Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5410/17 (F. H.)
Odluka donesena 23. 04. 2018.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Prava iz radnog odnosa
- Radni spor
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 106, 237
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-5410/17
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 04. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. travnja 2018. godine, u predmetu broj AP 5410/17, rješavajući apelaciju Fahrudina Hasića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelomično se usvaja apelacija koju je podnio Fahrudin Hasić.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.
(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 Rs 048895 13 Rsž od 23. veljače 2017. godine.
Na temelju članka 74. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da apelantu Fahrudinu Hasiću isplati iznos od 600,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fahrudina Hasića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 Rs 048895 13 Rsž od 23. veljače 2017. godine i Presude Općinskog suda u Živinicama broj 33 0 Rs 048895 13 Rs od 21. svibnja 2013. godine, zbog toga što je očito (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Fahrudin Hasić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Zlatan Dž. Bektić, odvjetnik iz Živinica, podnio je 21. prosinca 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja parničnog postupka koji je prije podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 33 0 Rs 048895 13 Rsž od 23. veljače 2017. godine, kao i protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 33 0 Rs 048895 17 Rev od 29. kolovoza 2017. godine, navedene presude Kantonalnog suda i protiv Presude Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 33 0 Rs 048895 13 Rs od 21. svibnja 2013. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda, Kantonalnog suda i Vrhovnog suda zatraženo je 30. siječnja 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 6. veljače 2018. godine, Vrhovni sud 13. veljače 2018. godine, a Općinski sud 20. ožujka 2018. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacijskih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene
5. Apelant je 27. ožujka 2017. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu zbog duljine trajanja parničnog postupka, te protiv Presude Kantonalnog suda broj 33 0 Rs 048895 13 Rsž od 23. veljače 2017. godine i Presude Općinskog suda broj 33 0 Rs 048895 13 Rs od 21. svibnja 2013. godine. Apelacija je zavedena i vodila se pod brojem AP 1104/17. Ustavni sud je u Velikom vijeću, u sastavu predsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. svibnja 2017. godine donio Odluku o dopustivosti broj AP 713/17, u okviru koje je razmatrao i apelaciju broj AP 1104/17, kojom je predmetnu apelaciju podnesenu protiv navedenih presuda redovnih sudova odbacio kao nedopuštenu, zbog toga što je bila preuranjena. U stavku 48. Odluke Ustavni sud je naveo da apelant, nakon okončanja revizijskog postupka, neovisno o ishodu, ima mogućnost ponovno podnijeti apelaciju u kojoj je dužan na propisnom obrascu apelacije pod točkom 8 a) ostale odluke navesti i odluku Ustavnog suda kojom je apelacija odbačena zbog toga što je preuranjena. Navedenom odlukom nije razmatrana duljina trajanja parničnog postupka.
Činjenice u predmetnom parničnom postupku
6. Apelant je posredstvom punomoćnika 14. siječnja 2013. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženog Tuzlanskog kantona, radi isplate jubilarne nagrade, vrijednost spora 1.033,69 KM. U tužbi je apelant naveo da je uposlen u MUP-u Tuzlanskog kantona, PU Živinice, na neodređeno vrijeme od 5. siječnja 1997. godine, te da je nakon navršenih 15 godina neprekidnog radnog staža ostvario pravo na jubilarnu nagradu, koja je propisana Zakonom o policijskim službenicima Tuzlanskog kantona („Službene novine Tuzlanskog kantona“ broj 6/06). Navodi da je poslodavcu 30. prosinca 2011. godine podnio zahtjev za isplatu jubilarne nagrade, ali da poslodavac do podnošenja tužbe nije donio odluku o podnesenom zahtjevu. Apelant se kao tužitelj u tužbi poziva i na Kolektivni ugovor za službenike organa uprave i sudske vlasti u FBiH, kao i sudsku praksu detaljno navedenu u tužbi.
7. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud Presudom broj 33 0 Rs 048895 13 Rs od 21. svibnja 2013. godine u cijelosti odbio apelantov tužbeni zahtjev kao neutemeljen, a tuženom je odbijen zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka. U obrazloženju presude Općinski sud je, između ostalog, naveo i to da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti Kolektivni ugovor za službenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine zato što tuženi nije zaključio niti je pristupio navedenom kolektivnom ugovoru, te je naveo da se na području Tuzlanskog kantona primjenjuje Opći kolektivni ugovor za teritorij FBiH iz 2005. godine, koji ne propisuje pravo na jubilarnu nagradu. Općinski sud, između ostalog, navodi i to da su Zakon o policijskim službenicima, Pravilnik tuženog i Uredba o plaćama i naknadama policijskih službenika Tuzlanskog kantona doneseni nakon stupanja na snagu Općeg kolektivnog ugovora za teritorij FBiH, koji, iako sadrže pravo na isplatu jubilarne nagrade, ne sadrže parametre za njezin obračun.
