Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-879/16 (Federacija Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo zdravstva)

Odluka donesena 11. 05. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Upravni postupak
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Upravni spor
  • Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-879/16

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 05. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 879/16, rješavajući apelaciju Federacije Bosne i Hercegovine – Federalnog ministarstva zdravstva, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 11. maja 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Federacije Bosne i Hercegovine – Federalnog ministarstva zdravstva podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 016103 14 U od 23. decembra 2015. godine.

Odluku objaviti u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“, „Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine“, „Službenom glasniku Republike Srpske“ i „Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine“.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Federacija Bosne i Hercegovine – Federalno ministarstvo zdravstva (u daljnjem tekstu: apelantica) podnijela je 25. februara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 016103 14 U od 23. decembra 2015. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i Konkurencijskog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Konkurencijsko vijeće) zatraženo je 23. marta 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Sud BiH i Konkurencijsko vijeće su 2. i 5. aprila 2018. godine dostavili odgovore na apelaciju. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Privredni subjekt PZU „E-style“ Sarajevo podnio je 22. aprila 2013. godine Konkurencijskom vijeću zahtjev za pokretanje postupka u smislu odredaba člana 28. Zakona o konkurenciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o konkurenciji) protiv apelantice radi utvrđivanja postojanja zabranjenog sporazuma iz člana 4. stav 1. tačka b) Zakona o konkurenciji.

6. Rješenjem Konkurencijskog vijeća broj 04-26-3-007-72-II/13 od 17. aprila 2014. godine (stav 1. izreke) utvrđeno je da apelantica odredbama člana 10. Pravilnika o načinu obavljanja zdravstvenog pregleda lica pod zdravstvenim nadzorom sprječava, ograničava i narušava tržišnu konkurenciju na tržištu zdravstvenih pregleda lica koja podliježu zdravstvenom nadzoru prije zasnivanja radnog odnosa – zaključenja ugovora o radu i tokom zaposlenja na području Federacije Bosne i Hercegovine, ograničavanjem i kontrolom tržišta, što predstavlja zabranjeni sporazum u smislu člana 4. stav 1. tačka b) Zakona o konkurenciji, te su navedene odredbe proglašene ništavim (ex lege) u smislu odredbe člana 4. stav 2. Zakona o konkurenciji i apelantici naloženo da uskladi odredbe Pravilnika o načinu obavljanja zdravstvenog pregleda lica pod zdravstvenim nadzorom, u roku i na način kako je sve precizirano u st. 2. i 3. izreke rješenja. Istim rješenjem (stav 4) utvrđeno je da apelantica odredbama člana 7. stav 1. alineja 5. Pravilnika o obimu i vrsti javnozdravstvene djelatnosti koja ne može biti predmet privatne djelatnosti sprječava, ograničava i narušava tržišnu konkurenciju na tržištu zdravstvenog nadzora nad zaposlenim licima na području Federacije Bosne i Hercegovine, ograničavanjem i kontrolom tržišta, što predstavlja zabranjeni sporazum u smislu člana 4. stav 1. tačka b) Zakona o konkurenciji, te je apelantici naloženo da uskladi odredbe Pravilnika o načinu obavljanja zdravstvenog pregleda lica pod zdravstvenim nadzorom u roku i na način kako je preciznije navedeno u stavu 4. izreke rješenja, te dostavi Konkurencijskom vijeću dokaze o izvršenoj obavezi. Istim rješenjem apelantici je izrečena novčana kazna u visini od 29.000,00 KM zbog zaključenja zabranjenog sporazuma iz člana 4. stav 1. tačka b) Zakona o konkurenciji uz naknadu troškova postupka privrednom subjektu PZU „E-style“ Sarajevo u iznosu od 1.540,00 KM. Istovremeno je kao neosnovan odbijen zahtjev PZU „E-Style“ za donošenje rješenja o privremenoj mjeri.

7. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je Konkurencijsko vijeće nakon provedenog postupka u smislu odredaba člana 28. Zakona o konkurenciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o konkurenciji) i ocjene provedenih dokaza zaključilo da apelantica odredbom člana 10. Pravilnika o načinu obavljanja zdravstvenog pregleda lica pod zdravstvenim nadzorom sprječava, ograničava i narušava tržišnu konkurenciju na tržištu zdravstvenih pregleda lica koja podliježu zdravstvenom nadzoru prije zasnivanja radnog odnosa – zaključenja ugovora o radu i tokom zaposlenja na području Federacije Bosne i Hercegovine, kao relevantnog tržišta u konkretnom slučaju, ograničavanjem i kontrolom tržišta, što predstavlja zabranjeni sporazum u smislu člana 4. stav 1. tačka b) Zakona o konkurenciji na način da je odredbom člana 10. navedenog pravilnika propisala uvjet da zdravstvene preglede lica koja podliježu zdravstvenom nadzoru prije zasnivanja radnog odnosa, odnosno zaključenja ugovora o radu i tokom zaposlenja obavljaju zdravstvene ustanove koje imaju organiziranu higijensko-epidemiološku službu, koju po sili zakona o zdravstvenoj zaštiti iz 1997. godine privatne zdravstvene ustanove nisu mogle da organiziraju. Zaključeno je da je na taj način apelantica ograničila tržište u smislu člana 4. stav 1. tačka b) Zakona o konkurenciji isključenjem privatnih zdravstvenih ustanova s relevantnog tržišta, iako je Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti na osnovu kojeg je i donesen navedeni pravilnik u članu 2. između ostalog propisano da je „zdravstvena ustanova“ ustanova obrazovana u skladu s propisima o zdravstvenoj zaštiti u svim oblicima vlasništva, dala mogućnost obavljanja higijensko-epidemiološke službe svim privrednim subjektima bez obzira na oblik vlasništva, pa time i privatnim zdravstvenim ustanovama.

8. Konkurencijsko vijeće je također zaključilo da apelantica odredbama člana 7. stav 1. alineja 5. Pravilnika o obimu i vrsti javnozdravstvene djelatnosti sprječava, ograničava i narušava tržišnu konkurenciju na tržištu zdravstvenog nadzora nad zaposlenim licima na području Federacije Bosne i Hercegovine na način da se navedenim članom Pravilnika precizira djelatnost epidemiologije koja ne može biti predmet privatne djelatnosti, čime je ograničeno tržište, isključenjem privatnih zdravstvenih ustanova s relevantnog tržišta i time nanesena direktna šteta krajnjim korisnicima, s obzirom na to da su cijene sanitarnih pregleda bile dosta niže kada su se sanitarni pregledi mogli obavljati i u privatnim i u javnozdravstvenim ustanovama, odnosno prije stupanja na snagu navedenih pravilnika, što predstavlja zabranjeni sporazum u smislu člana 4. stav 1. tačka b) Zakona o konkurenciji.

9. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je navedeno utemeljeno na relevantnim odredbama Zakona o konkurenciji i Odluke o utvrđivanju relevantnog tržišta, te Zakona o zdravstvenoj zaštiti, Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, Pravilnika o načinu obavljanja zdravstvenih pregleda lica pod zdravstvenim nadzorom i Pravilnika o obimu i vrsti javnozdravstvene djelatnosti, koja ne može biti predmet privatne djelatnosti.

10. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 016103 14 U od 23. decembra 2015. godine odbijena je apelanticina tužba protiv rješenja Konkurencijskog vijeća od 17. aprila 2014. godine. U obrazloženju presude Sud BiH je ocijenio da je Konkurencijsko vijeće prije donošenja odluke u konkretnom slučaju utvrdilo da je Federacija Bosne i Hercegovine relevantno geografsko tržište predmetnog postupka, shodno odredbama člana 3. Zakona o konkurenciji i čl. 4. i 5. Odluke o utvrđivanju relevantnog tržišta.

11. Nadalje, Sud BiH je, prema stanju u spisu i na osnovu dokaza u prilogu, zaključio da, suprotno apelanticinim istaknutim tužbenim navodima da su Pravilnik o načinu obavljanja zdravstvenih pregleda lica pod zdravstvenim nadzorom i Pravilnik o obimu i vrsti javnozdravstvene djelatnosti koja ne može biti predmet privatne djelatnosti usklađeni sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti Federacije BiH, iz podataka u spisu proizlazi da je Konkurencijsko vijeće pravilno postupilo kada je utvrdilo da apelantica spornim odredbama člana 10. i člana 7. stav 1. tačka 5. navedenih pravilnika sprječava, ograničava i narušava tržišnu konkurenciju na tržištu zdravstvenog nadzora nad zaposlenim licima na području Federacije Bosne i Hercegovine, što predstavlja zabranjeni sporazum u smislu člana 4. stav 1. tačka b) Zakona o konkurenciji, jer je, po mišljenju suda, tokom postupka na osnovu dokaza u spisu nesporno utvrđeno da je apelantica spornim odredbama onemogućila ostalim privrednim subjektima, privatnim zdravstvenim ustanovama, slobodan pristup na relevantno tržište, što je navedene ustanove dovelo u neravnopravan položaj u obavljanju zdravstvenih pregleda lica pod zdravstvenim nadzorom. Naime, Sud BiH je istakao da su navedeni pravilnici s aspekta propisa o zaštiti tržišne konkurencije pravnim i administrativnim zaprekama ograničili slobodan ulazak privrednih subjekata, konkurenata na mjerodavno tržište, te nepotrebno ograničili da ih korisnici zdravstvenih usluga mogu ostvarivati samo u javnim ustanovama. Sud BiH je ukazao da svi organi vlasti/institucije na svim nivoima vlasti u BiH, bez obzira na njihov pravni status, osnivače (grad, općina, kanton, entitet ili država) ili vlasništvo, koji svojim djelovanjem sprječavaju, ograničavaju ili narušavaju tržišnu konkurenciju u Bosni i Hercegovini potpadaju pod primjenu ovog zakona. U vezi s tim, Sud BiH je zaključio da je u konkretnom slučaju Konkurencijsko vijeće pravilno postupilo kada je utvrđivalo usklađenost citiranih pravilnika sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, pri tome imajući u vidu namjeru zakonodavca u pogledu zajedničkog djelovanja na relevantnom tržištu, jer svi pravni akti koji u suštini utječu na tržište, uključujući i predmetne pravilnike, spadaju u sporazume u smislu člana 4. stav 1. Zakona o konkurenciji.

12. Sud BiH je zaključio da je Konkurencijsko vijeće u provedenom postupku utvrdilo sve relevantne činjenice s ciljem donošenja pravilnog i zakonitog rješenja, te da je postupilo po osnovnom principu materijalne istine kada je utvrdilo da apelantica spornim odredbama Pravilnika o načinu obavljanja zdravstvenih pregleda lica pod zdravstvenim nadzorom i Pravilnika o obimu i vrsti javnozdravstvene djelatnosti, koja ne može biti predmet privatne djelatnosti, sprječava, ograničava i narušava konkurenciju na tržištu zdravstvenih pregleda, odnosno zdravstvenog nadzora, jer, po mišljenju Suda BiH, ne postoje relevantne odredbe propisa koji decidirano propisuju da privatne zdravstvene ustanove ne mogu imati organiziranu higijensko-epidemiološku službu. Naime, Sud BiH je citirao odredbu člana 51. stav 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, te u vezi s tim zaključio da njome nije propisana zabrana organiziranja higijensko-epidemioloških službi u okviru privatnih zdravstvenih ustanova, a pravilnici predstavljaju podzakonske akte kojim se ne mogu umanjiti prava data zakonom. Sud BiH je zaključio da je Konkurencijsko vijeće postupilo u skladu s odredbom člana 1. Zakona o konkurenciji, prije svega zbog toga što je osnovni cilj i svrha ovog zakona da Konkurencijsko vijeće u okviru svoje nadležnosti, u skladu sa zakonom propisanim pravilima i postupcima, donosi mjere s ciljem zaštite i promocije tržišne konkurencije u Bosni i Hercegovini.

13. S obzirom na navedeno, Sud BiH je zaključio da je rješenje Konkurencijskog vijeća od 17. aprila 2014. godine doneseno na osnovu pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilne primjene materijalnog prava, za što je dato valjano obrazloženje, te je primjenom odredaba člana 37. st. 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u izreci presude.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

14. Apelantica smatra da su joj osporenom presudom Suda BiH povrijeđena prava iz člana II/3.e) i

k) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i člana 12. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. U suštini, apelantica ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava jer smatra da se osporene odredbe člana 10. Pravilnika o načinu obavljanja zdravstvenih pregleda lica pod zdravstvenim nadzorom i odredbe člana 7. stav 1. alineja 5. Pravilnika o obimu i vrsti javnozdravstvene djelatnosti ne mogu smatrati zabranjenim sporazumom u smislu odredbe člana 4. stav 1. tačka b) Zakona o konkurenciji jer su usklađene s odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Smatra da privatne zdravstvene ustanove obavljaju djelatnost zdravstvenih pregleda lica pod zdravstvenim nadzorom, što proizlazi direktno iz člana 36. stav 1. u vezi sa članom 15. stav 2. tačka 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, kao i člana 51. istog zakona. Također smatra da spornim odredbama navedenih pravilnika nije uspostavljeno ograničenje, niti se bilo kakvim izmjenama tih pravilnika može ukinuti ili suspendirati zakonom uspostavljena zabrana. Samo eventualnom izmjenom odredaba člana 51. Zakona o zdravstvenoj zaštiti mogla bi se ukinuti zabrana da privatne zdravstvene ustanove registrirane za specifičnu zdravstvenu zaštitu obavljaju djelatnost sanitarnih pregleda radi zaštite zaposlenih i ostalog stanovništva od zaraznih bolesti, u skladu s propisima o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti.

b) Odgovor na apelaciju

15. Sud BiH smatra da su neosnovani apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koje apelantica ukazuje. U vezi s tim, ukazuje da sud upravni spor rješava na osnovu činjenica utvrđenih u upravnom postupku u smislu člana 34. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, pri tome ocjenjujući da li je tuženi organ povrijedio pravila postupka i na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalni propis. Sud BiH ističe da u upravnom sporu utvrđuje zakonitost konačnog upravnog akta u granicama zahtjeva iz tužbe, te da je apelantica u tužbi navela razloge zbog kojih je osporila rješenje Konkurencijskog vijeća, a Sud BiH je apelanticine prigovore ocijenio kao neosnovane. Sud BiH je naveo da se apelanticini navodi sadržani u apelaciji ponavljaju jer su bili sadržaj njene tužbe protiv rješenja Konkurencijskog vijeća od 17. aprila 2014. godine, o kojim je taj sud odlučio osporenom presudom. Stoga navodi da u cijelosti ostaje pri razlozima iz osporene presude i predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

16. Konkurencijsko vijeće je navelo da u cijelosti ostaje pri razlozima navedenim u svojoj odluci koja je donesena na osnovu pravilne primjene materijalnih propisa te da njome nije došlo do kršenja apelanticinih ustavnih prava na koja ukazuje u apelaciji. Apelanticine navode smatra neosnovanim, te predlaže da Ustavni sud odbije apelaciju kao neosnovanu.

V.Relevantni propisi

17. Zakon o konkurenciji („Službeni glasnik BiH“ br. 48/05, 76/07 i 80/09) u relevantnom dijelu glasi:

Član 3.

(Relevantno tržište) (1) Relevantno tržište, u smislu ovog zakona, određuje se kao tržište određenih proizvoda i/ili usluga koji su predmet obavljanja djelatnosti privrednih subjekata na određenom geografskom području.

[…] (3) Relevantno geografsko tržište obuhvata cjelokupan ili značajan dio teritorije Bosne i Hercegovine na kojem privredni subjekti djeluju u prodaji i/ili kupovini relevantnog proizvoda i/ili usluga pod jednakim ili dovoljno ujednačenim u uslovima i koji to tržište bitno razlikuju od uslova konkurencije na susjednim geografskim tržištima.

[…] (5) Konkurencijsko vijeće podzakonskim aktom će propisati bliže kriterije i način utvrđivanja relevantnog tržišta.

Član 4.

(Sporazumi) (1) Zabranjeni su sporazumi, ugovori, pojedine odredbe sporazuma ili ugovora, zajednička djelovanja, izričiti i prešutni dogovori privrednih subjekata, kao i odluke i drugi akti privrednih subjekata (u daljnjem tekstu: sporazumi) koji za cilj i posljedicu imaju sprečavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišne konkurencije na relevantnom tržištu, a koji se odnose na:

[…]

b) ograničavanje i kontrolu proizvodnje, tržišta, tehničkog razvoja ili ulaganja; […].

(2) Sporazumi zabranjeni u skladu sa stavom (1) ovog člana su ništavni.

Član 46.

(Sudska zaštita) (1) Odluka Konkurencijskog vijeća je konačna.

(2) Nezadovoljna stranka u postupku može pokrenuti upravni spor pred Sudom Bosne i Hercegovine u roku od 30 dana od prijema odluke, odnosno od dana objavljivanja odluke.

Član 48.

(Novčane kazne za teže povrede Zakona) (1) Novčanom kaznom u iznosu naviše do 10 % vrijednosti ukupnog godišnjeg prihoda privrednog subjekta, iz prethodne godine koja je prethodila godini u kojoj je nastupila povreda zakona, kaznit će se privredni subjekt ili fizičko lice, ako:

a) sklopi zabranjeni sporazum ili na koji drugi način učestvuje u sporazumu kojim je narušena, ograničena ili spriječena tržišna konkurencija u smislu člana 4. ovog zakona;

[…]

18. Zakon o zdravstvenoj zaštiti („Službene novine FBiH“ broj 46/10) u relevantnom dijelu glasi:

Član 51.

Javno-zdravstvene djelatnosti socijalne medicine, epidemiologije i higijene koje su od interesa za Federaciju, odnosno kanton, hitna medicinska pomoć;

djelatnost heterologne transplantacije organa i tkiva i autologne transplantacije koštane srži; prikupljanje, testiranje, prerada i distribucija krvi i krvnih sastojaka, vještačka oplodnja, ako nije u pitanju darivanje sjemena od supruga;

patologija izuzev patohistološke djelatnosti; sudska medicina i mrtvozornička djelatnost - ne mogu biti predmetom privatne djelatnosti.

Obim i vrsta javno-zdravstvene djelatnosti iz stava 1. ovog člana, a koja ne može biti predmetom privatne djelatnosti, bliže će se odrediti pravilnikom federalnog ministra.

VI.Dopustivost

19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

21. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Suda BiH broj S1 3 U 016103 14 U od 23. decembra 2015. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantica je primila 29. decembra 2015. godine, a apelacija je podnesena 25. februara 2016. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

23. Apelantica pobija presudu Suda BiH tvrdeći da su tom presudom povrijeđena njena prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

24. Ustavni sud, prije svega, podsjeća na svoj stav da državni organi i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka ne uživaju prava iz Evropske konvencije, ali da uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 19/04, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati navode apelacija u odnosu na ustavno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine.

Pravo na pravično suđenje

25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

26. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

27. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju osporena presuda Suda BiH kojom je preispitivana zakonitost i pravilnost rješenja Konkurencijskog vijeća. U vezi s pitanjem primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje na svoju praksu u predmetima br. AP 620/15 i AP 1865/12 (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 620/15 od 7. septembra 2017. godine i AP 1865/12 od 8. decembra 2015. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba) u kojima su osporene odluke Konkurencijskog vijeća i Suda BiH kojima je utvrđena zloupotreba dominantnog položaja apelanta u tim predmetima na relevantnom tržištu u smislu odredaba Zakona o konkurenciji i drugih podzakonskih akata. Stoga, podržavajući vlastitu praksu u navedenim predmetima koji su pokretali slična pravna pitanja, a prema kojoj se radi o predmetima građanskopravne prirode, Ustavni sud konstatira da se i u konkretnom slučaju radi o predmetu građanskopravne prirode, iz čega proizlazi da apelantica u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

28. Apelantica u suštini smatra da joj je prekršeno pravo na pravično suđenje zbog toga što je u konkretnom slučaju pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.

29. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje, i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelantica postavlja, ispitati da li su osporene odluke zasnovane na proizvoljnoj primjeni prava.

30. Ustavni sud zapaža da je osporenom presudom Suda BiH od 23. decembra 2015. godine kao konačnom odlukom u konkretnom slučaju odbijen apelanticin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se utvrdi da odredbe člana 10. Pravilnika o načinu obavljanja zdravstvenog pregleda lica pod zdravstvenim nadzorom i odredbe člana 7. stav 1. tačka 5. Pravilnika o obimu i vrsti javnozdravstvene djelatnosti, koja ne može biti predmet privatne djelatnosti, nisu u suprotnosti s odredbom člana 4. stav 1. tačka b) Zakona o konkurenciji. Naime, Ustavni sud zapaža da je Sud BiH u konačnici razmotrio apelanticine prigovore koje je iznijela u svojoj tužbi protiv rješenja Konkurencijskog vijeća od 17. aprila 2014. godine, te da je dao jasne i dovoljne razloge zašto ti prigovori ne mogu dovesti do drugačije odluke suda. Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne mogu prihvatiti apelanticini navodi o proizvoljnosti u primjeni prava, posebno zato što apelantica, osim ponavljanja razloga koje je iznijela u tužbi kojom je pokrenula upravni spor, koje je Sud BiH ispitao u osporenoj presudi i dao razloge zašto oni ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja konkretne pravne stvari, nije ponudila bilo kakvu drugu argumentaciju. Naime, Ustavni sud zapaža da apelantica i u apelaciji ističe da je Sud BiH neosnovano odbio njenu tužbu te ponavlja svoju tvrdnju da su predmetni pravilnici doneseni u skladu s odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, odnosno da sporne odredbe člana 10. i člana 7. stav 1. tih pravilnika nisu u suprotnosti s odredbom člana 4. stav 1. tačka b) Zakona o konkurenciji. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da je Sud BiH detaljno ispitao apelanticine istaknute prigovore i dao razloge zašto je smatrao da je u okolnostima konkretnog predmeta apelanticina tužba neosnovana, pozivajući se pritom na relevantne odredbe Zakona o konkurenciji i Odluke o utvrđivanju relevantnog tržišta, te Zakona o zdravstvenoj zaštiti, Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, Pravilnika o načinu obavljanja zdravstvenih pregleda lica pod zdravstvenim nadzorom i Pravilnika o obimu i vrsti javnozdravstvene djelatnosti, koja ne može biti predmet privatne djelatnosti, na kojima je i utemeljena osporena odluka Suda BiH i o tome dao detaljna i jasna obrazloženja. U obrazloženjima osporenih odluka Ustavni sud ne nalazi elemente proizvoljne primjene materijalnog i procesnog prava, te smatra da se data obrazloženja ne mogu smatrati proizvoljnim ili suprotnim pravu na obrazloženu odluku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

31. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali navodi

32. Ustavni sud zapaža da apelantica ukazuje i na kršenje prava iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i člana 12. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelantica navode o kršenju ovih prava vezuje za proizvoljnu primjenu materijalnog prava, što je Ustavni sud već obrazložio prilikom razmatranja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su i apelanticini navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, kao i člana 12. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima neosnovani.

VIII.Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine kada u obrazloženju osporene odluke nema ničega što ukazuje na proizvoljnu primjenu relevantnih propisa na apelanticinu štetu, te kada je redovni sud za svoju odluku dao jasne razloge.

34. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 12. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima kada apelantica kršenje tog prava vezuje za proizvoljnu primjenu materijalnog prava, a Ustavni sud je zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.

35. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-879/16 (Federacija Bosne i Hercegovine… | Sudska praksa | Aktio