Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1659/18 (G. P.)

Odluka donesena 23. 04. 2018.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Povrat stana
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1659/18

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 04. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1659/18, rješavajući apelaciju Gordana Popovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 23. aprila 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Gordana Popovića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan upravni postupak po zahtjevu za vraćanje stana u posjed, u kojem je nakon podnošenja apelacije doneseno Rješenje Ministarstva prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo broj 05/02-23- 512/18 od 22. marta 2018. godine.

Na osnovu člana 74 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantu Gordanu Popoviću isplati iznos od 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka apelantu Gordanu Popoviću plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Gordan Popović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Modriče, kojeg zastupa Živan Blagojević, advokat iz Šamca, podnio je 10. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja upravnog postupka po zahtjevu za vraćanje stana u posjed, koji se vodio pred Upravom za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) kao predmet 23/6-372-P-4154/98, u kojem je, nakon podnošenja apelacije, doneseno Rješenje Ministarstva prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 05/02- 23-512/18 od 22. marta 2018. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), Ministarstva i Uprave zatraženo je 2. marta 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Vrhovni sud, Kantonalni sud, Ministarstvo i Uprava su u periodu od 26. marta do 2. aprila 2018. godine dostavili odgovore na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Apelant je 3. septembra 1998. godine podnio zahtjev za vraćanje u posjed stana u ulici Muhameda ef. Pandže u Sarajevu (u daljnjem tekstu: predmetni stan). Apelant je podnescima od 25. septembra 2001. godine i 28. marta 2003. godine urgirao kod Uprave i tražio donošenja rješenja kojim će se izvršiti vraćanje predmetnog stana.

6. Rješenjem Uprave broj 23/6-372-P-4154/98 od 17. aprila 2003. godine odbijen je apelantov zahtjev kao neosnovan. Postupajući u žalbenom postupku, Ministarstvo je Rješenjem broj 27/02-23-6087/03 od 23. marta 2004. godine poništilo rješenje Uprave i predmet vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak.

7. U ponovnom postupku Uprava je rješenjem od 21. novembra 2006. godine odbila apelantov zahtjev za povrat predmetnog stana u posjed kao neosnovan, te je rješenjem Ministarstva od 20. februara 2007. godine odbijena apelantova žalba podnesena protiv prvostepenog rješenja. Postupajući po tužbi u upravnom sporu, Kantonalni sud je Presudom broj 09 0 U 001062 07 U od 23. oktobra 2009. godine (nakon dvije i po godine) uvažio apelantovu tužbu, poništio rješenje Ministarstva i rješenje Uprave i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak.

8. U ponovnom postupku Uprava je rješenjem od 24. marta 2011. godine odbila apelantov zahtjev za vraćanje u posjed predmetnog stana kao neosnovan, te je rješenjem Ministarstva od 19. maja 2011. godine odbijena apelantova žalba kao neosnovana. Postupajući po tužbi u upravnom sporu, Kantonalni sud je presudom od 28. novembra 2014. godine (nakon tri i po godine) apelantovu tužbu odbio kao neosnovanu.

9. Postupajući po zahtjevu za vanredno preispitivanje, Vrhovni sud je Presudom broj 09 0 U 013319 15 Uvp od 2. juna 2016. godine (nakon godinu i pet mjeseci) uvažio zahtjev za vanredno preispitivanje i presudu Kantonalnog suda od 28. novembra 2014. godine preinačio na način da je tužbu uvažio, osporeno rješenje Ministarstva od 19. maja 2011. godine poništio i predmet vratio tom organu na ponovno rješavanje.

10. Postupajući po presudi Vrhovnog suda od 2. juna 2016. godine, Ministarstvo je donijelo rješenje od 22. jula 2016. godine kojim je poništeno rješenje Uprave od 24. marta 2011. godine i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.

11. Uprava je rješenjem od 23. februara 2018. godine utvrdila da je apelant bio korisnik predmetnog stana, te mu je dozvoljeno vraćanje tog stana u posjed.

12. Iz odgovora na apelaciju proizilazi da je Ministarstvo donijelo Rješenje broj 05/02-23-512/18 od 22. marta 2018. godine kojim je odbijena žalba Opštine Novo Sarajevo izjavljena protiv rješenja Uprave od 23. februara 2018. godine.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

13. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja upravnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo da postupak odlučivanja po njegovom zahtjevu za vraćanje stana u posjed traje 20 godina i još uvijek nije pravosnažno okončan. Apelant traži naknadu nematerijalne štete u iznosu koji odredi Ustavni sud, i to zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku. Osim toga, apelant traži i naknadu na ime troškova za sastavljanje apelacije.

b) Odgovor na apelaciju

14. Vrhovni sud je predložio da se apelacija odbije budući da presudom od 2. juna 2016. godine, koja je donesena po zahtjevu za vanredno preispitivanje, nisu povrijeđena apelantova prava navedena u apelaciji.

15. Kantonalni sud je naveo da u postupku odlučivanja pred tim sudom nisu povrijeđena niti ugrožena prava koja apelant navodi u apelaciji.

16. Ministarstvo je navelo da je 22. marta 2018. godine donijelo rješenje kojim je odbijena žalba Opštine Novo Sarajevo izjavljena protiv rješenja Uprave od 23. februara 2018. godine. U vezi s dužinom trajanja predmetnog postupka, Ministarstvo je istaknulo da je u znatnoj mjeri na dužinu trajanja postupka imao uticaj i rad sudskih organa, s obzirom na obim poslova i hronologiju u njihovom rješavanju. Ministarstvo je navelo da je rješenjem od 22. marta 2018. godine donijeta i konačna odluka o apelantovom pravu na „dom“ iz člana 8 Evropske konvencije.

17. Uprava je navela da je apelant 3. septembra 1998. godine podnio zahtjev za vraćanje predmetnog stana, te da je postupajući u ponovnom postupku Uprava donijela rješenje od 23. februara 2018. godine kojim je utvrđeno da je apelant bio korisnik predmetnog stana i kojem je dozvoljeno vraćanje u posjed tog stana.

V.Relevantni propisi

18. Zakon o upravnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98 i 48/99) u relevantnom dijelu glasi:

Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

Član 150. stav 1.

Organ koji vodi postupak dužan je da poduzima sve što je potrebno da se usmena rasprava obavi bez odugovlačenja i po mogućnosti bez prekidanja i odlaganja.

19. Zakon o upravnim sporovima („Službene novine FBiH“ broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 57.

Kad sud poništi osporeni upravni akt ili osporeni i prvostepeni akt, predmet se vraća u stanje u kome se nalazio prije nego što je poništeni akt donesen. Ako prema prirodi stvari koja je bila predmet spora treba umjesto poništenog upravnog akta donijeti novi upravni akt, nadležni organ dužan je da ga donese bez odlaganja a najkasnije u roku od 15 dana od dana dostavljanja presude. Nadležni organ je pri tome vezan pravnim shvatanjem suda i primjedbama suda u pogledu postupka.

20. U Zakonu o stambenim odnosima („Službene novine FBiH“ br. 11/98 i 19/99) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sporove u stambenim odnosima rješava nadležni sud, a opštinski organ uprave nadležan za stambene poslove (u daljem tekstu: stambeni organ) kada je to određeno ovim zakonom.

Postupak po sporovima u primjeni ovog zakona smatra se hitnim.

VI.Dopustivost

21. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

23. Imajući u vidu da je u vrijeme podnošenja apelacije predmetni upravni postupak bio u toku, a da je nakon podnošenja apelacije doneseno Rješenje Ministarstva broj 05/02- 23-512/18 od 22. marta 2018. godine, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i ostale uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

25. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja upravnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, pravo na dom iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje

26. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

27. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] a)Relevantni principi

28. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stav 38).

29. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, velik broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

b) Period koji se uzima u obzir

30. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom apelantovog zahtjeva za vraćanje predmetnog stana u posjed započeo 3. septembra 1998. godine, te da je u tom postupku, nakon podnošenja apelacije, doneseno rješenje Ministarstva od 22. marta 2018. godine, koje je konačno u upravnom postupku. Dakle, postupak po apelantovom zahtjevu za vraćanje predmetnog stana u posjed je trajao oko 19 i po godina, pa je to period koji će Ustavni sud ispitati.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

31. U konkretnom slučaju radi se o upravnom postupku i postupku upravnog spora u kojem je apelant tražio vraćanje predmetnog stana u posjed. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja u konkretnom slučaju treba riješiti, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju nije radilo o posebno složenom predmetu. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak veoma značajan za apelanta jer od ishoda tog postupka zavisi njegovo pravo na povrat i daljnje korišćenje predmetnog stana.

32. Ustavni sud zapaža da su u toku predmetnog postupka upravni organi donijeli velik broj odluka (četiri prvostepene i pet drugostepenih odluka), Kantonalni sud (dvije odluke) i Vrhovni sud (jedna odluka), te da je postupak okončan rješenjem Ministarstva od 22. marta 2018. godine. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da su organi uprave, Kantonalni sud i Vrhovni sud u relativno kraćim rokovima donosili svoje odluke. Međutim, s druge strane, Ustavni sud isto tako zapaža da je Ministarstvo u dva navrata (rješenjima od 23. marta 2004. godine i 22. jula 2016. godine) poništavalo prvostepeno rješenje i predmet vraćalo tom organu na ponovni postupak, da je Kantonalni sud (presudom od 23. oktobra 2009. godine) poništio prvostepeno i drugostepeno rješenje i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno odlučivanje, te da je Vrhovni sud (presudom od 2. februara 2016. godine) uvažio zahtjev za vanredno preispitivanje, uvažio tužbu i poništio rješenje Ministarstva i predmet vratio tom organu na ponovno rješavanje. Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci realizuju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu, često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da pretežnu odgovornost za dužinu postupka koji traje oko 19 i po godina u konkretnom slučaju snose upravni organi koji nisu vodili postupak na način kako je propisano Zakonom o upravnom postupku (čl. 14 i 150), niti su postupili po presudi Kantonalnog suda (član 57 Zakona o upravnim sporovima), odnosno počinili su propuste koji su prouzrokovali poništavanje njihovih odluka i vraćanje predmeta na ponovni postupak, čime su u pretežnom dijelu doprinijeli dužini postupka. Pored navedenog, evidentan je doprinos dužini trajanja postupka i redovnih sudova jer je Kantonalni sud svoje presude u upravnom sporu donosio nakon dvije i po, odnosno nakon tri i po godine od podnošenja, čime je u nešto većoj mjeri doprinio ukupnoj dužini trajanja postupka, dok je Vrhovni sud svoju presudu donio nakon godinu i pet mjeseci, što je u manjoj mjeri doprinijelo ukupnoj dužini trajanja postupka. S druge strane, Ustavni sud nije mogao utvrditi da je apelant na bilo koji način doprinio dužini postupka, te zapaža da je urgirao za postupanje u predmetu.

33. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja postupka za vraćanje predmetnog stana u posjed povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

34. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da za razliku od postupka pred redovnim sudovima naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

35. Budući da je u predmetnoj apelaciji utvrđeno kršenje prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je nesumnjivo pretrpio zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 1.500,00 KM, uzimajući u obzir da se u konkretnom slučaju radi postupku koji je od značaja za apelanta i koji je po zakonu hitan, ali je okončan prije donošenja ove odluke.

36. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo, s obzirom na sjedište organa uprave pred kojim se vodio predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

37. U odnosu na apelantov zahtjev za naknadu troškova za sastavljanje apelacije, Ustavni sud napominje da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije, te stoga proizlazi da ti troškovi padaju isključivo na teret apelanata.

Ostali navodi

38. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u „razumnom roku“ iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelantove navode o kršenju prava na dom iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, koje apelant dovodi u vezu s pravom na pravično suđenje jer se ti navodi zasnivaju na istim razlozima. VIII.Zaključak

39. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u situaciji kada je postupak po apelantovom zahtjevu za vraćanje predmetnog stana u posjed trajao oko 19 i po godina od dana podnošenja zahtjeva, za što u najvećem dijelu odgovornost snose nadležni organi uprave, koji višekratno nisu poštovali stav redovnog suda iznesen u presudi u upravnom sporu.

40. Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

41. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1659/18 (G. P.) | Sudska praksa | Aktio