Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-329/18 (R. S.)

Odluka donesena 23. 04. 2018.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Povrat stana
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-329/18

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 04. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 329/18, rješavajući apelaciju Radivojke Savić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 23. aprila 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Radivojke Savić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja upravnog postupka koji se vodi pred Ministarstvom građenja i prostornog uređenja Hercegovačko-neretvanskog kantona u predmetu broj UPI-09-04-25-54/07, koji je zbog rješavanja prethodnog pitanja prekinut Zaključkom Ministarstva građenja i prostornog uređenja Hercegovačko-neretvanskog kantona broj UPI-09-04-25-54/07 od 5.

marta 2018. godine.

Nalaže se Ministarstvu građenja i prostornog uređenja Hercegovačko-neretvanskog kantona da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku, kada se stvore uvjeti za to u skladu sa stavom II Zaključka Ministarstva građenja i prostornog uređenja Hercegovačko-neretvanskog kantona broj UPI-09-04-25-54/07 od 5. marta 2018.

godine, okonča predmetni upravni postupak u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da, u skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantici Radivojki Savić u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantici Radivojki Savić zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Ministarstvu građenja i prostornog uređenja Hercegovačko-neretvanskog kantona i Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Radivojka Savić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Adonisa Đuliman, advokat iz Mostara, podnijela je 17. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja upravnog postupka koji se vodi pred Ministarstvom građenja i prostornog uređenja Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) u predmetu broj UPI-09-04-25-54/07.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Federalnog ministarstva prostornog uređenja (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) i Ministarstva zatraženo je 2. februara 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Federalno ministarstvo i Ministarstvo su 8. februara i 19. marta 2018. godine dostavili odgovore na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Rješenjem Ministarstva broj UPI-09-04-25-54/07 od 26. juna 2007. godine apelanticin suprug Vaso Savić je imenovan za nosioca stanarskog prava na stanu u Mostaru, koji se nalazi u naselju Donja Mahala (u daljnjem tekstu: predmetni stan).

6. Apelanticin suprug je 29. februara 2008. godine Ministarstvu podnio zahtjev za izvršenje rješenja od 26. juna 2007. godine.

7. Rješenjem Ministarstva broj UPI-09-04-25-54/07 od 13. septembra 2010. godine odbijen je zahtjev apelanticinog supruga kao neosnovan.

8. Rješenjem Federalnog ministarstva broj UPII/05-23-5-107/07 od 1. novembra 2010. godine poništeno je rješenje Ministarstva od 13. septembra 2010. godine i predmet vraćen na ponovni postupak.

9. Kako Ministarstvo nije postupilo prema rješenju Federalnog ministarstva od 1. novembra 2010. godine, apelanticin suprug je 6. septembra 2013. godine Federalnom ministarstvu podnio žalbu zbog ćutanja uprave.

10. Kako Federalno ministarstvo nije odlučilo o žalbi zbog ćutanja uprave, apelanticin suprug je 10. marta 2013. godine Federalnom ministarstvu pravde podnio zahtjev za inspekcijski nadzor.

11. Apelanticin suprug je 1. juna 2014. godine tužbom pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zbog ćutanja uprave budući da Federalno ministarstvo nije odlučilo o zahtjevu za inspekcijski nadzor.

12. Kantonalni sud je Presudom broj 07 0 U 010776 14 U od 25. februara 2015. godine uvažio tužbu apelanticinog supruga i naložio Federalnom ministarstvu da odluči o žalbi apelanticinog supruga od 6. septembra 2013. godine izjavljenoj zbog ćutanja prvostepenog organa.

13. Federalno ministarstvo je Rješenjem broj UPII/05-23-5-107/07 od 4. marta 2015. godine naložilo Ministarstvu da odluči o zahtjevu apelanticinog supruga od 29. februara 2008. godine.

14. Nakon toga, Ministarstvo je održalo dva ročišta, i to 20. maja 2015. i 31. marta 2016. godine, na kojima je sačinilo dva zapisnika o saslušanju stranaka u kojima je, između ostalog, apelantica tražila da se predmetni postupak nastavi i da se izvrši prenos stanarskog prava na nju budući da je konstatirano da je apelanticin suprug Vaso Savić umro.

15. Ministarstvo je donijelo Zaključak broj UPI-09-04-25-54/07 od 1. aprila 2016. godine kojim je angažiralo vještaka građevinske struke A. T., da bi od tog vještaka 10. januara 2017. godine zaprimilo odgovor da nije moguće ostvariti pristup nekretnini (predmetnom stanu), uz napomenu da je pristup od strane vještaka pokušan više puta.

16. Apelantica je podneskom od 2. marta 2017. godine urgirala kod Ministarstva tražeći provođenje administrativnog izvršenja.

17. Nakon toga, Ministarstvo je donijelo Zaključak broj UPI-09-04-25-54/07 od 23. marta 2017. godine kojim je angažiralo vještaka građevinske struke N. K., od kojeg je 9. maja 2017. godine zaprimilo odgovor da nije mogao obaviti traženo vještačenje zbog toga što nije mogao ući u predmetni stan.

18. Apelantica je podneskom od 6. decembra 2017. godine ponovo urgirala kod Ministarstva tražeći provođenje administrativnog izvršenja.

19. Ministarstvo je donijelo Zaključak broj UPI-09-04-25-54/07 od 5. marta 2018. godine kojim je prekinut predmetni postupak povodom zahtjeva apelanticinog supruga za izvršenje rješenja tog organa od 26. juna 2007. godine (stav I). Istim zaključkom (stav II) određeno je da će prekid postupka trajati dok nadležni sud ne raspravi, odnosno ne odluči o pitanjima vlasništva Dževdet Čevre iz Mostara nad predmetnim stanom i eventualnim pravima koja bi vlasnik tog stana ostvario u odnosu na predmetni stan. U obrazloženju zaključka je, između ostalog, navedeno da je apelanticin suprug pokrenuo postupak pred Općinskim sudom u Mostaru – zahtjev za iseljenje Dževdet Čevre, koji je kod navedenog suda zaprimljen 1. juna 2010. godine i registriran pod brojem 58 0 P 069576 10 P.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

20. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog predugog trajanja postupka administrativnog izvršenja.

b)Odgovor na apelaciju

21. Federalno ministarstvo je navelo da je rješenjem od 4. marta 2015. godine naložilo Ministarstvu da odluči o zahtjevu apelanticinog supruga od 29. februara 2008. godine i da nakon toga nije zaprimilo akt stranke niti prvostepenog organa kojim bi se upoznalo s donesenim odlukama u konkretnoj upravnoj stvari.

22. Ministarstvo je ukratko opisalo hronologiju predmetnog postupka, te istaklo da poseban problem kod traženog izvršenja predstavlja činjenica da je predmetni stan, koji je ranije dodijeljen apelanticinom suprugu, podijeljen na dva manja stana. Nadalje, Ministarstvo je navelo da je apelanticin suprug pokrenuo postupak pred Općinskim sudom u Mostaru – zahtjev za iseljenje Dževdet Čevre, koji je kod navedenog suda zaprimljen 1. juna 2010. godine pod brojem 58 0 P 069576 10 P. U vezi s tim, Ministarstvo je navelo da je zaključkom od 5. marta 2018. godine prekinulo postupak do okončanja postupka pred sudom. Pored toga, Ministarstvo je navelo da je dužina postupka uvjetovana trenutnim stanjem na terenu, odnosno stanjem u zgradama u kojima se predmetni stanovi nalaze.

V.Relevantni propisi

23. Zakon o upravnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98 i 48/99) u relevantnom dijelu glasi:

Ekonomičnost postupka Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

Prethodno pitanje Član 142. stav 1.

(1) Ako organ koji vodi postupak naiđe na pitanje bez čijeg se rješenja ne može riješiti sama stvar, a to pitanje čini samostalnu pravnu cjelinu za čije je rješenje nadležan sud ili neki drugi organ (prethodno pitanje), on može, pod uvjetima iz ovog zakona, sam raspraviti to pitanje, ili postupak prekinuti dok nadležni organ to pitanje ne riješi. O prekidu postupka donosi se zaključak, protiv kog je dopuštena posebna žalba, osim ako je zaključak donio drugostepeni organ.

Član 146. stav 1.

(1) Postupak prekinut zbog rješavanja prethodnog pitanja kod nadležnog organa nastavit će se pošto rješenje doneseno o tom pitanju postane konačno.

Član 274. stav 1.

(1) Administrativno izvršenje provodi organ uprave koji je o stvari rješavao u prvom stepenu, ako posebnim propisom nije za to određen drugi organ.

Član 276. stav 1.

(1) Administrativno izvršenje koje provodi organ, koji je o stvari rješavao u prvom stepenu, provodi se na osnovu rješenja koje je postalo izvršno i zaključka o dozvoli izvršenja.

24. U Zakonu o upravnim sporovima („Službene novine FBiH“ broj 9/05) relevantne odredbe glase:

Član 55.

Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

25. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 379. stav 1. tačka 1.

(1) Osim slučajeva posebno predviđenih u ovom zakonu prekid postupka sud će odrediti:

1) ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju;

[…] Član 380. stav 1.

(1) Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji.

Član 381. stav 3.

(3) U svim ostalim slučajevima prekinuti postupak nastavit će se na prijedlog stranke čim prestanu razlozi prekida.

26. U Zakonu o stambenim odnosima („Službene novine FBiH“ br. 11/98 i 19/99) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sporove u stambenim odnosima rješava nadležni sud, a opštinski organ uprave nadležan za stambene poslove (u daljem tekstu: stambeni organ) kada je to određeno ovim zakonom.

Postupak po sporovima u primjeni ovog zakona smatra se hitnim.

VI.Dopustivost

27. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

28. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

29. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

31. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

32. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

33. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

34. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

a)Period koji se uzima u obzir

35. Ustavni sud zapaža da je postupak pokrenut zahtjevom apelanticinog supruga od 29. februara 2008. godine i da je taj postupak, prema stanju spisa, prekinut 5. marta 2018. godine zbog rješavanja prethodnog pitanja. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka je period od oko 10 godina.

b)Analiza razumnosti trajanja postupka

36. U konkretnom slučaju radi se o upravnom postupku u kojem je apelantica tražila izvršenje rješenja Ministarstva od 26. juna 2007. godine, pa s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o nešto složenijem predmetu. Pored toga, Ustavni sud ističe da je predmetni postupak veoma značajan za apelanticu jer je od ishoda tog postupka zavisilo njeno pravo na daljnje korištenje predmetnog stana.

37. Posmatrajući apelanticino ponašanje, Ustavni sud ne nalazi ništa što bi upućivalo na to da je ona na bilo koji način utjecala na dužinu trajanja postupka. Naprotiv, apelantica je svojim podnescima urgirala kod Ministarstva zahtijevajući provođenje administrativnog izvršenja, te je na taj način pokazala svoj interes za okončanje postupka.

38. S druge strane, ocjenjujući ponašanje nadležnih organa, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak trajao oko 10 godina prije njegovog prekida i da još uvijek nije okončan, što je neprihvatljivo dug period za predmetni upravni postupak. Pri tome, Ustavni sud zapaža da upravni organi nisu naveli razloge za prekomjernu dužinu trajanja postupka. Ustavni sud zapaža da je u predmetnom postupku Ministarstvo kao prvostepeni upravni organ o zahtjevu apelanticinog supruga od 29. februara 2008. godine odlučilo tek nakon dvije i po godine (rješenje od 13. septembra 2010. godine), dok je Federalno ministarstvo, odlučujući o žalbi apelanticinog supruga donijelo rješenje u roku od oko jednog mjeseca (1. novembra 2010. godine), kojim je poništeno prvostepeno rješenje i predmet vraćen na ponovni postupak. Kako prvostepeni organ nije postupio po rješenju Federalnog ministarstva, apelanticin suprug je podnio žalbu zbog ćutanja uprave, zatim zahtjev za inspekcijski nadzor i konačno tužbom od 1. juna 2014. godine pokrenuo upravni spor zbog ćutanja uprave. Kantonalni sud je u roku od osam mjeseci (25. februara 2015. godine) donio presudu kojom je uvažio tužbu i naložio Federalnom ministarstvu da odluči o žalbi apelanticinog supruga. Nakon toga, Federalno ministarstvo je u roku od sedam dana (4. marta 2015. godine) donijelo rješenje kojim je naloženo Ministarstvu da odluči o zahtjevu apelanticinog supruga od 29. februara 2008. godine. Ministarstvo je u postupku izvršenja rješenja Federalnog ministarstva održalo dva ročišta (20. maja 2015. i 31. marta 2016. godine) i donijelo dva zaključka (1. aprila 2016. i 23. marta 2017. godine) kojima su određeni vještaci građevinske struke. Konačno, Ministarstvo je donijelo zaključak od 5. marta 2018. godine kojim je prekinulo predmetni postupak dok se ne raspravi o pitanjima vlasništva na predmetnom stanu u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru u predmetu broj 58 0 P 069579 10 P. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, te činjenicu da nadležno Ministarstvo u predmetnoj pravnoj stvari ne može postupati dok se ne riješi prethodno pitanje, Ustavni sud je naložio Ministarstvu da, kada se stvore uvjeti za to, bez odlaganja okonča upravni postupak u predmetu broj UPI-09-04-25-54/07, odnosno riješi pitanje apelanticinog prava na povrat predmetnog stana.

39. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje oko 10 godina i koji još uvijek nije okončan može u odlučujućem dijelu pripisati organima uprave. Uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja upravnog postupka, povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

c)Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

40. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

41. Ustavni sud smatra da apelantici treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 1.000,00 KM.

42. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

43. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer dužina upravnog postupka, koji u vremenskom periodu od oko 10 godina nije okončan, a od velikog je značaja za apelanticu jer se u ovoj pravnoj stvari rješava pitanje njenog prava na povrat stana, odnosno imovinskog prava, ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.

44. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), te člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

45. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman