Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4265/16 (A. M.)
Odluka donesena 23. 04. 2018.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Radni spor
- Prava iz radnog odnosa
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-4265/16
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 04. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. aprila 2018. godine, u predmetu broj AP 4265/16, rješavajući apelacije Advije Muratović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija koju je podnijela Advija Muratović.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 33 0 Rs 020935 15 Rev od 26. septembra 2017. godine.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da apelantici Adviji Muratović isplati iznos od 2.100,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da u prethodno navedenim rokovima od najkasnije tri mjeseca obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Advije Muratović podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 33 0 Rs 020935 15 Rev od 26. septembra 2017.
godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod AP 4265/16
1. Advija Muratović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Živinica, koju zastupa Zlatan Dž. Bektić, advokat iz Živinica, podnijela je 11. novembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) kao predmet broj 33 0 Rs 020935 15 Rev.
AP 5415/17
2. Advija Muratović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Živinica, koju zastupa Zlatan Dž. Bektić, advokat iz Živinica, podnijela je 21. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu kojom, pored dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, osporava i Presudu Vrhovnog suda broj 33 0 Rs 020935 15 Rev od 26. septembra 2017. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. S obzirom na to da se apelacije br. AP 4265/16 i AP 5415/17 odnose na isto pitanje, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odlučio da vodi jedan postupak i donese jednu odluku pod brojem AP 4265/16.
4. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda zatraženo je 28. marta 2017. godine da dostave odgovor na apelaciju, a od Vrhovnog suda 14. novembra 2017. godine.
5. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 3. aprila 2017. godine, Općinski sud 18. maja 2017. godine, a Vrhovni sud 17. novembra 2017. godine.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
7. Apelantica je posredstvom punomoćnika 3. juna 2010. godine Općinskom sudu podnijela tužbu protiv tužene Općine Živinice radi isplate razlike plaće, regresa i toplog obroka, vrijednost spora 10.741,30 KM. Apelantica je navela da je zaposlena kod tužene na neodređeno vrijeme i da joj je tužena do 31. decembra 2007. godine obračun i isplatu plaće vršila u skladu s relevantnim odredbama zakona i u skladu s Kolektivnim ugovorom za službenike organa uprave i sudske vlasti u FBiH. Međutim, nakon 1. januara 2008. godine obračun i isplata plaće su vršeni suprotno navedenim aktima, zbog čega je apelantici plaća umanjena. Navodi da je načelnik Općine Živinice, suprotno zakonskim propisima, 27. marta 2009. godine donio Odluku o primjeni Odluke o utvrđivanju platnih razreda i koeficijenata na platne razrede državnih službenika i namještenika organa uprave Općine Živinice, čijom primjenom je apelantici obračunavana i isplaćivana još niža plaća od one koja joj po odredbama Granskog kolektivnog ugovora pripada.
8. Općinski sud je Presudom broj 33 0 Rs 020935 10 Rs od 30. novembra 2011. godine odbio apelanticin tužbeni zahtjev i obavezao je da tuženoj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 150,00 KM u roku od 15 dana od prijema presude. U obrazloženju navedene presude Općinski sud je naveo da je odluku u predmetnom postupku donio u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka ekonomske struke A. J. i pozivajući se na Opći kolektivni ugovor za teritoriju FBiH („Službene novine FBiH“ br. 54/05, 62/08, u daljnjem tekstu: OKU).
9. Protiv navedene presude apelantica je 13. decembra 2011. godine podnijela žalbu i predmet je 2. februara 2012. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu.
10. Odlučujući u žalbenom postupku Kantonalni sud je donio Presudu broj 33 0 Rs 020935 12 Rsž od 23. marta 2015. godine kojom je apelanticinu žalbu djelimično uvažio, prvostepenu presudu preinačio u dijelu koji se odnosi na isplatu regresa za 2009. godinu i naknadu za topli obrok na način detaljno naveden u dispozitivu presude. Kantonalni sud je navedenu presudu Općinskog suda ukinuo u odbijajućem dijelu odluke za tražene razlike obračunate i isplaćene plaće za period od 1. januara 2008. godine, zaključno sa 31. julom 2009. godine u iznosu od 3.125,39 KM, sa zakonskim zateznim kamatama, kao i za tražene doprinose u iznosu od 1.073,15 KM i u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka i predmet u tom dijelu vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju presude Kantonalni sud je, između ostalog, naveo i to da je prvostepeni sud, u dijelu u kome je presuda ukinuta i vraćena na ponovni postupak, povrijedio odredbe parničnog postupka koje su bile od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke (član 209. ZPP) jer je pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva apelantice morao raspraviti s aspekta odredbi Pravilnika o plaćama i drugim ličnim primanjima službenika i namještenika u službama za upravu tužene, a koji propust, zbog svoje pravne prirode, ne može da otkloni Kantonalni sud.
11. Iz stanja spisa proizlazi da je tužena protiv navedene presude Kantonalnog suda 13. maja 2015. godine izjavila reviziju i predmet je 8. jula 2015. godine dostavljen Vrhovnom sudu radi postupanja u revizionom postupku.
12. Vrhovni sud je, odlučujući u revizionom postupku, Presudom broj 33 0 Rs 020935 15 Rev od 26. septembra 2017. godine usvojio reviziju tužene i drugostepenu presudu u dosuđujućem dijelu zahtjeva za isplatu razlike naknade na ime regresa za 2009. godinu i toplog obroka za period od 1. jula 2009. do 31. maja 2010. godine odbio i prvostepenu presudu potvrdio. U obrazloženju presude Vrhovni sud je, između ostalog, naveo i to da je prvostepeni sud pravilno primijenio odredbe OKU, te s obzirom na to da je tužena 2008. godinu okončala s deficitom u budžetu, to je apelanticin tužbeni zahtjev za isplatu razlike regresa i toplog obroka neosnovan. Istakao je da je drugostepeni sud, u usvajajućem dijelu tužbenog zahtjeva, pogrešno primijenio zakon, tj. primijenio je zakon koji je prestao da važi, odnosno da se odluka u tom dijelu mogla donijeti samo na osnovu OKU, koji je pravilno primijenio prvostepeni sud. Navedenu presudu Vrhovnog suda apelantica je primila 8. novembra 2017. godine.
13. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud, nakon što je Kantonalni sud njegovu prvostepenu presudu djelimično ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak, donio Rješenje broj 33 0 Rs 020935 15 Rs 2 od 7. decembra 2016. godine kojim je u stavu I naveo da se tužba smatra povučenom, a u stavu II je odlučio o troškovima parničnog postupka. Protiv navedenog rješenja apelantica je podnijela žalbu. Općinski sud je u predmetnom postupku donio Rješenje o ispravci rješenja broj 33 0 Rs 020935 15 Rs 2 od 20. marta 2017. godine, nakon čega je apelantica podneskom od 25. maja 2017. godine obavijestila sud da povlači žalbu jer je sud navedenim rješenjem o ispravci otklonio razloge zbog kojih je žalba podnesena.
14. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni parnični postupak sedam godina i tri mjeseca nakon podnošenja tužbe okončan Presudom Vrhovnog suda broj 33 0 Rs 020935 15 Rev od 26. septembra 2017. godine.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
15. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka i osporene odluke Vrhovnog suda došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. U predmetnoj apelaciji je navela tok predmetnog postupka, navedenog u činjeničnom dijelu odluke, zbog čije dužine potražuje naknadu nematerijalne štete, kao i troškove sastavljanja apelacije, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadama troškova za rad advokata u Federaciji Bosne i Hercegovine. Apelantica predlaže da Ustavni sud ukine osporenu odluku Vrhovnog suda i predmet vrati na ponovni postupak.
b) Odgovori na apelaciju
16. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo tok predmetnog postupka, navedenog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da tokom postupka nisu povrijeđena apelanticina prava na koja se u apelaciji poziva, zbog čega predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
17. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo tok predmetnog postupka, navedenog u činjeničnom dijelu odluke. Ističe da su apelanticini navodi istaknuti u apelaciji neosnovani, zbog čega predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
18. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo tok predmetnog postupka, navedenog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je revizioni postupak okončan.
V.Relevantni propisi
19. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
20. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. Dopustivost apelacije u odnosu na osporenu odluku tj. Presudu Vrhovnog suda broj 33 0 Rs 020935 15 Rev od 26. septembra 2017. godine
23. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1)Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
24. Ustavni sud zapaža da u je u predmetnom postupku konačna odluka Presuda Vrhovnog suda broj 33 0 Rs 020935 15 Rev od 26. septembra 2017. godine kojom je usvojena revizija tužene i drugostepena presuda preinačena u dosuđenom dijelu tužbenog zahtjeva i prvostepena presuda potvrđena na način detaljno naveden u dispozitivu presude. Iz stanja spisa proizlazi da je apelantica navedenu presudu Vrhovnog suda primila 8. novembra 2017. godine, a apelaciju broj AP 5415/17 je podnijela 21. decembra 2017. godine, tj. u roku od 60 dana, zbog čega je apelacija u smislu odredbi člana 18. stav (1) blagovremena.
25. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
26. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja se apelantica poziva u apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili procesno i materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, u kontinuitetu je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
27. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju osporene odluke, koja je konačna u predmetnom parničnom postupku, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredbi u bilo kom smislu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao slična činjenična i pravna pitanja, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 455/15 od 15. septembra 2016. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
28. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelanticini navodi u apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se poziva, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
29. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost apelacije u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka
30. U konkretnom slučaju, apelantica predmetnim apelacijama ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji postupak je nakon podnošenja apelacije broj AP 4265/16 okončan navedenom presudom Vrhovnog suda.
31. Konačno, apelacije u tom dijelu ispunjavaju i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nisu očigledno (prima facie) neosnovane, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacije, u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka, nisu dopustive.
32. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
33. Nakon što je utvrđeno da je jedan dio navoda iz apelacije nedopušten zbog toga što je očigledno prima facie neosnovan, Ustavni sud će ispitati samo dio navoda kojim apelantica ističe da joj je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
a) Pravo na suđenje u razumnom roku Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Period koji se uzima u obzir
34. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 3. juna 2010. godine kao dana podnošenja tužbe do 26. septembra 2017. godine kada je Vrhovni sud, odlučujući u revizionom postupku, donio presudu kojom je okončan predmetni parnični postupak. Dakle, period koji je trajao sedam godina i tri mjeseca. Analiza razumnosti trajanja postupka
35. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
36. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku, o potraživanju iz radnog odnosa, koji je po zakonu hitne prirode. S obzirom na činjenice i dostavljene materijalne dokaze, Ustavni sud zapaža da se ne radi o naročito složenom postupku.
37. Ocjenjujući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelantica svojim postupcima nije utjecala na dužinu trajanja predmetnog postupka, koji je za nju od većeg značaja, jer su se u predmetnom postupku utvrđivala njena eventualna prava iz radnog odnosa.
38. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnom postupku procesne radnje preduzimao u razumnim rokovima, da u postupku nije imao periode veće pasivnosti, odnosno da je prvostepenu presudu donio godinu i pet mjeseci nakon podnošenja tužbe.
39. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža veću pasivnost tog suda u preduzimanju procesnih radnji jer je drugostepenu presudu donio tri godine i jedan mjesec nakon dostavljanja predmeta na postupanje, zanemarujući činjenicu da je u pitanju radni spor koji po zakonu zahtjeva hitnost u postupanju. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud nije ponudio opravdanje za neblagovremeno postupanje u predmetnom postupku.
40. Ocjenjujući ponašanje Vrhovnog suda, Ustavni sud zapaža da je i Vrhovni sud u preduzimanju procesnih radnji imao period pasivnosti jer je odluku u revizionom postupku donio dvije godine i dva mjeseca nakon što je predmet zaprimio u rad, a u odgovoru na apelaciju nije ponudio opravdanje za neblagovremeno postupanje u apelanticinom predmetu.
41. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom postupku, koji je trajao sedam godina i tri mjeseca, došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je dužina postupka u predmetu, koji po zakonu zahtijeva hitnost u postupanju, bila pretjerana i nije zadovoljila zahtjeve „suđenja u razumnom roku“, za šta Kantonalni sud ni Vrhovni sud, koji su u odlučujućoj mjeri doprinijeli dužini trajanja postupka, nisu ponudili opravdanje.
42. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
b) Pitanje naknade nematerijalne štete
43. Apelantica je zbog dužine trajanja predmetnog postupka zatražila naknadu nematerijalne štete. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
44. U vezi s tim, s obzirom na to da se u apelanticinom predmetu radi o hitnom postupku, to apelantici treba da se isplati iznos od 2.100,00 KM koji je dužna da plati Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
45. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
46. Apelantica je zatražila i naknadu troškova za sastavljanje apelacije. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na naknadu troškova za sastavljanje apelacije koji padaju na teret apelanata.
Ostali navodi
47. Apelantica navodi da joj je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno i pravo na imovinu i pravo na zabranu diskriminacije. Imajući u vidu utvrđenje u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati je li u ovom predmetu, također, došlo i do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i povrede prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
48. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelanticinog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je predmetni parnični postupak, koji je hitne prirode, trajao sedam godina i tri mjeseca, čijoj dužini je u odlučujućoj mjeri doprinijela pasivnost Kantonalnog i Vrhovnog suda koji u odgovoru na apelaciju nisu ponudili opravdanje za neblagovremeno postupanje u predmetnom postupku.
49. Na osnovu člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
50. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman