedenom odredbom člana 15. Zakona o prekršajima FBiH propisano da sud na čijem području je počinjen prekršaja mjesno je nadležan za vođenje prekršajnog postupka. Slijedom navedenog, Kantonalni sud je ukazao da je Općinski sud u Zenici u okvirima svoje mjesne nadležnosti donio prvostepena rješenja o prekršaju (u kojem je apelant oglašen krivim za prekršaj iz člana 66. stav 7. Zakona o poreznoj upravi FBiH, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.500,00 KM, a u odnosu na predmet AP-5338/17 apelant je oglašen krivim za prekršaj iz člana 4. Zakona o fiskalnim sistemima, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 KM), te je pravosnažna i izvršna rješenja u nastavku konkretnih prekršajnih postupka izvršavao prema pravilima prinudne naplate propisane na način odredbama člana 104. stav
3. Zakona o prekršajima FBiH, te druge zakonske mogućnosti, cijeneći citirane odredbe, nije mogao primjeniti u konkretnom slučaju.
Spajanje predmeta
4. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-5335/17. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
Apelacioni navodi
5. U navedenim apelacijama apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant, između ostalog, ukazuje na proizvoljnu primjenu odredaba čl. 15. i 104. stav 3. Zakona o prekršajima F BiH. Apelant navodi da je njegovo sjedište u Širokom Brijegu, te da stoga Općinski sud u Zenici nije mjesno nadležan da provodi postupak prinudne naplate.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja se apelant pozvao u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud, kao i prvostepeni sud, u obrazloženjima odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Stoga, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman