Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2252/16 (A. M.)
Odluka donesena 23. 04. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Isplata duga
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-2252/16
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 04. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. aprila 2018. godine, u predmetu broj AP 2252/16, rješavajući apelaciju Adema Mujčića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Adema Mujčića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji je okončan Rješenjem Općinskog suda u Banovićima broj 127 0 I 049567 13 I od 15. augusta 2016. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Adem Mujčić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, koga zastupa Drinka Lekić, advokat iz Tešnja, podnio je 27. maja 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji je okončan Rješenjem Općinskog suda u Banovićima broj 127 0 I 049567 13 I od 15. augusta 2016. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Živinicama i Općinskog suda u Banovićima zatraženo je 15. augusta 2016. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud u Živinicama i Općinski sud u Banovićima dostavili su 24. i 30. augusta 2016. godine, te 31. oktobra 2016. godine odgovore na apelaciju.
4. Također, Ustavni sud je 5. aprila 2018. godine telefonskim putem od ovlaštenog lica Općinskog suda u Banovićima pribavio informaciju o predmetnom izvršnom postupku. III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant je kao pravni sljednik likvidiranog „Kamel osiguranja“ d.d. Tešanj 26. marta 2008. godine, na osnovu pravomoćne i izvršne Presude Općinskog suda u Živinicama broj P 571/04 od 29. juna 2007. godine, podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (B. D.) radi naplate duga.
7. Općinski sud u Živinicama je 9. aprila 2008. godine donio rješenje o izvršenju.
8. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant 24. aprila 2008. godine predložio da Općinski sud u Živinicama zatraži od izvršenika i nadležnih institucija podatke o cjelokupnoj pokretnoj i nepokretnoj imovini, te novčanim primanjima izvršenika. Nadalje, Općinski sud u Živinicama je utvrdio da predmetno rješenje o izvršenju nije uručeno izvršeniku nego je dostavljač 3. maja 2008. godine pošiljku ostavio na vratima bez potpisa. Podneskom od 13. maja 2008. godine E. D. je vratila rješenje o izvršenju, s napomenom da izvršenik ne živi na navedenoj adresi, odnosno da se izvršenik odselio u Bratunac. Općinski sud u Živinicama je zaključkom od 26. maja 2008. godine pozvao apelanta da dostavi tačnu adresu izvršenika. Apelant je 16. juna 2008. godine dostavio podnesak i kao adresu izvršenika označio ulicu Husinske bune broj 2, broj stana 20, Banovići, te predložio i dostavljanje na adresu zaposlenja, a na koju adresu se izvršeniku nije moglo uručiti rješenje jer je označena adresa nedovoljna.
9. U nastavku postupka, Općinski sud u Živinicama je izvršeniku rješenje o izvršenju dostavio putem oglasne ploče, a sudski izvršioci koji su izlazili na lice mjesta radi popisa pokretne imovine su utvrdili da se izvršenik odselio u mjesto Mihaljevići, općina Bratunac. U vezi s tim, Općinski sud u Živinicama se Rješenjem od 30. marta 2009. godine oglasio mjesno nenadležnim jer je utvrdio da je prebivalište izvršenika na području općine Bratunac, a izvršenje je predloženo na pokretnim stvarima izvršenika.
10. Protiv navedenog rješenja apelant je izjavio žalbu u kojoj je ujedno predložio da se izvršenje provede na nekretnini izvršenika koja se nalazi u Banovićima, u Ulici Husinske bune G-2, te je u prilogu te žalbe dostavio podnesak Zemljišno-knjižnog ureda Općinskog suda u Živinicama od 27. maja 2008. godine i izvod iz KPU iz kojeg proizlazi da je izvršenik vlasnik navedenog stana. Kantonalni sud u Tuzli je uvažio apelantovu žalbu, ukinuo prvostepeno rješenje i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.
11. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je podneskom od 17. novembra 2009. godine apelantov punomoćnik uredio prijedlog za izvršenje, te predložio da se ono provede na nekretnini (stanu) izvršenika koja se nalazi u Banovićima, pljenidbom plaće i na pokretnim stvarima izvršenika koje se nalaze u navedenom stanu, što je Općinski sud u Živinicama usvojio rješenjem od 10. novembra 2009. godine, a zaključkom od 10. decembra 2009. godine odredio da Zemljišno-knjižni ured Općinskog suda u Banovićima izvrši zabilježbu rješenja na predmetnom stanu, te zatražio od izvršenika i Federalnog zavoda penzijskog i invalidskog osiguranja podatke o izvršenikovoj imovini.
12. U vezi s tim, a iz stanja spisa dalje proizlazi da je Općinski sud u Živinicama podneskom Općinskog suda u Banovićima - Zemljišnoknjižni ured od 22. decembra 2010. godine obaviješten da izvršenik nije vlasnik predmetnog stana (kao vlasnik je upisana kćerka izvršenika). O navedenom je obaviješten i apelantov punomoćnik 6. januara 2011. godine. Nadležni organi su također obavijestili sud da prema podacima MUP-a izvršenik nema registriranih vozila, niti je aktivni osiguranik Federalnog zavoda penzijskog i invalidskog osiguranja. Shodno navedenom, Općinski sud u Živinicama je 14. aprila 2011. godine donio zaključak kojim je tražio od apelanta da predloži drugi predmet i sredstvo izvršenja.
13. Nadalje, Rješenjem Općinskog suda u Živinicama broj 33 0 I 004621 09 I2 od 25. septembra 2012. godine obustavljeno je izvršenje određeno predmetnim rješenjem o izvršenju od 9. aprila 2008. godine zato što apelant nije ni u naknadno produženom roku uredio prijedlog za izvršenje, te predložio novi predmet i sredstvo izvršenja. Nakon toga, apelantov punomoćnik je (10. oktobra 2012. godine) izjavio žalbu u kojoj pobija navedeno rješenje jer smatra da je sud trebao nastaviti izvršenje na predmetnom stanu bez obzira što je kao novi vlasnik upisana kćerka izvršenika.
14. Iz stanja spisa dalje proizlazi da je, rješavajući po apelantovoj žalbi, Kantonalni sud u Tuzli vratio cjelokupan spis (18. decembra 2012. godine) prvostepenom sudu s uputom da se apelantova žalba tretira kao prigovor i da o njoj odluči prvostepeni sud jer je pobijanim rješenjem obustavljen postupak shodno odredbama člana 63. st. 3. i 4. Zakona o izvršnom postupku, a za koje rješenje nije izričito propisao pravo na žalbu.
15. U nastavku postupka, Općinski sud u Živinicama se rješenjem od 10. decembra 2014. godine oglasio mjesno nenadležnim i spis dostavio Općinskom sudu u Banovićima (20. januara 2015. godine) na daljnji postupak.
16. Nadalje, rješenjem Zemljišnoknjižnog ureda Općinskog suda u Banovićima od 23. oktobra 2015. godine odbijen je zahtjev Općinskog suda u Živinicama upisa zabilježbe rješenja o izvršenju Općinskog suda u Živinicama od 10. decembra 2009. godine. Podneskom od 23. oktobra 2015. godine Općinski sud u Banovićima je zatražio dostavljanje izvoda iz Matične knjige umrlih za izvršenika, u kojem je utvrđeno da je izvršenik preminuo 21. novembra 2014. godine. U vezi s tim, rješenjem Općinskog suda u Banovićima od 16. decembra 2015. godine, na prijedlog apelantovog punomoćnika, sud je postavio privremenog zastupnika nasljednicima umrlog u osobi E. D., kćerka izvršenika. Općinski sud u Banovićima je zaključkom od 17. februara 2016. godine pozvao apelanta da uredi prijedlog, odnosno da dostavi tačnu adresu kćerke izvršenika, koju je apelantov punomoćnik dostavio u vidu podneska u kojem je označio adresu kćerke izvršenika, kao i ostale pravne sljednike umrlog izvršenika. Na rješenje o postavljanju privremenog zastupnika kćerka izvršenika je uložila prigovor, koji je rješenjem Općinskog suda u Banovićima od 15. augusta 2016. godine odbijen kao neosnovan, te u cijelosti održano na snazi rješenje od 16. decembra 2015. godine.
17. U nastavku izvršnog postupka, Općinski sud u Banovićima je odlučio o apelantovom prigovoru od 10. oktobra 2012. godine i donio Rješenje broj 127 O I 049567 13 I od 15. augusta 2016. godine kojim je odbio apelantov prigovor izjavljen protiv Rješenja Općinskog suda u Živinicama broj 33 OI 004621 09 12 od 25. septembra 2012. godine kao neosnovan i rješenje o obustavljanju postupka je u cijelosti održano na snazi.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
18. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, apelant smatra da mu je povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je izložio činjenično stanje predmetnog postupka, te je istakao da je o zahtjevu za upis zabilježbe rješenja o izvršenju od 10. decembra 2009. godine Zemljišnoknjižni ured Općinskog suda u Banovićima odlučio 23. oktobra 2015, odnosno da je sudu trebalo šest godina da odluči o upisu zabilježbe. Apelant je tražio i naknadu štete zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku.
b) Odgovori na apelaciju
19. Općinski sud u Živinicama je ukratko izložio činjenično stanje predmeta, kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, pri čemu je istakao da je apelacija neosnovana jer je u postupku odlučivao u skladu s odredbom člana 10. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) i članom 6. Evropske konvencije, pri tome vodeći računa o procesnim načelima, posebno o načelu ekonomičnosti postupka.
20. Općinski sud u Banovićima je u svom obimnom odgovoru, pored izlaganja činjeničnog stanja predmeta i dostavljanja odluka koje su donesene u predmetnom postupku, istakao da se dužina trajanja ovog izvršnog postupka ne može staviti na teret sudovima jer su oni postupali u razumnim rokovima, posebno zato što je apelant insistirao na provođenju izvršenja na nekretnini - stanu na kojem je nemoguće provoditi izvršenje jer je izvršenik predmetni stan otuđio prije nego što je apelant predložio izvršenje upravo na tom stanu, te da se samim tim apelantu može staviti na teret dužina trajanja postupka. Općinski sud u Banovićima je također naveo da je u predmetnom postupku postupao u razumnim rokovima, posebno imajući u vidu da je u periodu kada mu je Općinski sud u Živinicama dostavio spis radio u sastavu od troje sudija i predsjednika, te da se s obzirom na broj predmeta koji je zadužio navedena dužina trajanja postupka ne može staviti na teret tom sudu.
V.Relevantni propisi
21. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) relevantne odredbe glase:
Član 5.
(1)U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2)Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 63.
Obustava izvršenja (3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.
(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
23. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
24. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka koji je nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem Općinskog suda u Banovićima broj 127 0 I 049567 13 I od 15. augusta 2016. godine. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također kontinuirano ukazivao i da u Federaciji BiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.
25. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
27. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
I.Pravo na suđenje u razumnom roku
28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
29. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...].
30. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog neokončanja izvršnog postupka koji je u vrijeme podnošenja apelacije bio u toku pred Općinskim sudom u Banovićima. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude koju izrekne bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
31. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Period koji se uzima u obzir
32. Ustavni sud zapaža da je apelant 26. marta 2008. godine pokrenuo izvršni postupak protiv izvršenika kako bi realizirao svoje potraživanje i da je taj postupak, prema stanju spisa, okončan poslije podnošenja apelacije rješenjem Općinskog suda u Banovićima od 15. augusta 2016. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine postupka jeste period nešto duži od osam godina i četiri mjeseca.
Analiza razumnosti trajanja postupka
33. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku pokrenutom na osnovu pravomoćne presude. Na osnovu predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenom postupku. Ustavni sud, također, smatra da je predmetni postupak od značaja za apelanta jer se radi o novčanim potraživanjima radi naplate duga.
34. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio neuredan prijedlog za izvršenje koji nije sadržavao tačnu adresu izvršenika, zbog čega je dostava rješenja o izvršenju bila neuredna, što je nesumnjivo imalo utjecaja na dužinu trajanja postupka. Također, tokom postupka apelant je tražio da se utvrdi imovina izvršenika i predlagao nova sredstva izvršenja, što je bez sumnje njegovo procesno pravo usmjereno na ostvarenje svog potraživanja, ali je s druge strane objektivno utjecalo na dužinu trajanja postupka jer su redovni sudovi postupali po apelantovim prijedlozima i navedeno je rezultiralo promjenom mjesne nadležnosti sudova.
35. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud smatra da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražilaca izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično provođenje sudskog postupka.
36. Posmatrajući ponašanje Općinskog suda u Živinicama i Općinskog suda u Banovićima, Ustavni sud primjećuje da je po apelantovom prijedlogu za izvršenje od 26. marta 2008. godine Općinski sud u Živinicama u kratkom roku, odnosno 9. aprila 2008. godine odredio predloženo izvršenje i da je u prikladnim rokovima provodio procesne radnje u nastojanju da provede predmetno rješenje. Ustavni sud, također, primjećuje da je Općinski sud u Banovićima nakon zaprimanja spisa (20. januar 2015. godine) u primjerenim rokovima provodio procesne radnje, te donio rješenje od 15. augusta 2016. godine kojim je odbio apelantov prigovor i potvrdio rješenje obustavljanju postupka. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zapaža da su sudovi u prikladnim rokovima i bez posebnog odugovlačenja donosili odluke s ciljem okončanja predmetnog postupka.
37. Posmatrajući postupak u cjelini i imajući u vidu sve činjenice u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da su postupci pred Općinskim sudom u Živinicama i Općinskim sudom u Banovićima trajali nešto duže od uobičajenog, ali je dijelom odgovornost i na apelantovoj strani, te su postojale i brojne objektivne okolnosti koje su doprinijele dužini trajanja postupka, kao što su neuredna dostava rješenja o izvršenju izvršeniku, nepoznata adresa izvršenika, a kasnije i smrt izvršenika i utvrđivanje njegovog pravnog sljednika, bezuspješni pokušaji pronalaženja pokretne imovine izvršenika predložene kao sredstvo izvršenja, te promjena mjesne nadležnosti sudova zbog promjene predloženog predmeta i sredstva izvršenja, kao i potreba utvrđivanja podobnosti predmetnog stana kao predloženog predmeta i sredstva za izvršenje. S druge strane, Općinski sud u Živinicama i Općinski sud u Banovićima su brzo i djelotvorno provodili procesne radnje s ciljem okončanja postupka, ali iz predloženih predmeta i sredstava izvršenja apelant se nije mogao namiriti, što je objektivna okolnost koja se ne može staviti na teret redovnim sudovima, te je na kraju, zbog propusta apelanta odnosno njegovog punomoćnika da predloži novi predmet i sredstvo izvršenja, izvršni postupak u konačnici obustavljen. Iako odluka nije povoljna za apelanta, općinski sudovi su u ovom predmetu postupili u skladu s odredbom člana 63. Zakona o izvršnom postupku kada su svojim rješenjima obustavili postupak. Kako je Ustavni sud istakao u stavu 35. ove odluke, uloga vlasti se svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima. Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražilaca izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično provođenje sudskog postupka, što je u ovom predmetu nesumnjivo ispoštovano. Stoga, Ustavni sud zapaža da u ponašanju Općinskog suda u Živinicama i Općinskog suda u Banovićima nema ničega što bi ukazivalo na neopravdanu neaktivnost i odugovlačenje postupka.
38. Ustavni sud, na osnovu navedenog i uzevši u obzir sve faktore, zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku. Pitanje naknade nematerijalne štete
39. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
40. S obzirom na odluku Ustavnog suda, apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je apelacijom zatražio zbog dužine trajanja predmetnog postupka.
Ostali navodi
41. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupaka povrijeđeno i pravo na imovinu. Imajući u vidu utvrđenje u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati je li u ovom predmetu također došlo i do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII.Zaključak
42. Ustavni sud, zaključuje da, uzevši u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, nema povrede apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku kao segmenta prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da su Općinski sud u Živinicama i Općinski sud u Banovićima postupali u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i zakonskim odredbama i u tom smislu provodili procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, pri čemu nisu odgovorni za nemogućnosti namirenja apelanta na predloženim sredstvima izvršenja, odnosno za apelantov propust da predloži novo sredstvo izvršenja, zbog čega je predmetni izvršni postupak obustavljen.
43. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
44. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman