Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1457/18 (S. K. i drugi)
Odluka donesena 23. 04. 2018.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Kolektivni ugovor
- Građanski postupak
- Radni spor
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Prava iz radnog odnosa
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1457/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 04. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. aprila 2018. godine, u predmetu broj AP-1457/18, rješavajući apelacije Samire Kišić i drugih, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Samira Kišić protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 267391 13 Rsž od 10. januara 2018. godine, Aiša Smajlović protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 267413 13 Rsž od 14. decembra 2017. godine, Sanela Muzur protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 252704 13 Rsž od 8. decembra 2017. godine, Amira Hadžić protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 252353 13 Rsž od 7. decembra 2017. godine, Dinka Elvedina Siječić protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 261290 13 Rsž od 8. decembra 2017. godine, Ajša Kožljak protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 262994 13 Rsž od 27. decembra 2017. godine, Zehra Sačić protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 261083 13 Rsž od 22. januara 2018. godine, Samira Holjan protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 252381 13 Rsž od 11. decembra 2017. godine, Elvir Šurković protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 187280 14 Rsž od 10. januara 2018. godine, Nevzeta Sidran protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 195987 13 Rsž od 10. januara 2018. godine, Aiša Memić protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 190923 13 Rsž od 10. januara 2018. godine, Anela Fišo protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 190941 13 Rsž od 16. januara 2018. godine, Samra Ahmić protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 190939 13 Rsž od 16. januara 2018. godine, Mustafa Ćano protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 251517 13 Rsž od 7. decembra 2017. godine, Muamera Smajić protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 253298 13 Rsž od 16. januara 2018. godine, Emina Ljatifi protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 252586 13 Rsž od 27. decembra 2017. godine, Aida Grabovica, protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 251598 13 Rsž od 7. decembra 2017. godine, Ana Baškarada protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 250944 13 Rsž od 7. decembra 2017. godine, Sanida Šečić protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 224424 13 Rsž od 3. januara 2018. godine, Vezima Karić protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 253246 13 Rsž od 22. decembra 2017. godine, Sena Beširević protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 252357 13 Rsž od 7. decembra 2017. godine, Kemal Japalak protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 191961 13 Rsž od 10. januara 2018. godine, Lejla Šenderović protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 195435 15 Rsž od 27. decembra 2017. godine, Fikret Merdanović protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 190909 13 Rsž od 16. januara 2018. godine, Mahida Bajraktarević protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 190950 13 Rsž od 16. januara 2018. godine, Zahida Svraka protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 190963 13 Rsž od 10. januara 2018. godine, Jasmina Hrnjica protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 191183 13 Rsž od 10. januara 2018. godine, Sabina Čustović protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 191955 13 Rsž od 16. januara 2018. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
AP-1457/18
1. Samira Kišić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Hajran Zeba advokat iz Sarajeva, podnijela je 8. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 267391 13 Rsž od 10. januara 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom preinačena je prvostepena presuda u dijelu u kojem je obavezana tužena (JU O.Š. „Avdo Smailović“ Sarajevo) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće i razlike naknade za ishranu u toku rada (za određene vremenske periode), kao i odluka o troškovima postupka, na način da su dosuđeni iznosi umanjeni, dok je odbijen apelantičin zahtjev za isplatu razlike naknade za godišnji odmor.
AP-1458/18
2. Aiša Smajlović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Hajran Zeba advokat iz Sarajeva, podnijela je 8. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 267413 13 Rsž od 14. decembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena (JU O.Š. „Avdo Smailović“ Sarajevo) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće, razlike naknade za ishranu u toku rada i razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, sve to za određene vremenske periode.
AP-1820/18
3. Sanela Muzur (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ilidže, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 252704 13 Rsž od 8. decembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom preinačena je prvostepena presuda u dijelu u kojem je obavezana tužena (JU „Druga osnovna škola“ Hrasnica) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike naknade za ishranu u toku rada i razlike naknade za godišnji odmor (za određene vremenske periode), kao i odluka o troškovima postupka, na način da su dosuđeni iznosi umanjeni, dok je potvrđena prvostepena presuda u djelu u kojem je odbijen apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena da joj isplati razliku plaća sa naknadom za minuli rad, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u njeno ime uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.
AP-1821/18
4. Amira Hadžić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ilidže, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 252353 13 Rsž od 7. decembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom preinačena je prvostepena presuda u dijelu u kojem je obavezana tužena (JU „Druga osnovna škola“ Hrasnica) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike naknade za ishranu u toku rada i razlike naknade za godišnji odmor (za određene vremenske periode), na način da je dosuđeni iznos umanjen, dok je potvrđena prvostepena presuda u djelu u kojem je obavezana tužena da za apelanticu uplati razliku plaća sa naknadom za minuli rad i razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje (za određene vremenske periode). AP-1822/18
5. Dinka Elvedina Siječić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 261290 13 Rsž od 8. decembar 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, između ostalog, obavezan je tuženi (JU Centar „Vladimir Nazor“ Sarajevo) da isplati apelantici određene novčane iznose na ime jubilarne nagrade i razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora za određeni vremenski period, dok je odbijen apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tuženi da joj isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad, razlike naknade za ishranu u toku rada i razlike naknade za godišnji odmor, kao i da za apelanticu uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode.
AP-1823/18
6. Ajša Kožljak (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 262994 13 Rsž od 27. decembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom preinačena je prvostepena presuda u dijelu u kojem je obavezana tužena (JU O.Š. „Porodice ef. Ramić“ Semizovac) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike naknade za ishranu u toku rada i razlike naknade za godišnji odmor (za određene vremenske periode), kao i odluka o troškovima postupka, na način da su dosuđeni iznosi umanjeni i apelantica obavezana da tuženoj naknadi troškove postupka, dok je potvrđena prvostepena presuda u dijelu u kojem je odbijen apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena da joj isplati razliku plaća sa naknadom za minuli rad, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u njeno ime uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.
AP-1824/18
7. Zehra Sačić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 261083 13 Rsž od 22. januara 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom preinačena je prvostepena presuda u dijelu u kojem je obavezan tuženi (JU Centar „Vladimir Nazor“ Sarajevo) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike naknade za ishranu u toku rada i razlike naknade za godišnji odmor (za određene vremenske periode), kao i odluka o troškovima postupka, na način da su dosuđeni iznosi umanjeni i tuženi obavezan da apelantici naknadi troškove postupka, dok je potvrđena prvostepena presuda u dijelu u kojem je obavezan tuženi da apelantici isplati razliku plaća sa naknadom za minuli rad, jubilarnu nagradu, kao i da u njeno ime uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.
AP-1825/18
8. Samira Holjan (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ilijaša, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 252381 13 Rsž od 11. decembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom preinačena je prvostepena presuda u dijelu u kojem je obavezana tužena (JU „Četvrta osnovna škola“ Ilidža-Hrasnica) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike naknade za ishranu u toku rada i razlike naknade za godišnji odmor (za određene vremenske periode), kao i odluka o troškovima postupka, na način da su dosuđeni iznosi umanjeni, dok je potvrđena prvostepena presuda u djelu u kojem je obavezana tužena da apelantici isplati razliku plaća sa naknadom za minuli rad, kao i da u njeno ime uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode, kao i u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev apelantice (naknade za godišnji odmor za određene vremenske periode) i primljeno na znanje povlačenje dijela tužbenog zahtjeva (jubilarna nagrada i dodatak na plaću). AP-1826/18
9. Elvir Šurković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Konjica, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 26. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 187280 14 Rsž od 10. januar 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tužena (JU „Treća osnovna škola“ Ilidža) da apelantu isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće, razlike naknade za ishranu u toku rada, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, zahtjev da u njegovo ime tužena uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, kao i zahtjev za isplatu posebnog dodatka na plaću i jubilarne nagrade, sve to za određene vremenske periode.
AP-1827/18
10. Nevzeta Sidran (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Hadžića, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 195987 13 Rsž od 10. januara 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena (JU O.Š. „6 Mart“ Hadžići) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad, jubilarne nagrade, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u njeno ime uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.
AP-1828/18
11. Aiša Memić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Hadžića, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 190923 13 Rsž od 10. januara 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena (JU O.Š. „Hilmi ef. Šarić“ Tarčin) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad, razlike naknade za ishranu u toku rada, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u njeno ime uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.
AP-1832/18
12. Anela Fišo (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tarčina, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 190941 13 Rsž od 16. januara 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila, između ostalog, da se obaveže tužena (JU O.Š. „Hilmi ef. Šarić“ Tarčin) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad, razlike naknade za ishranu u toku rada, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u njeno ime uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.
AP-1835/18
13. Samra Ahmić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Konjica, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 190939 13 Rsž od 16. januara 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila, između ostalog, da se obaveže tužena (JU O.Š. „Hilmi ef. Šarić“ Tarčin) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad, razlike naknade za ishranu u toku rada, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u njeno ime uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode. AP-1867/18
14. Mustafa Ćano (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilidže, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 27. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 251517 13 Rsž od 7. decembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom preinačena je prvostepena presuda u djelu u kojem je obavezana tužena (JU „Četvrta osnovna škola“ Ilidža-Hrasnica) da apelantu isplati određene novčane iznose na ime razlike naknade za ishranu u toku rada i razlike naknade za godišnji odmor (za određene vremenske periode), na način da su dosuđeni iznosi umanjeni, dok je potvrđena prvostepena presuda u dijelu u kojem je odbijen apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tužena da mu isplati razliku plaća sa naknadom za minuli rad, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u njegovo ime uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.
AP-1868/18
15. Muamera Smajić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 27. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 253298 13 Rsž od 16. januara 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom preinačena je prvostepena presuda u djelu u kojem je obavezana tužena (JU O.Š. „Zahid Baručija“ Vogošća) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike naknade za ishranu u toku rada i razlike naknade za godišnji odmor (za određene vremenske periode), na način da je dosuđeni iznos umanjen, dok je potvrđena prvostepena presuda u dijelu u kojem je odbijen apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena da joj isplati razliku plaća sa naknadom za minuli rad, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u njeno ime uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.
AP-1869/18
16. Emina Ljatifi (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 27. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 252586 13 Rsž od 27. decembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila, između ostalog, da se obaveže tužena (JU „Šesta Osnovna šlola“ Ilidža) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad, razlike naknade za ishranu u toku rada, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u njeno ime uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.
AP-1870/18
17. Aida Grabovica (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 27. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 251598 13 Rsž od 7. decembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, između ostalog, obavezana je tužena (JU Zavod za specijalno obrazovanje i odgoj djece „Mjedenica“ Sarajevo) da isplati apelantici određene novčane iznose na ime razlike naknade za ishranu u toku rada i razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, za određene vremenske periode, dok je preko dosuđenih iznosa apelantičin tužbeni zahtjev odbijen, te je odbijen i apelanticin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena da joj isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad, kao i da za apelanticu uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode. AP-1871/18
18. Ana Baškarada (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 27. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 250944 13 Rsž od 7. decembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, između ostalog, obavezana je tužena (JU Zavod za specijalno obrazovanje i odgoj djece „Mjedenica“ Sarajevo) da isplati apelantici određene novčane iznose na ime razlike naknade za ishranu u toku rada i razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, za određene vremenske periode, dok je odbijen apelanticin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena da joj isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad, poseban dodatak na plaću za otežane uslove rada, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da za apelanticu uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode.
AP-1872/18
19. Sanida Šečić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 27. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 224424 13 Rsž od 3. januara 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, između ostalog, odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev u djelu u kojem je tražila da se obaveže tužena (JU O.Š. „Meša Selimović“ Sarajevo) da joj isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad, razlike naknade za ishranu u toku rada, razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da za apelanticu uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, za određene vremenske periode. AP-1873/18
20. Vezima Karić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Vogošće, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 27. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 253246 13 Rsž od 22. decembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev u djelu u kojem je tražila, između ostalog, da se obaveže tužena (JU O.Š. „Zahid Baručija“ Vogošća) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike naknade za ishranu u toku rada, razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, razlike plaće sa naknadom za minuli rad, kao i da za apelanticu uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.
AP-1874/18
21. Sena Beširević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ilidže, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 27. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 252357 13 Rsž od 7. decembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom preinačena je prvostepena presuda u djelu u kojem je obavezana tužena (JU „Druga osnovna škola“ Hrasnica) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike naknade za ishranu u toku rada i razlike naknade za godišnji odmor (za određene vremenske periode), na način da su dosuđeni iznosi umanjeni, dok je potvrđena prvostepena presuda u dijelu u kojem je odbijen apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tužena da joj isplati razliku plaća sa naknadom za minuli rad, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u njeno ime uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.
AP-1875/18
22. Kemal Japalak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tarčina, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 27. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 191961 13 Rsž od 10. januara 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tužena (JU O.Š. „Hilmi ef. Šarić“ Tarčin) da apelantu isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad, razlike naknade za ishranu u toku rada, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u njegovo ime uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.
AP-1876/18
23. Lejla Šenderović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 27. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 195435 15 Rsž od 27. decembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev u djelu u kojem je tražila, između ostalog, da se obaveže tužena (JU O.Š. „Kovačići“ Sarajevo) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad, razlike naknade za ishranu u toku rada, razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u njeno ime uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.
AP-1877/18
24. Fikret Merdanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tarčina, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 27. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 190909 13 Rsž od 16. januara 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom obavezana je tužena (JU O.Š. „Hilmi ef. Šarić“ Tarčin) da apelantu isplati određeni novčani iznos na ime jubilarne nagrade, dok je preko dosuđenog iznosa apelantov tužbeni zahtjev odbijen, te je odbijen i apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tužena da mu isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad, razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da za apelanta uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, sve za određene vremenske periode. AP-1878/18
25. Mahida Bajraktarević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tarčina, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 27. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 190950 13 Rsž od 16. januara 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila, između ostalog, da se obaveže tužena (JU O.Š. „Hilmi ef. Šarić“ Tarčin) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad, razlike naknade za ishranu u toku rada, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u njeno ime uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode. AP-1879/18
26. Zahida Svraka (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tarčina, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 27. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 190963 13 Rsž od 10. januara 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila, između ostalog, da se obaveže tužena (JU O.Š. „Hilmi ef. Šarić“ Tarčin) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad, razlike naknade za ishranu u toku rada, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u njeno ime uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode. AP-1880/18
27. Jasmina Hrnjica (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tarčina, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 27. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 191183 13 Rsž od 10. januara 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila, između ostalog, da se obaveže tužena (JU O.Š. „Hilmi ef. Šarić“ Tarčin) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad, razlike naknade za ishranu u toku rada, razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u njeno ime uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode. AP-1881/18
28. Sabina Čustović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ilidže, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 27. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 191955 13 Rsž od 16. januar 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila, između ostalog, da se obaveže tužena (JU „Treća osnovna škola“ Ilidža) da apelantici isplati određene novčane iznose na ime razlike plaće sa naknadom za minuli rad i razliku naknade za korištenje godišnjeg odmora, kao i da u njeno ime uplati razliku doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, sve to za određene vremenske periode.
Spajanje predmeta
29. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1457/18. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
30. U obrazloženjima osporenih odluka, u suštini, je navedeno da su apelantima isplaćivane plaće i druge naknade prema Zakonu o radu i Kolektivnom ugovoru za djelatnost osnovnog obrazovanja u Kantonu Sarajevo. Nadalje, da je Kolektivni ugovor za djelatnost osnovnog obrazovanja u F BiH (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor), iz koga apelanti izvode pravo za isplatu razlika plaća i naknada (a čije je zaključivanje i primjena sporna između parničnih stranaka), zaključen između samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja BiH, kao predstavnika zaposlenika, i Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta, kao predstavnika poslodavca. Zatim, da se odredbama člana 71. Kolektivnog ugovora propisuje da tom kolektivnom ugovoru mogu pristupiti kao potpisnici ovlašteni predstavnici nadležnih Kantonalnih ministarstava i granskog sindikata Kantona. U osporenim odlukama je istaknuto da prema rješenjima iz odredaba člana 118. i 119. Zakona o radu i član 73. Kolektivnog ugovora, nedostavljanje (nadležnom ministarstvu kantona) i neobjavljivanje (u službenom glasilu kantona) Kolektivnog ugovora ima za posljedicu da se isti i ne može primjenjivati zbog čega se neosnovanim cijene navodi apelanata da se samim objavljivanjem Kolektivnog ugovora u Službenim novinama F BiH obavezuje Kanton Sarajevo, odnosno tuženi na njegovu primjenu. U vezi s tim je istaknuto, da je Ustavom F BiH i zakonom propisano da se institucije kantona finansiraju iz budžeta kantona, pa da je dosljedno tome kanton jedino ovlašten da za zaposlene u organima državne službe kantona, javnih ustanova i drugih institucija, sa nadležnim sindikatima zaključuje kolektivne ugovore ili da u postupku zaključivanja kolektivnog ugovora koji vodi Federacija, Kanton da svoju saglasnost na način što će Vlada Kantona prihvatiti tekst usaglašenog kolektivnog ugovora i tu odluku objaviti u službenom glasniku kantona. Sudovi, u svim predmetnim slučajevima, su zaključili da apelanti nisu dokazali da je Vlada Kantona Sarajevo učestvovala u zaključivanju spornog Kolektivnog ugovora na nivou Federacije, kao i da je istom pristupila u smislu člana 71. tog kolektivnog ugovora, a što se može vidjeti iz samog uvoda Kolektivnog ugovora. Nadalje, u pojedinim osporenim odlukama, je navedeno da su tužbeni zahtjevi apelanata za isplatu razlike naknade za ishranu u toku rada i naknade za godišnji odmora (u odnosu na određene vremenske periode, na koje se odnosio dio tužbenog zahtjeva apelanata) na osnovu članova 31. i 32. Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti u F BiH, neosnovani. Naime, da je odredbom člana 29. Kolektivnog ugovora za djelatnost osnovnog obrazovanja u Kantonu Sarajevo ugovoreno da naknade plaća i naknade koje nemaju karakter ličnih primanja ne mogu biti manje od onih utvrđenih za zaposlenike u organima uprave. Međutim, da topli obrok i naknada za korištenje godišnjeg odmora, budući da se te vrste naknade isplaćuju na osnovu Općeg kolektivnog ugovora i Kolektivnog ugovora za djelatnost osnovnog obrazovanja u Kantonu Sarajevo, jesu lični dohodak zaposlenika u smislu člana 5. tačka 11. Zakona o porezu na dohodak, obzirom da se prihodi preko iznosa utvrđenih na osnovu Kolektivnih ugovora za tu vrstu naknada oporezuju prema Zakonu o porezu na dohodak. Nadalje je pojašnjeno da su Uredbom o naknadama koje nemaju karakter plaće, članom 1. uređeni uvjeti, kriteriji i način ostvarivanja naknada i drugih materijalnih prava koja pripadaju rukovodećim i ostalim državnim službenicima i namještenicima u kantonalnim organima uprave koja nemaju karakter plaća, a čija visina i način ostvarivanja nisu u potpunosti regulisani Zakonom o plaćama i naknadama u organima vlasti Kantona Sarajevo. U vezi s tim je istaknuto, da su prema toj uredbi naknade koje nemaju karakter plaća naknade za prekovremeni rad, rad u neradne dane, noćni rad, rad u dane državnih praznika, mjesečna karta za prijevoz sa posla na posao, naknada za slučaj bolesti na radu, teške invalidnosti i teške bolesti, a da se te naknade i materijalna prava ostvaruju donošenjem rješenja rukovodioca organa uprave. Takođe, u pojedinim osporenim odlukama je navedeno da što se tiče povećanja plaća uslijed povećanja troškova života preko 5%, da stav Građanskog odjeljenja Vrhovnog suda F BiH, izražen u Odluci broj 65 0 P 496860 16 Spp 2 od 27. januara 2017. godine (“da sud nema ovlaštenja da primjenom kriterija propisanih odredbom člana 9. Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju Federacije BiH vrši usklađivanje najniže bruto satnice u skladu sa povećanjem troškova života i ukupnim privrednim napretkom, jer usklađivanje najniže bruto satnice vrši Vlada F BiH na osnovu zvaničnih podataka Federalnog zavoda za statistiku“), potvrđuje da pojedini apelanti neosnovano potražuju i tu razliku na ime plaće iz radnog odnosa. Apelacioni navodi
31. Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da su u odlukama koje su osporili pogrešno primijenjene relevantne odredbe Zakona o radu kao i određeni kolektivni ugovori koji regulišu konkretnu pravnu stvar, kao i Zakon o parničnom postupku. Osim toga, apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (nediskriminacija), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama.
32. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
33. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
34. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja su se apelanti pozvali u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
35. U konkretnim slučajevima, a imajući u vidu činjenice konkretnih predmeta, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju svih odluka osporenih predmetnim apelacijama dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena zakona bila na štetu apelanata. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao ista ili slična činjenična i pravna pitanja, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-3491/15 od 26. oktobra 2016. godine, AP-723/17 od 15. juna 2017. godine, AP-2303/17 od 15. novembra 2017. godine i AP-3936/17 od 6. decembra 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud smatra da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
36. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman