Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-66/16 (E. Z.)
Odluka donesena 23. 04. 2018.
- Nije krivična optužba
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-66/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 04. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. aprila 2018. godine, u predmetu broj AP 66/16, rješavajući apelaciju Ensara Zijadića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ensara Zijadića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 K 286062 15 Kž 3 od 3. novembra 2015. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Ensar Zijadić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Tarik Čingić, advokat iz Sarajeva, podnio je 7. januara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 K 286062 15 Kž 3 od 3. novembra 2015. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 K 286062 15 Kv 2 od 21. maja 2015. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 K 286062 15 Kv 2 od 21. maja 2015. godine usvojen je zahtjev apelanta za zamjenu neizdržane kazne zatvora novčanom kaznom, izrečene pravosnažnom Presudom Općinskog suda broj 65 0 K 286062 13 K od 13. maja 2013. godine u trajanju od šest mjeseci, pa mu je kazna zatvora zamijenjena novčanom kaznom u iznosu od 18.000, 00 KM. Apelant je obavezan da novčanu kaznu uplati u jednokratnom iznosu u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti rješenja. Također je određeno da ukoliko apelant ne uplati novčanu kaznu u navedenom roku, sud će donijeti odluku o izvršenju kazne zatvora, odnosno da, ukoliko apelant novčanu kaznu plati samo djelimično, izvršiti će se kazna zatvora srazmjerno iznosu koji nije plaćen.
3. Protiv Rješenja Općinskog suda broj 65 0 K 286062 15 Kv 2 od 21. maja 2015. godine apelant je izjavio žalbu u kojoj je naveo da je zamjena kazne zatvora novčanom kaznom u dnevnim iznosima predviđena zakonom, da je dostavio sve potrebne podatke koji se odnose na njegove materijalne prilike, te da prvostepeni sud nije obrazložio zbog čega je odbio njegov zahtjev da mu se svaki dan izrečene kazne zatvora zamijeni jednim dnevnim iznosom novčane kazne. Nadalje apelant je istakao da prvostepeni sud nije postupio saglasno odredbi člana 47. stav 7. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH) kojom je propisano da najniži dnevni iznos novčane kazne iznosi jednu šezdesetinu, a najviši jednu trećinu prosječne neto plate u Federaciji Bosne i Hercegovine.
4. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 65 0 K 286062 15 Kž 3 od 3. novembra 2015. godine kojim je apelantov u žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje Općinskog suda. Kantonalni sud je smatrao da, imajući u vidu odredbe člana 43a. KZ FBiH, apelant neosnovano ukazuje da mu je prvostepeni sud trebao izreći novčanu kaznu kojom će jedan dan zatvora biti izjednačen sa dnevnim iznosom novčane kazne.
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u vezi sa principom vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Smatra da su u predmetnom postupku redovni sudovi pogrešno i na njegovu štetu primijenili KZ FBiH zasnivajući svoje odluke isključivo na čl. 43a. i 47. stav 5. KZ FBiH zanemarujući stav 7. člana 47. KZ FBiH na koji se apelant pozvao i koji propisuje da najniži dnevni iznos novčane kazne iznosi jednu šezdesetinu a najviše jednu trećinu posljednje zvanično objavljene prosječne mjesečne netoplaće zaposlenih u Federaciji, koju objavljuje Federalni zavod za statistiku.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 3. tačka h). Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav 3. tačka h). Pravila Ustavnog suda glasi:
«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h). apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
7. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je osporenim rješenjem Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
8. Za utvrđivanje primjenjivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj potrebno je odgovoriti na pitanje da li je postupak povodom zamjene kazne zatvora novčanom kaznom predstavljao postupak u kojem je «utvrđivana osnovanost krivične optužbe» protiv apelanta, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
9. U konkretnom slučaju, u krivičnom postupku koji je okončan pravosnažnom Presudom Općinskog suda broj 65 0 K 286062 13 K od 13. maja 2013. godine utvrđena je osnovanost krivične optužbe protiv apelanta, utvrđena njegova krivično-pravna odgovornost za počinjeno djelo i izrečena mu je krivična sankcija.
10. Ustavni sud podsjeća da je u odluci broj AP 2855/16 od 15. septembra 2016. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) zaključio „da se u predmetnom postupku u kojem se odlučivalo samo o ispunjenosti zakonskih uslova za zamjenu pravosnažno osuđenom apelantu izrečene novčane kazne kaznom zatvora kao jednim od modaliteta izvršenja krivične sankcije, nije utvrđivala osnovanost krivične optužbe protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa taj član u konkretnom slučaju nije primjenjiv. U konkretnom slučaju, član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite“. Ovaj svoj stav Ustavni sud je slijedio i u odluci broj AP 118/14 od 6. decembra 2016. godine.
11. Imajući u vidu navedenu praksu, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku u kojem se odlučivalo samo o ispunjenosti zakonskih uslova za zamjenu pravosnažno osuđenom apelantu izrečene kazne zatvora novčanom kaznom kao jednim od modaliteta izvršenja krivične sankcije, nije utvrđivala osnovanost krivične optužbe protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa taj član u konkretnom slučaju nije primjenjiv. U konkretnom slučaju, član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite. Stoga se apelacioni navodi o povredi prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pokazuju kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3. tačka h). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman