Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3923/17 (R. G.)

Odluka donesena 11. 05. 2018.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Naknada štete
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3923/17

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 05. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. maja 2018. godine, u predmetu broj AP 3923/17, rješavajući apelaciju Rasime Garvanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija koje je podnijela Rasima Garvanović zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Rješenjem Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 Mal 029470 16 Mal od 28. septembra 2017. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Rasima Garvanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Velike Kladuše podnijela je 14. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Rješenjem Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 23 0 Mal 029470 16 Mal od 28. septembra 2017. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 26. oktobra 2017. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 1. novembra 2017. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Također, Ustavni sud je 13. aprila 2018. godine telefonskim putem od ovlaštenog lica Općinskog suda pribavio informacije o predmetnom postupku.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelantica je 25. februara 2016. godine ponijela tužbu Općinskom sudu protiv tuženog E. K. (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete.

7. Tužba je dostavljena na odgovor 4. marta 2016. godine.

8. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud zakazao i održao pripremno ročište 15. augusta 2016. godine na koje su uredno pristupili apelantica i tuženi, te je određeno da će se glavna rasprava održati 4. oktobra 2016. godine.

9. Apelantica je Općinskom sudu podnescima od 16. i 18. augusta 2016. godine dostavila dokaze za glavnu raspravu, a zatim tražila povrat u prijašnje stanje, navodeći da greškom nije predložila sve dokaze, a da je sud kao neuku stranku nije upoznao sa pravima i obavezama, slijedom čega je Općinski sud rješenjem od 27. septembra 2016. godine odgodio ročište za glavnu raspravu i zakazao ročište po apelanticinom prijedlogu za povrat u prijašnje stanje, koje je apelantica uredno primila putem PTT dostavljača na adresi Ibre Miljkovića Uče bb, Velika Kladuša i lično potpisala prijem 6. oktobra 2016. godine.

10. U nastavku postupka, ročište za povrat u prijašnje stanje je održano 10. januara 2017. godine, kojem je pristupio tuženi, a apelantica nije pristupila iako je uredno obaviještena jer je primila navedeno rješenje o zakazivanju ročišta za raspravljanje o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje 21. decembra 2016. godine.

11. Budući da apelantica, iako uredno obaviještena, nije pristupila na ročište po njenom prijedlogu za povrat u prijašnje stanje, sud je 10. januara 2017. godine donio rješenje kojim se prijedlog za povrat u prijašnje stanje smatra povučenim i zakazao glavnu raspravu za 28. septembar 2017. godine.

12. Dostava rješenja kojim se smatra da je povučen prijedlog za povrat u prijašnje stanje na apelanticinu dotadašnju adresu, na koju je vršena dostava svih pismena, bila je neuredna, što je konstatirao sudski dostavljač u dostavnici, a prije toga PTT dostavljač, uz naznaku da je apelantica otputovala s navedene adrese. Dostava navedenog rješenja i poziva za glavnu raspravu apelantici je izvršena putem oglasne ploče suda.

13. Iz stanja spisa proizlazi da kako apelantica nije pristupila na glavnu raspravu, a pristupio je tuženi lično i nije tražio održavanje ročišta, sud je donio rješenje od 28. septembra 2017. godine kojim se apelanticina tužba smatra povučenom. To rješenje je dostavljeno apelantici putem oglasne ploče suda zato što se apelantica ne nalazi više na adresi na kojoj joj je ranije vršena dostava pismena, a sudu nije dostavila novu adresu.

14. Rješenje je pravomoćno od 30. oktobra 2017. godine.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

15. Apelantica, u suštini, smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Pri tome, apelantica u navodima apelacije hronološki opisuje tok postupka, te navodi razloge za podnošenje tužbe, dokaze koje je namjeravala iznijeti na glavnoj raspravi i navodi da sud nije uradio i nije joj dostavio pismeni otpravak rješenja od 10. januara 2017. godine kojim se prijedlog za povrat u prijašnje stanje smatra povučenim, niti zakazao glavnu raspravu, smatrajući da je takvim postupanjem Općinski sud povrijedio njena ustavna prava na pravično suđenje, imovinu i djelotvoran pravni lijek.

b)Odgovor na apelaciju

16. Općinski sud je ukratko izložio činjenično stanje predmeta, kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, pri čemu je istakao da je sud postupao u skladu sa Zakonom o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) kada je sva kasnija pismena za apelanticu dostavljao putem oglasne ploče suda jer je apelantica bila dužna da, ukoliko je promijenila adresu i otputovala s nje, obavijesti sud o takvoj promjeni, a što nije učinila. Općinski sud je također naveo da su apelanticini navodi koji se odnose na predlaganje dokaza neosnovani i da je apelantica bila dužna da sve dokaze predloži na pripremnom ročištu, a ukoliko sama nije sposobna da zastupa tužbu, trebala je da angažira punomoćnika jer sud po ZPP nema ovlaštenja da za stranku predlaže dokaze ili da joj daje upute kojim će dokazima dokazivati svoje navode. Shodno navedenom, Općinski sud je ukazao da su svi navodi apelacije bez osnova i predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana. V.Relevantni propisi

17. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06, 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 97.

(3) Ako tužilac bez opravdanog razloga ne dođe na ročište za glavnu raspravu, a bio je uredno pozvan, smatrat će se da je povukao tužbu, osim ako se tuženi na tom ročištu upusti u raspravljanje.

Član 352.

(5) Ako stranka ili njen zastupnik ne obavijeste odmah sud o promjeni adrese, sud će odrediti da se daljnje dostave u parnici obavljaju objavljivanjem pismena na oglasnoj ploči suda, sve dok stranka ili njen zastupnik ne obavijeste sud o svojoj novoj adresi.

VI.Dopustivost

18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

20. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

21. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije s obzirom na to da je podnesena u vrijeme kada je postupak pred Općinskim sudom bio u toku, a koji je u međuvremenu okončan rješenjem Općinskog suda od 28. septembra 2017. godine. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

23. Apelantica smatra da joj je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku koji se vodi pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela

26. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

27. Ustavni sud zapaža da je postupak, na čiju se dužinu apelantica žali, započeo 25. februara 2016. godine, te da je predmetni postupak okončan nakon podnošenja apelacije rješenjem Općinskog suda od 28. septembra 2017. godine. Dakle, relevantni period koji će Ustavni sud uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka jeste period nešto duži od godinu i sedam mjeseci.

Analiza razumnosti trajanja postupka

28. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku koji po zakonu nije hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o naročito složenom postupku. Ustavni sud, također, smatra da je predmetni postupak od značaja za apelanticu jer se radi o novčanim potraživanjima radi naknade štete.

29. Posmatrajući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelantica u odlučujućoj mjeri utjecala na dužinu trajanja postupka jer je nakon održanog pripremnog ročišta tražila povrat u prijašnje stanje, o čemu je sud morao odlučivati i zbog čega je odgodio zakazano ročište za glavnu raspravu za više od tri mjeseca. Nadalje, Ustavni sud primjećuje da je apelanticin doprinos ukupnoj dužini postupka također u činjenici da je apelantica u skladu sa članom 352. Zakona o parničnom postupku bila dužna da, ukoliko je promijenila adresu i otputovala s nje, obavijesti sud o takvoj promjeni, a što nije učinila. Naime, Ustavni sud zapaža da je dostava rješenja kojim se smatra da je povučen prijedlog za povrat u prijašnje stanje bila neuredna putem pošte i sudskog dostavljača, zbog čega je u nastavku postupka Općinski sud to rješenje i sva ostala pismena (zakazao glavnu raspravu i donio rješenje od 28. septembra 2017. godine) apelantici dostavljao putem oglasne ploče. Apelanticin doprinos dužini trajanja postupka je u konkretnom slučaju nesporan.

30. Posmatrajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud, nakon što je apelantica podnijela tužbu 25. februara 2016. godine, u kratkom roku dostavio tužbu na odgovor, a zatim, bez odlaganja, 15. augusta 2016. godine, zakazao i održao pripremno ročište. Ustavni sud, također, primjećuje da je Općinski sud u primjerenim rokovima zakazao i održao ročište za povrat u prijašnje stanje 10. januara 2017. godine. Naime, nakon neuspješne dostave rješenja od 10. januara 2017. godine putem sudskog dostavljača, a prije toga putem PTT dostavljanja, sud je apelanticu pozvao na glavno ročište putem oglasne ploče. Općinski sud je i nakon ove radnje, ponovo u kratkom roku, donio rješenje od 28. septembra 2017. godine kojim je određeno da se apelanticina tužba smatra povučenom, a koje je apelantici dostavljeno putem oglasne ploče suda. U obrazloženju rješenja je navedeno da apelantica, iako je bila uredno pozvana, svoj izostanak nije opravdala, zbog čega se smatra da je u ovoj pravnoj stvari apelanticina tužba povučena. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je predmetni postupak pred Općinskim sudom trajao nešto duže od godinu i sedam mjeseca, kao i to da nije u pitanju predmet koji je zahtijevao hitno postupanje, pri čemu je apelantica u značajnoj mjeri doprinijela dužini trajanja predmetnog postupka, pa Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja ipak nije našao da dužina trajanja predmetnog postupka prelazi granice „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

31. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede apelanticinog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. c)Ostali navodi

32. U pogledu apelanticinih navoda o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da ove navode apelantica nije obrazložila da bi se Ustavni sud mogao upustiti u ispitivanje konkretnih navoda, pa budući da se apelantica samo paušalno pozvala na povredu navedenih prava, te da ih suštinski dovodi u kontekst povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud, s obzirom na zaključak u vezi s navodnom povredom prava na pravično suđenje, i ovo pozivanje na povredu navedenih prava, koje nije ničim obrazloženo, smatra neosnovanim.

VIII.Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da, uzevši u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, nema povrede apelanticinog prava na pravično suđenje u razumnom roku kao segmenta prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je Općinski sud postupao u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i zakonskim odredbama i u tom smislu provodio radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, pri čemu je apelantica u značajnoj mjeri doprinijela dužini trajanja predmetnog postupka.

34. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3923/17 (R. G.) | Sudska praksa | Aktio