8. Protiv navedene prvostupanjske presude apelant je 14. kolovoza 2013. godine podnio žalbu i predmet je radi postupanja u drugom stupnju dostavljen Kantonalnom sudu.
9. Odlučujući u drugom stupnju, Kantonalni sud je Presudom broj 33 0 Rs 048895 13 Rsž od 23. veljače 2017. godine apelantovu žalbu odbio kao neutemeljenu i potvrdio prvostupanjsku presudu. U obrazloženju navedene presude Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da je prvostupanjska presuda pravilna i da je donesena u skladu s relevantnim odredbama zakona. Drugostupanjsku presudu apelant je zaprimio 28. veljače 2017. godine.
10. Protiv navedene drugostupanjske presude apelant je 16. ožujka 2017. godine izjavio reviziju i predmet je dostavljen Vrhovnom sudu radi postupanja u revizijskom postupku. Vrhovni sud je Rješenjem broj 33 0 Rs 048895 17 Rev od 29. kolovoza 2017. godine odbacio reviziju kao nedopuštenu jer nisu ispunjeni uvjeti iz članka 237. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP), koji se u konkretnom postupku primjenjuje na temelju odredbe članka 106. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ broj 98/15), kojim je propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. S obzirom na to da vrijednost pobijanog dijela ne prelazi imovinski cenzus od 10.000,00 KM, to kriterij uvjeta dopuštenosti revizije iz članka 237. stavak 2. ZPP nije ostvaren. U obrazloženju rješenja se navodi i to da izuzetna dopustivost revizije u smislu članka 237. stavak 3. ZPP nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, pa revizija ni po tom kriteriju nije dopuštena.
11. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni postupak okončan četiri godine i jedan mjesec nakon podnošenja tužbe.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da je zbog duljine trajanja predmetnog parničnog postupka i pobijanih navedenih odluka redovnih sudova došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), prava na imovinu iz članka II/3. (k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i prava na zabranu diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije. Apelant ističe da su redovni sudovi pogrešno tumačili Zakon o policijskim službenicima Tuzlanskog kantona („Službene novine Tuzlanskog kantona“ br. 6/06 i 11/07), na temelju kojeg apelant i potražuje navedena prava iz radnog odnosa, ali da su mu sudovi proizvoljnom i paušalnom primjenom zakona pričinili štetu. Apelant je naveo tijek predmetnog postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, zbog čije duljine potražuje naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.500,00 KM, troškove za sastavljanje žalbe i revizije, kao i troškove sastavljanja apelacije u iznosu od 900,00 KM, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika u Federaciji Bosne i Hercegovine.
b) Odgovori na apelaciju
13. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo tijek predmetnog postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je prvostupanjski postupak okončan u roku od četiri mjeseca i da Općinski sud tijekom postupka nije povrijedio apelantova prava na koja se poziva u apelaciji, zbog čega predlaže da se apelacija odbije kao neutemeljena.
14. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo tijek predmetnog postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je pobijana odluka zakonita i pravilna i da Kantonalni sud nije povrijedio apelantova prava na koja se u apelaciji poziva, zbog čega predlaže da se apelacija odbije kao neutemeljena.
15. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je istaknuo da je predmetni postupak pred tim sudom okončan i da sud u cijelosti ostaje pri navodima danim u pobijanoj odluci.
V.Relevantni propisi
16. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Članak 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.
17. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:
Članak 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
18. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
Dopustivost apelacije u odnosu na pobijane odluke, tj. Rješenje Vrhovnog suda broj 33 0 Rs 048895 17 Rev od 29. kolovoza 2017. godine, Presudu Kantonalnog suda broj 33 0 Rs 048895 13 Rsž od 23. veljače 2017. godine i Presudu Općinskog suda broj 33 0 Rs 048895 13 Rs od 21. svibnja 2013. godine
20. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacijsku nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1)Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.
(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
21. Ustavni sud zapaža da u predmetnom postupku revizija nije bila djelotvoran pravni lijek jer je odbačena kao nedopuštena, zbog čega je konačna odluka, u smislu članka 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Presuda Kantonalnog suda broj 33 0 Rs 048895 13 Rsž od 23. veljače 2017. godine, koju je apelant zaprimio 28. veljače 2017. godine, odnosno pobio u apelaciji broj AP 1104/17, koju je podnio 27. ožujka 2017. godine, tj. u roku od 60 dana, a što je u skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda.
22. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
23. Ustavni sud ukazuje da se apelacijski navodi o povredi prava na koja se apelant poziva u apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili procesno i materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, u kontinuitetu je ukazivao na praksu Europskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopćeno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
24. Na temelju činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacijskih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju pobijane odluke, koja je konačna u predmetnom parničnom postupku, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredbi u bilo kojem smislu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao slična činjenična i pravna pitanja, te da u svezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 3566/17 od 25. listopada 2017. godine i Odluka o dopustivosti broj AP 3981/17 od 6. prosinca 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
25. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi u apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se poziva, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očito (prima facie) neutemeljeni.
26. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očito (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost apelacije u odnosu na duljinu trajanja parničnog postupka
27. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, u postupku koji je prije podnošenja apelacije broj AP 1104/17 okončan Presudom Kantonalnog suda broj 33 0 Rs 048895 13 Rsž od 23. veljače 2017. godine, koju je apelant zaprimio 28. veljače 2017. godine, odnosno pobio u apelaciji broj AP 1104/17. Apelant je navedenu apelaciju Ustavnom sudu podnio 27. ožujka 2017. godine, tj. u roku od 60 dana, a što je u skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda.
28. Konačno, apelacija u tom dijelu ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija, u odnosu na duljinu trajanja parničnog postupka, nije dopustiva.
29. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
30. Nakon što je utvrđeno da je jedan dio navoda iz apelacije nedopušten zbog toga što je očito prima facie neutemeljen, Ustavni sud će ispitati samo dio navoda kojima apelant ističe da mu je zbog duljine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
a)Pravo na suđenje u razumnom roku Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Razdoblje koje se uzima u obzir
31. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa člankom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacijskih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati razdoblje od 14. siječnja 2013. godine kao dana podnošenja tužbe do 23. veljače 2017. godine kada je Kantonalni sud, odlučujući o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je apelant koristio, donio presudu kojom je okončan predmetni parnični postupak. Dakle, razdoblje koje je trajalo četiri godine i jedan mjesec.
Analiza razumnosti trajanja postupka
32. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38).
33. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku, o potraživanju iz radnog odnosa, koji je po zakonu hitne prirode. S obzirom na činjenice i dostavljene materijalne dokaze, Ustavni sud zapaža da se ne radi o naročito složenom postupku.
34. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na duljinu trajanja predmetnog postupka, koji je za njega od većeg značaja jer su se u predmetnom postupku utvrđivala njegova eventualna prava iz radnog odnosa.
35. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud procesne radnje u predmetnom postupku poduzimao s većom efikasnošću, da je prvostupanjsku odluku donio četiri mjeseca nakon podnošenja tužbe, te da svojim postupcima nije utjecao na duljinu trajanja predmetnog postupka.
36. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža veću pasivnost tog suda u poduzimanju procesnih radnji, jer je drugostupanjsku presudu donio tri i pol godine nakon podnošenja žalbe, zanemarujući činjenicu da je u pitanju radni spor koji po zakonu zahtijeva hitnost u postupanju, a Ustavnom sudu u odgovoru na apelaciju nije ponudio razloge za nepravovremeno postupanje u predmetnom postupku.
37. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da efikasnost Općinskog suda ne može nadoknaditi propuste Kantonalnog suda, koji je u predmetnom postupku imao razdoblja pasivnosti u trajanju duljem od tri godine, što je u odlučujućoj mjeri doprinijelo duljini trajanja predmetnog postupka koji je trajao četiri godine i jedan mjesec, a po zakonu je hitne prirode.
38. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom postupku došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer je duljina postupka u predmetu koji po zakonu zahtijeva hitnost u postupanju bila pretjerana i nije zadovoljila zahtjeve „suđenja u razumnom roku“, za što Kantonalni sud, koji je u odlučujućoj mjeri doprinio duljini trajanja postupka, nije ponudio opravdanje.
39. Na temelju navedenog, Ustavni sud zaključuje da duljina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
b)Pitanje naknade nematerijalne štete
40. Apelant je zbog duljine trajanja predmetnog postupka zatražio naknadu nematerijalne štete. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
41. S obzirom na to da se u apelantovom predmetu radi o hitnom postupku, to apelantu treba isplatiti iznos od 600,00 KM, koji je dužna platiti Vlada Tuzlanskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke.
42. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
43. Apelant je predmetnom apelacijom zatražio i naknadu troškova za sastavljanje apelacije. Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na naknadu troškova za sastavljanje apelacije, pa ti troškovi padaju na teret apelanata. Ostali navodi
44. Apelant navodi da su mu zbog duljine trajanja predmetnog postupka povrijeđeni i pravo na imovinu i pravo na zabranu diskriminacije. Imajući u vidu utvrđenje u svezi sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati je li u ovom predmetu došlo i do povrede prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i povrede prava na zabranu diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.
VIII.Zaključak
45. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer je predmetni parnični postupak koji je hitne prirode trajao dulje od četiri godine, čijoj duljini je u odlučujućoj mjeri doprinijela pasivnost Kantonalnog suda u trajanju duljem od tri godine, a u odgovoru na apelaciju sud nije ponudio opravdanje za nepravovremeno postupanje u apelantovom predmetu.
46. Na temelju članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 72. stavak (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
47. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman