Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5126/17 (S. Č.)
Odluka donesena 23. 04. 2018.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Suvlasništvo
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Bračna stečevina
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5126/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 04. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. aprila 2018. godine, u predmetu broj AP-5126/17, rješavajući apelaciju Sejada Čamdžića, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Sejad Čamdžić protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 127 0 P 007912 16 Gž 3 od 14. septembra 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Sejad Čamdžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banovića, kojeg zastupa Zlatan Dž. Bektić advokat iz Živinica, podnio je 5. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 127 0 P 007912 16 Gž 3 od 14. septembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, između ostalog, potvrđena je prvostepena presuda kojom je djelimično usvojen protivtužbeni zahtjev E.Č. (u daljnjem tekstu: tužena - protivtužiteljica) i utvrđeno je da je tužena – protivtužiteljica suvlasnik ½ imovine (preciznije navedene u izreci osporene presude) koja je stečena u bračnoj zajednici sa tužiteljem – protivtuženim (apelantom), dok je preinačena prvostepena presuda u dijelu odluke o troškovima postupka i u tom dijelu je predmet vraćen na ponovni postupak.
2. U obrazloženju osporene odluke, Kantonalni sud je naveo, između ostalog, da odredba člana 251. stav 1. Porodičnog zakona bračnu stečevinu definiše kao imovinu koju su bračni partneri stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, kao i prihodi iz te imovine, dok je odredbom člana 252. stav 1. istog zakona propisano da u toj imovini bračni partneri su u jednakim djelovima suvlasnici ako nisu drugačije ugovorili. Tokom postupka je utvrđeno da su parnične stranke živjele u bračnoj zajednici od 1982. godine do decembra 2006. godine, te da su u toku trajanja bračne zajednice, zajedničkim radom i sredstvima stekli pokretne stvari pobliže navedene u izreci presude. Kantonalni sud ističe da je prvostepeni sud pravilno zaključio da predmetne pokretne stvari predstavljaju bračnu stečevinu tužene – protivtužiteljice i apelanta, te da za svoj zaključak ima uporište u izvedenim dokazima (zapisnik Centra za socijalni rad Banovići od 16. augusta 2007. godine koji je apelant potpisao, iskazu tužene – protivtužiteljice, kao i pismenom nalazu i mišljenju vještaka - procjenitelja). Naime, u navedenom zapisniku Centra za socijalni rad Banovići su navedene pokretne i nepokretne stvari koje predstavljaju bračnu stečevinu parničnih stranaka, dok je nalazom i mišljenjem vještaka – procjenitelja, koji je sud prihvatio kao objektivan, također potvrđeno da navedene pokretne stvari predstavljaju bračnu stečevinu i da su suvlasništvo parničnih stranaka sa po ½. Osim toga, Kantonalni sud je naveo da su neosnovani žalbeni navodi apelanta da je prvostepeni sud u osporenom dijelu odluke odlučio o stvarima u odnosu na koje već postoji pravosnažna sudska odluka (vezano za količinu betonskih kocki koje ulaze u bračnu stečevinu). Naime, apelant zanemaruje da je protivtužbenim zahtjevom tužena – protivtužiteljica tražila da se utvrdi da bračnu stečevinu predstavlja 600 komada betonske kocke, dok je apelant tužbom tražio da se utvrdi da bračnu stečevinu predstavlja 300 komada betonske kocke, pa kako je utvrđeno da bračnu stečevinu predstavlja 600 komada betonske kocke to je pravilno prvostepeni sud postupio kada je, odlučujući o protivtužbenom zahtjevu tužene – protivtužiteljice utvrdio da bračnu stečevinu predstavlja još i 300 komada betonske kocke (prethodno je pravosnažnom odlukom od 24. jula 2015. godine utvrđeno po tužbi apelanta da bračnu stečevinu čini 300 komada betonske kocke), kao i da grede iz protivtužbenog zahtjeva nisu iste grede o kojima je odlučeno po tužbenom zahtjevu apelanta. S druge strane, osnovani su žalbeni navodi u dijelu odluke o troškovima postupka s obzirom da prvostepeni sud nije dao nikakve razloge za takvu odluku. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je odlučio kao u dispozitivu presude.
Apelacioni navodi
3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je drugostepeni sud prilikom donošenja osporene odluke, u dijelu koji se odnosi na protivtužbeni zahtjev tužene – protivtužiteljice, prekoračio načelo slobodne ocjene dokaza i proizvoljno utvrdio činjenično stanje što je za posljedicu imalo pogrešnu primjenu materijalnog prava a samim tim i povredu navedenih prava. Osim toga, apelant traži i naknadu nematerijalne štete zbog povrede navedenih prava.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne i jasne razloge, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene materijalnog prava, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvalo, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
8. Imajući u vidu odredbe člana 74. Pravila Ustavnog suda, prema kojima Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete, te imajući u vidu odluku o dopustivosti, Ustavni sud zaključuje da apelantu u konkretnom slučaju ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman