Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3/16 („Orašje trans“ d.o.o. Orašje)
Odluka donesena 23. 04. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Obustava postupka - apelant umro
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Građanski postupak
- Vlasničko-pravni odnosi
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3/16
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 04. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3/16, rješavajući apelaciju „Orašje trans“ d.o.o. Orašje i M-C-M d.o.o. Ugljara, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) i člana 63. stav (1) tačka c) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 23. aprila 2018. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija M-C-M d.o.o. Ugljara podnesena protiv Presude Apelacionog suda Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine broj 96 0 P 024807 15 Rev 2 od 7. oktobra 2015. godine.
Obustavlja se postupak pokrenut apelacijom JP „Orašje trans“ iz Orašja podnesenom protiv Apelacionog suda Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine broj 96 0 P 024807 15 Rev 2 od 7. oktobra 2015.
godine zato što je apelant kao pravna osoba prestao postojati.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „Orašje trans“ d.o.o. Orašje, koje zastupa Adam Filipović, advokat iz Orašja, i M-C-M d.o.o. Ugljara – umješač u postupku, kojeg zastupa Satka Redžepović, advokat iz Orašja (u daljnjem tekstu: prvoapelant i drugoapelant, odnosno apelanti), podnijeli su 29. decembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude revizijskog vijeća Apelacionog suda Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 P 024807 15 Rev 2 od 7. oktobra 2015. godine (kako je to precizirano u rješenju o ispravci datuma presude). Apelanti su, također, podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere kojim traže od Ustavnog suda da se privremenom mjerom obustavi izvršenje osporene presude do donošenja odluke o apelaciji.
2. Podneskom od 5. februara 2016. godine prvoapelantov advokat je dopunio apelaciju traženom punomoći za zastupanje.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. Odlučujući o zahtjevu za privremenu mjeru, Ustavni sud je donio Odluku broj AP 3/16 kojom je zahtjev odbijen (vidi Ustavi sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP 3/16 od 7. februara 2016. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
4. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Apelacionog suda i tužitelja VP „Sava“ AD Gradiška (u daljnjem tekstu: tužitelj) zatraženo je 31. januara 2018. godine da dostave odgovor na apelaciju.
5. Apelacioni sud i tužitelj su odgovor na apelaciju dostavili 15. februara odnosno 6. marta 2018. godine.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene
7. Odlučujući o apelaciji istih apelanata u istom postupku, Ustavni sud je donio Odluku broj AP 2774/12 (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2774/12 od 17. juna 2015. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba) kojom je usvojena apelacija, utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje apelanata, pri čemu je ukinuta Presuda Apelacionog suda broj 96 0 P 024807 11 Rev od 26. aprila 2012. godine, te je predmet vraćen navedenom sudu na ponovno odlučivanje. Ustavni sud je, temeljeći odluku na svojoj dosadašnjoj praksi, zaključio da postoji kršenje prava na pravično suđenje kada je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, odnosno kada revizijsko vijeće nije primijenilo odredbe Okvirnog zakona o privatizaciji preduzeća i banaka u BiH („Službeni glasnik BiH“ broj 14/98; u daljnjem tekstu: Okvirni zakon), riješivši predmetni spor isključivo primjenom odredbe člana 205. stav 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima BDBiH (u daljnjem tekstu: Zakon o vlasništvu).
Osporena presuda
8. Odlučujući u ponovnom postupku o reviziji tužitelja, nakon što je Ustavni sud donio odluku iz prethodne tačke ove odluke, revizijsko vijeće Apelacionog suda je Presudom broj 96 0 P 024807 15 Rev 2 od 7. oktobra 2015. godine reviziju djelimično uvažilo i osporenu presudu od 11. oktobra 2010. godine preinačilo u dijelu kojim je tužitelju odbijen zahtjev za predaju u posjed refulernog bagera (samohodni bager-brod sisavac) pobliže opisanog u stavu 1. izreke presude (u daljnjem tekstu: sporni bager), tako što je prvoapelant obavezan da sporni bager tužitelju preda u posjed slobodan od lica i stvari u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. U preostalom dijelu kojim je tužitelj tražio da se utvrdi da je vlasnik spornog bagera revizija je odbijena i u tom dijelu je osporena presuda potvrđena, te je istovremeno prvoapelant obavezan da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 13.424,00 KM.
9. U obrazloženju je navedeno da je osporenom presudom Apelacionog suda od 11. oktobra 2010. godine u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio utvrđenje da je vlasnik spornog bagera i njegovu predaju u posjed, koja je preinačena Presudom revizijskog vijeća broj 96 0 P 024807 11 Rev od 26. aprila 2012. godine (koja je ukinuta citiranom odlukom Ustavnog suda broj AP 2774/12), tako što je u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev i prvoapelant obavezan na naknadu troškova postupka.
10. Revizijsko vijeće je u ponovnom postupku prilikom odlučenja o reviziji tužitelja imalo u vidu obrazloženje iz pobijane presude Apelacionog suda koji je odbio tužbeni zahtjev tužitelja jer je taj sud smatrao da se pitanje vlasništva ne može riješiti odvojeno od procesa privatizacije koja se mora provesti primjenom odredaba Okvirnog zakona kojim je dato isključivo pravo entitetima da privatizuju preduzeća na svojoj teritoriji, pa kod činjenice da je sporni bager u Orašju, odnosno da je u posjedu prvoapelanta, pravnog subjekta sa sjedištem u Federaciji BiH, i da je unesen u osnivački ulog pri osnivanju prvoapelanta, tužitelj nema osnov polagati pravo na sporni bager, bez obzira na to što mu je prije izbijanja rata pripadalo pravo raspolaganja kao pravnom subjektu sa sjedištem u RS i što je u poslovnim knjigama i dalje evidentirano kao njegovo osnovno sredstvo.
11. Nakon što je revizijsko vijeće Apelacionog suda razmotrilo sve prigovore tužitelja, navedeno vijeće je zaključilo da tužitelj osnovano ukazuje da odluka Apelacionog suda u dijelu kojim je odbijen zahtjev za predaju spornog bagera u posjed nije donesena uz pravilnu primjenu materijalnog prava.
12. U tom pravcu revizijsko vijeće Apelacionog suda je pojasnilo da kod utvrđenih činjenica u postupku da je rješenjem Opštinskog suda u Brčkom broj R-366/83 od 20. decembra 1983. godine dozvoljen prvi upis spornog bagera u upisnik brodova unutrašnje plovidbe Kapetanije pristaništa Brčko, da je na osnovu tog rješenja u uložak broj 6, stranica 21. glavne knjige sporni bager upisan kao društveno vlasništvo sa pravom raspolaganja RO „Vodoprivreda BiH“ sa OOUR Sarajevo i OOUR za vodoprivrednu djelatnost „Sava“ Bosanska Gradiška, da je tužitelj pravni sljednik subjekta upisa OOUR SAVA za vodoprivredne djelatnosti Bosanska Gradiška, da u upisniku nije izvršena promjena upisnog stanja, da se sporni bager nalazio u posjedu pravnog prednika tužitelja do juna 1992. godine, kada je sporni bager ostao na području opštine Orašje zbog ratnih dešavanja i da se sporni bager vodio kao osnovno sredstvo tužitelja u kartici osnovnih sredstava iz 1998. godine, stoga tužitelj, čiji se posjed zasniva na upisanom pravu raspolaganja njegovog pravnog prednika, prema ocjeni Apelacionog suda, ima jače pravo na posjed spornog bagera u odnosu na prvoapelanta, koji sporni bager drži u posjedu na osnovu odluke o utemeljenju koju je 1997. godine donijelo Opštinsko vijeće Orašje, kojom je sporni bager unesen u prvoapelantovu imovinu kao osnivački ulog.
13. Navedeno posebno, kako je istaklo revizijsko vijeće Apelacionog suda, što se odlukom o utemeljenju (kojom je prvoapelant osnovan kao javno preduzeće, a kao osnivački ulog u njegovu imovinu unesen je sporni bager) ne zasniva jače pravo na posjed prvoapelanta u odnosnu na posjed tužitelja koji je zasnovan na pravu raspolaganja spornog bagera kao pravnog sljednika subjekta upisa tog prava, čije je pravo upisano u odgovarajuće javne evidencije (upisnik brodova je javni registar odnosno javna knjiga organizovana na isti način kao zemljišna knjiga i sa istim građanskopravnim posljedicama, što pored ostalog znači da upisano pravo raspolaganja ima značaj apsolutnog djelovanja prema svima, a ne samo prema apelantu). Apelacioni sud je još naveo da je tužitelj upravo na navedenoj činjenici sporni bager i držao u posjedu sve dok posjed nije izgubio zbog okolnosti na koje nije mogao uticati, pri čemu je naglašeno da Okvirnim zakonom nije priznato sticanje prava na imovini preduzeća koja je ušla u tu imovinu prilikom njegovog osnivanja i upisa u sudski registar, a koja imovina je prije izbijanja ratnih sukoba 1992. godine pripadala preduzeću sa sjedištem na teritoriji drugog entiteta. U tom pravcu Apelacioni sud se pozvao na odredbe čl. 2. i 3. Okvirnog zakona, shodno kojima je entitetu priznato pravo da izvrši privatizaciju preduzeća na svojoj teritoriji, odnosno da po propisima o privatizaciji tog entiteta izvrši vlasničku transformaciju i da raspolaže novčanim sredstvima nakon izvršene privatizacije. U vezi s tim, Apelacioni sud se pozvao na Odluku Ustavnog suda broj AP 1164/10.
14. Na temelju navedenog, revizijsko vijeće Apelacionog suda je zaključilo da je tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj tražio predaju u posjed spornog bagera osnovan, te je primjenom odredbe člana 46. Zakona o vlasništvu na osnovu njegovog jačeg prava na posjed spornog bagera (kao tražene stvari na kojoj je izgubio posjed) u odnosu na prvoapelanta kao pravno slabijeg posjednika, pa su prvoapelant, koji je bio u posjedu bagera u vrijeme podizanja tužbe, odnosno drugoapelant kao umješač na strani prvoapelanta, koji je u posjedu bagera kao zakupac od 1. oktobra 2004. godine, kao nužni jedinstveni suparničari dužni tužitelju sporni bager predati u posjed.
15. U vezi s dijelom tužbenog zahtjeva kojim se tražilo utvrđenje prava vlasništva na spornom bageru, revizijsko vijeće Apelacionog suda je istaklo da je taj dio tužbenog zahtjeva neosnovan. Navedeno stoga, kako je istaknuto, jer je pravni prednik tužitelja upisan sa pravom raspolaganja na spornoj stvari koja je u društvenom vlasništvu (koja se transformisala u državno vlasništvo), pa se pitanje vlasništva spornog bagera treba rješavati prema relevantnim zakonima o privatizaciji entiteta na čijem je području sjedište tužitelja-pravnog sljednika subjekta upisa prava raspolaganja. U vezi s troškovima parničnog postupka, revizijsko vijeće Apelacionog suda se iscrpno izjasnilo na str. 6-8. obrazloženja presude.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelanti smatraju da je osporenom presudom povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Smatraju da je revizijsko vijeće u ponovnom postupku zanemarilo utvrđenje Ustavnog suda i njegove naloge iz Odluke broj AP 2774/12. Napominju da je Ustavni sud u citiranoj odluci ukazao da se u konkretnom slučaju treba primijeniti Okvirni zakon. Apelanti ukazuju da je osporena odluka donesena uz proizvoljnu primjenu materijalnog prava, konkretno člana 46. Zakona o vlasništvu. Ukazuju da je zaključak revizijskog vijeća o pravu jačeg posjeda proizvoljan jer je tužitelj izgubio pravo posjeda. Posebno je nelogičan nalog revizijskog vijeća da se sporni bager preda u posjed tužitelju kod nespornog da pitanje njegovog vlasništva još uvijek nije riješeno. Navode da se sporni bager u vrijeme privatizacije tužitelja nalazio na području FBiH, pa je u skladu sa čl. 2. i 3. Okvirnog zakona sud bio dužan tužbeni zahtjev i reviziju razmatrati primjenom ovog propisa, a ne Zakona o vlasništvu.
b) Odgovor na apelaciju
17. Apelacioni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je apelacija koncipirana kao da je u pitanju pravni lijek koji se izjavljuje protiv odluke u postupku pred redovnim sudovima jer se u apelaciji tvrdi da se osporavana presuda zasniva na proizvoljnoj primjeni materijalnog prava. Istaknuto je još da je revizijsko vijeće donijelo odluku kao u izreci presude na temelju pravilne primjene materijalnog prava te da prava apelanata nisu prekršena.
18. Tužitelj je umjesto odgovora na apelaciju dostavio Rješenje Opštinskog suda broj 025-0- Reg-16-000 081 od 24. juna 2016. godine (pravosnažno sa danom 3. juli 2016. godine) kojim je prvoapelant brisan iz registra tog suda na temelju Rješenja broj 25 0 St 040529 15 St od 6. aprila 2016. godine kojim je zaključen stečajni postupak nad prvoapelantom.
V.Relevantni propisi
19. U Okvirnom zakonu o privatizaciji preduzeća i banaka u BiH („Službeni glasnik BiH“ broj 12/99) relevantne odredbe glase:
Član 2.
Oblast djelovanja zakona
1. U skladu GFAP, ovaj zakon izričito priznaje pravo entiteta da privatiziraju preduzeća i banke smještene na njihovoj teritoriji koji nisu u privatnom vlasništvu.
Odluka da li je preduzeće ili banka u privatnom vlasništvu bit će donesena prema propisima entiteta. Ti propisi će osigurati transparentan pregled bilo kakvih promjena u strukturi kapitala ili vlasničkoj transformaciji imovine koja nije u privatnom vlasništvu, ukoliko su te promjene sporne i desile se nakon 31. decembra 1991.
2. Ostvarivanje prava entiteta da privatiziraju one javne ustanove koje potpadaju pod Aneks 9 GFAP bit će konzistentno ma kojoj neophodnoj reorganizaciji u cilju usklađivanja s novom unutrašnjom strukturom države u skladu sa odredbama GFAP, konkretno Aneksom 9.
3. Nijedan proces restitucije, privatizacije preduzeća i banaka neće prejudicirati rješavanje po zahtjevima za restituciju koji se mogu podnijeti u skladu s važećim zakonima o restituciji; s tim, međutim, da svaki entitetski zakon o restituciji isključi preduzeća i banke koji su predmet privatizacije, kao i njihovu zemlju, imovinu i zgrade, iz naturalne restitucije, te predvidi da nadležni organi vlasti osiguraju pravičnu nadoknadu svim zakonskim podnosiocima zahtjeva.
Član 3. stav 2.
Zakoni o privatizaciji koje donose entiteti
2. Zakonima koje donose entiteti koji provode privatizaciju obuhvatit će se samo ona imovina i potraživanja u vezi te imovine koja se nalazi na teritoriji tog entiteta. Član 4.
Usmjeravanje sredstava i potraživanja
1. Sredstvima ostvarenim privatizacijom preduzeća i banaka koji se nalaze na teritoriji jednog entiteta raspolagat će taj entitet ili pravne osobe ovlaštene da ih prikupe u skladu sa zakonima tog entiteta.
2. Potraživanja prema preduzećima i bankama koji se privatiziraju smatrat će se odgovornošću entiteta koji vrši privatizaciju.
20. U Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Brčko distrikta BiH („Službeni glasnik Brčko distrikta BiH“ br. 11/01, 8/03, 40/04 i 19/07) relevantne odredbe glase:
2. Zaštita prava vlasništva Član 41.
(1) Vlasnik može tužbom zahtijevati od posjednika povraćaj individualno određene stvari.
(2) Vlasnik mora dokazati da na stvari čiji povraćaj traži ima pravo vlasništva, kao i da se stvar nalazi u faktičkoj vlasti tuženog.
(3) Vlasnik mora stvar čiji povraćaj traži opisati po njenim osobinama koje je razlikuju od istovrsnih stvari. Nije individualno određena stvar gotov novac pomiješan sa drugim gotovim novcem, vrijednosni papiri na donosioca pomiješani sa istim takvim papirima, ako ne postoje okolnosti na osnovu kojih tužilac može dokazati svoje pravo vlasništva. (4) Pravo na podnošenje tužbe iz stava 1. ovog člana ne zastarijeva.
Član 42. stav (1) (1) Lice čiji je posjed savjestan u smislu člana 115 stav 1 ovog zakona (savjestan posjednik) dužno je vratiti stvar vlasniku zajedno sa plodovima koji nisu obrani. Član 43. stav (1) (1) Lice čiji posjed nije savjestan (nesavjestan posjednik) dužno je da stvar vrati vlasniku sa svim plodovima koje je stvar dala za vrijeme njegovog posjeda.
Član 44.
Savjestan posjednik postaje nesavjestan od trenutka kada mu je tužba dostavljena, ali vlasnik može dokazivati da je savjestan posjednik postao nesavjestan i prije dostavljanja tužbe.
Član 46.
(1) Lice koje je savjesni posjednik individualno određene stvari, koje nije znalo, niti je moglo znati da nije postalo vlasnik stvari, koje je tu stvar steklo na punovažnom pravnom osnovu podobnom za sticanje prava vlasništva i na istinit način (pretpostavljeni vlasnik) ima pravo da zahtijeva povraćaj stvari i od savjesnog posjednika kod kojeg se ta stvar nalazi bez pravnog osnova ili po slabijem pravom osnovu.
(2) Kada se dva lica smatraju pretpostavljenim vlasnicima iste stvari, jači pravni osnov ima lice koje može dokazati nesumnjivog prethodnika, a ako oba lica to mogu ili ne može ni jedan jači pravni osnov ima lice koje je stvar steklo teretno u odnosu na lice koje je stvar steklo besteretno. Ako su pravni osnovi ovih lica iste jačine, prvenstvo ima lice kome je stvar prvo predata, a ako su prethodnici različita lica, prvenstvo ima lice kod kojeg se stvar nalazi.
(3) Pravo na podnošenje tužbe iz stava 1 ovog člana ne zastarijeva.
(4) Pretpostavljani vlasnik treba da dokaže činjenice iz stava 1 i 2 ovog člana na osnovu kojih se pretpostavlja njegovo vlasništvo, kao i da je stvar koju zahtijeva u posjedu tuženog.
(5) Na odnose između pretpostavljenog vlasnika i savjesnog i nesavjesnog posjednika primjenjuju se odredbe člana 42 do 45 ovog zakona.
21. U Zakonu o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi („Službeni list SFRJ“ broj 22/77) relevantne odredbe glase:
Član 189.
Brod i brod u gradnji su pokretne stvari.
Član 241.
U upisnik brodova mogu se upisati samo: pravo raspolaganja brodom i ugovorno založno pravo na brodu, zakup broda i brodarski ugovor na vrijeme za cijeli brod, a na brodovima koji nisu u društvenoj svojini - stvarna prava, pravo zakupa broda, brodarski ugovor na vrijeme za cijeli brod i pravo preče kupovine.
Član 1015.
Na odnose s jugoslovenskim međurepubličkim odnosno republičko-pokrajinskim obilježjem (elementom) primjenjuje se pravo republike, odnosno autonomne pokrajine u kojoj je brod upisan u upisnik brodova.
VI.Dopustivost
22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
23. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
a) Dopustivost u odnosu na drugoapelanta (M-C-M d.o.o. Ugljara)
24. Ustavni sud zapaža da je drugoapelant u predmetnom postupku učestvovao kao umješač na strani prvoapelanta i da je osporenom presudom obavezan na činidbu (da zajedno sa prvoapelantom preda u posjed sporni bager) iz čega proizlazi njegov pravni interes za vođenje predmetnog postupka pred Ustavnim sudom. Potom, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Apelacionog suda broj 96 0 P 024807 15 Rev 2 od 7. oktobra 2015. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu drugoapelantov punomoćnik primio je 16. novembra 2015. godine, a apelacija je podnesena 29. decembra 2015. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u odnosu na drugoapelanta ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
b) Dopustivost u odnosu na prvoapelanta (JP „Orašje trans“ Orašje)
26. Iz odgovora tužitelja Ustavni sud je utvrdio da je prvoapelant Rješenjem Opštinskog suda u Orašju broj 025-0-Reg-16-000 081 od 24. juna 2016. godine (koje je prema informacijama Ustavnog suda postalo pravosnažno sa danom 3. juli 2016. godine) brisan iz sudskog registra nakon okončanja stečajnog postupka nad prvoapelantom.
27. Imajući to u vidu i okolnost da se u odnosu na prvoapelanta nisu stekli uslovi iz člana 63. stav (2) Pravila Ustavnog suda za nastavak postupka, budući da niko od eventualnih pravnih sljednika u roku od 30 dana nije podnio pismeni zahtjev da preuzima nastavak postupka, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke, u smislu odredbe člana 63. stav 1. tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će Ustavni sud donijeti odluku kojom obustavlja postupak kada apelant kao pravno lice prestane da postoji.
VII.Meritum
28. Drugoapelant osporava presudu revizijskog vijeća Apelacionog suda tvrdeći da je tom presudom povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
29. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
30. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
31. U konkretnom slučaju radilo se o postupku građanskopravne prirode, pa je član 6. Evropske konvencije primjenjiv. Stoga, Ustavni sud mora ispitati da li je postupak pred redovnim sudovima bio pravičan onako kako zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
32. Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, generalno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.
33. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Shodno navedenom, Ustavni sud će ispitati da li je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, odnosno da li je prilikom odlučenja došlo do proizvoljne primjene materijalnog i procesnog prava.
34. Ustavni sud zapaža da drugoapelant osporava dio odluke revizijskog vijeća kojom je apelantima naloženo da kao jedinstveni suparničari predaju u posjed sporni bager. Ustavni sud zapaža da drugoapelant sporni bager drži u posjedu na temelju ugovora o zakupu od 1. oktobra 2004. godine zaključenim sa prvoapelantom. U vezi s tim, drugoapelant smatra da je Apelacioni sud proizvoljno primijenio materijalno pravo, konkretno odredbu člana 46. Zakona o vlasništvu, odnosno smatra da vijeće nije postupilo po Odluci Ustavnog suda broj AP 2774/12, odnosno da prilikom odlučenja nije primijenilo odredbe Okvirnog zakona.
35. Imajući u vidu obrazloženje dato u osporenoj presudi, Ustavni sud ne može prihvatiti opravdanim iznesene prigovore. U vezi s tim, Ustavni sud će prvo podsjetiti na zaključak Ustavnog suda iznesen u Odluci broj AP 2774/12. Naime, Ustavni sud je u citiranoj odluci nakon detaljnog prezentiranja svoje praske u predmetima koji su pokretali pitanje privatizacije državnog kapitala u preduzećima izveo zaključak da se pitanje vlasništva na spornom bageru, što je bio jedan od dva postavljena zahtjeva, ne može riješiti bez primjene Okvirnog zakona koji je entitetima dao isključivo pravo da privatizuju preduzeća na njihovoj teritoriji u pogledu dijela društvenog, odnosno kasnije državnog kapitala. Dakle, radi se o primjeni prinudnog propisa čija se primjena ne može izbjeći primjenom Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je u postupku utvrđeno da se oba pravna subjekta, odnosno tužitelj i prvoapelant, nalaze u postupku privatizacije. Stoga, budući da u konkretnom slučaju revizijsko vijeće Apelacionog suda nije primijenilo odredbe Okvirnog zakona, već je predmetni pravni odnos riješilo isključivo primjenom odredbe člana 205. stav 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima BDBiH, proizlazi da osporena odluka ukazuje na proizvoljnost u primjeni materijalnog prava, zbog čega obrazloženje osporene odluke ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
36. U vezi s navedenim zaključkom Ustavni sud zapaža da je revizijsko vijeće Apelacionog suda u ponovnom postupku, slijedeći upute Ustavnog suda, odbilo dio tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj tražio utvrđivanje prava vlasništva na spornom bageru uz obrazloženje da se pitanje prava vlasništva na spornom bageru treba riješiti prema relevantnim pozitivnim propisima, odnosno prema zakonima o privatizaciji entiteta prema sjedištu tužitelja-pravnog sljednika subjekta upisa prava raspolaganja. Shodno tome, čini se neutemeljenim prigovor drugoapelanta da revizijsko vijeće nije postupilo po odluci Ustavnog suda iz citirane odluke budući da je taj dio tužbenog zahtjeva odbijen, uz obrazloženje koje slijedi stav Ustavnog suda iz citirane odluke.
37. Međutim, Ustavni sud zapaža da je drugi dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na predaju u posjed spornog bagera revizijsko vijeće Apelacionog suda razmotrilo na temelju prava jačeg posjeda tužitelja na spornom bageru, pri čemu je taj sud imao u vidu, između ostalog, da je pravni prednik tužitelja na spornom bageru imao konstituisano pravo raspolaganja čije je pravo upisano u javne evidencije (upisnik brodova koji predstavlja javni registar odnosno javnu knjigu i takav upis ima značaj apsolutnog (erga omnes), a ne relativnog (inter partes) djelovanja), zatim je uzeo u obzir okolnost da se sporni bager nalazio u posjedu tužitelja do juna 1992. godine, kada je ostao na području opštine Orašje zbog ratnih dešavanja, odnosno da se sporni bager vodi kao osnovno sredstvo tužitelja. Pri tome je Apelacioni sud imao u vidu i relevantne odredbe Okvirnog zakona i Odluku Ustavnog suda broj AP 1164/10, te je primjenom odredbe člana 46. Zakona o vlasništvu zaključio da je taj dio zahtjeva tužitelja osnovan. Imajući u vidu dato obrazloženje Apelacionog suda, Ustavni sud ne može izvesti zaključak da je ono proizvoljno i da je doneseno na temelju proizvoljne primjene člana 46. Zakona o vlasništvu. Ustavni sud također smatra, suprotno drugoapelantovim tvrdnjama, da se ne može izvesti zaključak da Apelacioni sud u tom dijelu nije slijedio stav Ustavnog suda iz citirane odluke, budući da Ustavni sud u citiranoj odluci u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva nije iznio stav koji bi bio obavezujući za Apelacioni sud.
38. Ustavni sud također zapaža da je prvoapelant, u međuvremenu, nakon stečajnog postupka brisan iz registra privrednih društava, a da drugoapelant sporni bager drži u posjedu tek na temelju ugovora u zakupu.
39. Shodno svemu navedenom, Ustavni sud smatra da su apelacioni prigovori neutemeljeni te zaključuje da osporenom presudom Apelacionog suda nije došlo do kršenja drugoapelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali prigovori
40. U vezi s pozivanjem na kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da predmetna apelacija ne pokreće pitanje drugoapelantovog imovinskog prava na spornom bageru, budući da se njegovo pravo na spornom bageru temelji na ugovoru o zakupu.
VIII.Zaključak
41. Ustavni sud zaključuje da nije došlo do kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada iz obrazloženja osporene presude ne proizlazi ništa što bi opravdalo drugoapelantove navode o povredi prava na pravično suđenje u segmentima na koje je neutemeljeno ukazao.
42. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) i člana 63. stav (1) tačka c) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
43. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati podnosiočev prijedlog zahtjeva za donošenje privremene mjere.
44. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman