Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-245/17 (S. D.)

Odluka donesena 11. 05. 2018.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Prava iz radnog odnosa
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Radni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-245/17

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 05. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. maja 2018. godine, u predmetu broj AP 245/17, rješavajući apelaciju Senije Divjak, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija koju je podnijela Senija Divjak.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 Rs 010585 15 Rsž od 28. augusta 2015. godine.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da apelantici Seniji Divjak isplati iznos od 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Senije Divjak podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 Rs 010585 15 Rsž od 28. augusta 2015. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Senija Divjak (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Živinica, koju zastupa Zlatan Dž. Bektić, advokat iz Živinica, podnijela je 20. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 33 0 Rs 010585 15 Rsž od 28. augusta 2015. godine, kao i protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 33 0 Rs 010585 15 Rev od 15. novembra 2016. godine (kojim je odbačena apelanticina revizija protiv navedene presude Kantonalnog suda) i navedene presude Kantonalnog suda.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog suda zatraženo je 12. juna 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Odgovore na apelaciju Općinski sud i Kantonalni sud su dostavili 20. juna 2017. godine. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

5. Apelantica je 15. oktobra 2015. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka, te protiv Presude Kantonalnog suda broj 33 0 Rs 010585 15 Rsž od 28. augusta 2015. godine. Apelacija je zavedena i vodila se pod brojem AP 4622/15. Ustavni sud je u Velikom vijeću u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. novembra 2015. godine, donio odluku o dopustivosti pod brojem AP 2305/14, u okviru koje je razmatrao i apelaciju broj AP 4622/15, kojom je predmetnu apelaciju podnesenu protiv navedene presude Kantonalnog suda odbacio kao nedopuštenu zbog toga što je bila preuranjena. U stavu 25. odluke Ustavni sud je naveo da apelantica, nakon okončanja revizionog postupka, nezavisno od njenog ishoda, ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju, u kojoj je dužna da na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke navede i odluku Ustavnog suda kojom je apelacija odbačena zbog toga što je preuranjena. Navedenom odlukom nije razmatrana dužina trajanja parničnog postupka.

Činjenice u predmetnom parničnom postupku

6. Apelantica je posredstvom punomoćnika 13. maja 2009. godine Općinskom sudu podnijela tužbu protiv tužene Općine Živinice radi isplate duga iz radnog odnosa, vrijednost spora 1.000,00 KM. Apelantica je navela da je zaposlena kod tužene na neodređeno vrijeme i da joj je tužena do 31. decembra 2007. godine obračun i isplatu plaće vršila u skladu s relevantnim odredbama zakona i u skladu s Kolektivnim ugovorom za službenike organa uprave i sudske vlasti u FBiH. Međutim, nakon 1. januara 2008. godine, obračun i isplata plaće vršeni su suprotno navedenim aktima, zbog čega je apelantici plaća umanjena. Navodi da je načelnik Općine Živinice, suprotno zakonskim propisima, 27. marta 2009. godine donio Odluku o primjeni Odluke o utvrđivanju platnih razreda i koeficijenata na platne razrede državnih službenika i namještenika organa uprave Općine Živinice, čijom primjenom je apelantici obračunavana i isplaćivana još niža plaća od one koja joj pripada po odredbama Granskog kolektivnog ugovora.

7. Općinski sud je apelanticin predmet zaveo i vodio kao predmet broj 33 0 P 010585 09 P. Pripremno ročište je Općinski sud održao 25. februara 2013. godine, a glavnu raspravu 30. maja 2013. godine. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud Presudom broj 33 0 P 010585 09 P od 28. juna 2013. godine tužbeni zahtjev kojim je apelantica tražila isplatu razlike plaće za period od 1. januara 2008. do 30. aprila 2009. godine, sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka, u cijelosti odbio kao neosnovan. Istom presudom obavezana je apelantica da tuženoj naknadi troškove postupka. U obrazloženju navedene presude Općinski sud je naveo da je odluku u predmetnom postupku donio u skladu s Općim kolektivnim ugovorom za teritoriju FBiH („Službene novine FBiH“ br. 54/05, 62/08, u daljnjem tekstu: OKU).

8. Protiv navedene presude Općinskog suda apelantica je 15. augusta 2013. godine podnijela žalbu i predmet je 30. septembra 2013. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu.

9. Odlučujući u žalbenom postupku Kantonalni sud je 17. jula 2014. godine donio presudu kojom je apelanticina žalba usvojena i ukinuta prvostepena presuda te predmet vraćen na ponovni postupak.

10. Iz stanja spisa proizlazi da je u ponovnom postupku Općinski sud održao glavnu raspravu 23. decembra 2014. godine, a 19. januara 2015. godine donio presudu kojom je djelimično usvojio apelanticin tužbeni zahtjev tako što je tužena obavezna da apelantici na ime manje obračunatih plaća za utuženi period isplati iznos od 440,09 KM, dok je odbijen apelanticin tužbeni zahtjev preko dosuđenog. Istom presudom odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Protiv navedene presude apelantica i tužena su podnijele žalbe i predmet je 3. marta 2015. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu.

11. Odlučujući u žalbenom postupku, Kantonalni sud je donio Presudu broj 33 0 Rs 010585 15 Rsž od 28. augusta 2015. godine kojom je apelanticina žalba djelimično usvojena i prvostepena presuda preinačena u dijelu odluke o troškovima postupka na način da je tužena obavezana naknaditi apelantici troškove postupka u određenom novčanom iznosu, dok je u preostalom dijelu prvostepena presuda potvrđena. Apelantica je navedenu presudu zaprimila 22. septembra 2015. godine.

12. U obrazloženju presude Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da je prvostepeni sud odlučujući o apelanticinom konačno opredijeljenom zahtjevu, prihvatajući dopunu i ispravku nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke, zaključio da apelantici u spornom periodu pripada pravo na isplatu plaća u skladu s Pravilnikom o plaćama i drugim ličnim primanjima službenika i namještenika od 19. decembra 2002. godine u ukupnom iznosu od 440,00 KM, odnosno da se ne mogu prihvatiti osnovanim apelanticine tvrdnje i shvatanja o primjeni navedenog pravilnika o plaćama. Naime, Kantonalni sud je ukazao na odredbu člana 2. stav 3. Pravilnika o plaćama kojim je propisano da je osnov za plaću 70% prosječne ostvarene plaće u FBiH u posljednjem mjesecu koji je službeno objavljen u odnosu na mjesečnu plaću za koju se plaća isplaćuje, i to pod uvjetom da priliv sredstava u budžetu bude planiran, a ukoliko priliv u budžetu bude manji, osnov za plaću bit će 70% od utvrđenog iznosa, što proizlazi i iz sadržaja sporazuma zaključenog između načelnika tužene i Sindikalne organizacije tužene od 19. decembra 2002. godine. Imajući u vidu da iz dostavljenog nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke proizlazi da je tužena poslovnu 2008, 2009. i 2010. godinu završila sa deficitom, pri čemu apelantica nije dokazala da je bio planiran priliv sredstava u budžetu u 2009. godini, a posebno kada se ima u vidu visina iskazanog deficita za prethodne godine, to je, suprotno žalbenom rezoniranju, vještak u dopunskom nalazu i mišljenju pravilno izvršio obračun plaće i naknade plaće za utuženi period u iznosu od 440,09 KM, a u skladu sa članom 2. stav 3. Pravilnika o plaćama.

13. Protiv navedene drugostepene presude tužena i apelantica su izjavile reviziju Vrhovnom sudu koji je Rješenjem broj 33 0 Rs 010585 15 Rev od 15. novembra 2016. godine odbacio revizije kao nedopuštene. U obrazloženju navedenog rješenja Vrhovni sud se poziva na član 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH” br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu ZPP), kojim je propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Prema stavu Vrhovnog suda, budući da u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude ne prelazi imovinski cenzus, kriterij uvjeta dopuštenosti revizije iz člana 237. stav 2. ZPP nije ostvaren. Osim toga, sagledavajući izuzetnu dopustivost revizije u smislu člana 237. stav 3. ZPP, kojim je propisano da Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, Vrhovni sud je ocijenio da nema osnova za izuzetno odlučivanje u smislu navedene odredbe jer to ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, pa revizija ni po tom kriteriju nije dopuštena.

14. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni postupak okončan šest godina i tri mjeseca nakon podnošenja tužbe.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka i osporenih odluka redovnih sudova došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. U predmetnoj apelaciji je navela tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, zbog čije dužine potražuje naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.100,00 KM, kao i troškove sastavljanja apelacije u iznosu od 900,00 KM, a u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadama troškova za rad advokata u Federaciji Bosne i Hercegovine.

b) Odgovori na apelaciju

16. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo tok predmetnog postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da tokom postupka nisu povrijeđena prava na koja se apelantica poziva u apelaciji, zbog čega predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

17. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo tok predmetnog postupka samo u odnosu na žalbeni postupak protiv prvostepene presude donesene u ponovnom postupku, naveden u činjeničnom dijelu odluke. Kantonalni sud je istakao da mu je predmetni spis prvostepenog suda dostavljen 5. marta 2015. godine na odlučivanje o žalbi, te da je predmetni postupak riješen u skladu sa Planom rješavanju starih predmeta kojim je taj predmet bio obuhvaćen. Također je navedeno da tokom predmetnog postupka nisu povrijeđena apelanticina prava na koja se u apelaciji poziva.

V.Relevantni propisi

18. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

19. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

Dopustivost apelacije u odnosu na osporene odluke, tj. Rješenje Vrhovnog suda broj 33 0 Rs 010585 15 Rev od 15. novembra 2016. godine i Presudu Kantonalnog suda broj 33 0 Rs 010585 15 Rsž od 28. augusta 2015. godine

22. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1)Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

23. Ustavni sud zapaža da u predmetnom postupku revizija nije bila djelotvoran pravni lijek jer je odbačena kao nedopuštena, zbog čega je konačna odluka, u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Presuda Kantonalnog suda broj 33 0 Rs 010585 15 Rsž od 28. augusta 2015. godine koju je apelantica zaprimila 22. septembra 2015. godine odnosno osporila u apelaciji broj AP 4622/15 koju je podnijela 15. oktobra 2015. godine, tj. u roku od 60 dana, a što je u skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

24. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

25. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja se apelantica poziva u apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili procesno i materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, u kontinuitetu je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

26. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju osporene odluke, koja je konačna u predmetnom parničnom postupku, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredbi u bilo kojem smislu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao slična činjenična i pravna pitanja, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2385/15 od 11. oktobra 2017. godine, stav 54, dostupna na www.ustavnisud.ba).

27. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelanticini navodi u apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se poziva, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

28. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Dopustivost apelacije u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka

29. U konkretnom slučaju, apelantica u predmetnoj apelaciji ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u postupku koji je prije podnošenja apelacije broj AP 4622/15 okončan Presudom Kantonalnog suda broj 33 0 Rs 010585 15 Rsž od 28. augusta 2015. godine koju je apelantica zaprimila 22. septembra 2015. godine, odnosno osporila u apelaciji broj AP 4622/15. Apelantica je navedenu apelaciju Ustavnom sudu podnijela 15. oktobra 2015. godine, tj. u roku od 60 dana od dana prijema navedene drugostepene presude, koja je konačna u predmetnom postupku, što je u skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

30. Konačno, apelacija u tom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka nije dopustiva.

31. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti VII.Meritum

32. Nakon što je utvrđeno da je jedan dio navoda iz apelacije nedopušten zbog toga što je očigledno prima facie neosnovan, Ustavni sud će ispitati samo dio navoda kojim apelantica ističe da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. a)Pravo na suđenje u razumnom roku Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. [...] Period koji se uzima u obzir

33. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 13. maja 2009. godine kao od dana podnošenja tužbe do 28. augusta 2015. godine kada je Kantonalni sud, odlučujući o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je apelantica koristila, donio presudu kojom je okončan predmetni parnični postupak. Dakle, period koji je trajao šest godina i tri mjeseca.

Analiza razumnosti trajanja postupka

34. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

35. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku, o potraživanju iz radnog odnosa, koji je po zakonu hitne prirode. S obzirom na činjenice i dostavljene materijalne dokaze, Ustavni sud zapaža da se ne radi o naročito složenom postupku.

36. Ocjenjujući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelantica svojim postupcima nije utjecala na dužinu trajanja predmetnog postupka, koji je za nju od većeg značaja, jer su se u predmetnom postupku utvrđivala njena eventualna prava iz radnog odnosa.

37. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnom postupku imao periode veće pasivnosti, da je pripremno ročište održao 25. februara 2013. godine, odnosno tri godine i devet mjeseci nakon podnošenja tužbe (13. maja 2009. godine), a prvostepenu odluku je donio četiri godine i jedan mjesec nakon podnošenja tužbe, zanemarujući činjenicu da je u pitanju radni spor koji je po zakonu hitne prirode. Ustavni sud, također, zapaža da je Općinski sud u ponovnom postupku postupao s primjerenom ažurnošću, da je presudu donio 28. juna 2013. godine, odnosno šest mjeseci nakon dostavljanja predmetnog spisa na ponovno odlučivanje. Pored navedenog, Ustavni sud smatra da je pasivnost Općinskog suda od četiri godine i jedan mjesec u periodu od 13. maja 2009. godine kao dana podnošenja tužbe do 28. juna 2013. godine kada je donio presudu, a za što Općinski sud nije ponudio opravdane razloge za neblagovremeno postupanje u predmetnom postupku, u odlučujućoj mjeri utjecala na dužinu trajanja predmetnog postupka.

38. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je procesne radnje u predmetnom postupku preduzimao sa većom efikasnošću i da je drugostepenu odluku donio deset mjeseci nakon dostavljanja predmetnog spisa prvi put na postupanje po žalbi, odnosno u ponovnom postupku nakon pet mjeseci od dostavljanja predmetnog spisa na postupanje po žalbi, te da svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja predmetnog postupka.

39. U odnosu na pitanje dužine trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud je u svojoj praksi zapazio da kada redovni sudovi i pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, kao što je to u odgovoru na apelaciju naveo i Kantonalni sud, ta opravdanja se, uglavnom, odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu prijema inicijalnog akta, odnosno u skladu s Uputom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koju je donio VSTVBiH, a za period od 1. januara 2016. godine do 31. marta 2016. godine“ (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 303/16 od 16. marta 2016. godine, tačka 15, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 24/16, dostupna i na www.ustavnisud.ba , ili Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1360/14 od 15. februara 2017. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba).

40. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje poštovanja standarda donošenja odluke u razumnom roku pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini, razmatrao u svojoj odluci broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (i u drugim odlukama od 10. maja 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). U ovoj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo: „Uprkos mjerama koje se preduzimaju za rješavanje prekomjerne dužine sudskih postupaka, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskih postupaka posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, zbog čega postoji sistemsko kršenje ovog prava pred redovnim sudovima. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra da je neophodno zahtjev za preduzimanje adekvatnih mjera u smislu ove odluke adresirati na VSTVBiH, nadležne vlade i predsjednika suda pred kojim se postupci vode, jer svi oni imaju određene obaveze propisane zakonom u vezi s kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa“.

41. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom postupku koji je trajao šest godina i tri mjeseca došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je dužina postupka u predmetu koji po zakonu zahtijeva hitnost u postupanju bila pretjerana i nije zadovoljila zahtjeve „suđenja u razumnom roku“, za šta Općinski sud, koji je u odlučujućoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka, nije ponudio opravdane razloge za neblagovremeno postupanje u predmetnom postupku.

42. Budući da u predmetnom postupku postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 4101/15 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba, st. 89˗98). Zbog istih razloga, i ova se odluka dostavlja navedenim subjektima. b)Pitanje naknade nematerijalne štete

43. Apelantica je zbog dužine trajanja predmetnog postupka zatražila naknadu nematerijalne štete. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

44. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se principima pravičnosti, uzimajući u obzir ekonomske prilike u Bosni i Hercegovini, prosječna primanja i parametre životnog standarda građana, Ustavni sud smatra da apelantici treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 900,00 KM. Taj iznos dužna je platiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

45. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

46. Apelantica je zatražila i naknadu troškova za sastavljanje apelacije. Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na naknadu troškova za sastavljanje apelacije, tako da te troškove snose apelanti.

Ostali navodi

47. Apelantica navodi da joj je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno i pravo na imovinu, pravo na zabranu diskriminacije i zabranu zloupotrebe prava. Imajući u vidu utvrđenje u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati je li u ovom predmetu također došlo i do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i povrede prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

48. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelanticinog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je predmetni parnični postupak koji je hitne prirode trajao šest godina i tri mjeseca, čijoj dužini je u odlučujućoj mjeri doprinijela pasivnost Općinskog suda, a koji u odgovoru na apelaciju nije ponudio opravdane razloge za neblagovremeno postupanje u predmetnom postupku.

49. Na osnovu člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

50. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-245/17 (S. D.) | Sudska praksa | Aktio