Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2034/18 ("Eco line" d.o.o. Bijeljina iz Petrova)
Odluka donesena 23. 04. 2018.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2034/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 04. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 23. aprila 2018. godine, u predmetu broj AP-2034/18, rješavajući apelaciju "Eco line" d.o.o. Bijeljina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "Eco line" d.o.o.
Bijeljina podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 60 0 Ps 023023 17 Rev od 12. januara 2018. godine, presude Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 60 0 Ps 023023 16 Pž od 12.
septembra 2017. godine i presude Okružnog privrednog suda u Doboju broj 60 0 Ps 023023 16 Ps od 10. oktobra 2016. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. "Eco line" d.o.o. Bijeljina iz Petrova (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Igor Sjerikov advokat iz Banja Luke, podnio je 4. aprila 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 60 0 Ps 023023 17 Rev od 12. januara 2018. godine, presude Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 60 0 Ps 023023 16 Pž od 12. septembra 2017. godine i presude Okružnog privrednog suda u Doboju broj 60 0 Ps 023023 16 Ps od 10. oktobra 2016. godine.
2. Presudom Okružnog privrednog suda u Doboju broj 60 0 Ps 023023 16 Ps od 10. oktobra 2016. godine obavezan je tuženi-protivtužilac (tj. apelant) "Eco line" d.o.o. Bijeljina iz Petrova da tužiocu i protivtuženom „HGP“ d.o.o. Petrovo preda u isključivi posjed taksativno navedene pokretne stvari (bliže navedenih u izreci prvostepene presude), te da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 2.290,00 KM. Odbijen je protivtužbeni zahtjev tuženog-protivtužioca kojim je tražio da se obaveže tužilac-protivtuženi da mu isplati po osnovu duga iznos od 29.376,00 KM, kao i zakonske zatezne kamate na taj iznos. Presudom Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 60 0 Ps 023023 16 Pž od 12. septembra 2017. godine, žalba tuženog-protivtužioca (apelanta) i tužioca-protivtuženog se odbijaju i potvrđuje presuda prvostepenog suda. Revizija tuženog-protivtužioca (apelanta) je rješenjem Vrhovnog suda odbačena kao nedozvoljena, jer nije ispunjen imovinski cenzus koji se odnosi na novčanu vrijednost spora koja po zakonu mora biti ispunjena da bi revizija bila dozvoljena. Odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09, 61/13 – u daljnjem tekstu: ZPP), propisano je da revizja nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima (kakav je i ovaj) 50.000,00 KM. Kako se u ovom konkretnom slučaju radi o dva odvojena zahtjeva protiv različitih tuženih, dozvoljenost revizije se , u smislu odredbe člana 318. stav 2. ZPP-a, mora ispitati u odnosu na svaki od postavljenih zahtjeva (iz tužbe i protivtužbe), tj. vrijednost predmeta spora, odnosno pobijanog dijela pravosnažne presude, određuje se zasebno u odnosu na tužbu i u odnosu na protivtužbu i ti se iznosi ne mogu sabirati. Drugostepenom presudom, potvrđena je presuda prvostepenog suda kojom je udovoljeno zahtjevu tužiteljada se obaveže tuženi da mu vrati u posjed određene stvari, a vrijednost predmeta spora u tužbi je određena iznosom od 1.000,00 KM. Zahtjev iz proitvtužbe, kojim je tražena isplata iznosa od 29.376,00 KM, sa pripadajućom zateznom kamatom, čija vrijednost se saglasno naprijed izloženom, ne uzima u obzir pri određivanju vrijednosti predmeta spora, pa tako ni određivanju vrijednosti pobijanog dijela presude, je odbijen. Dakle, nijedan od ovih iznosa ne prelazi vrijednost od 50.000,00 KM koju naprijed citirana odredba ZPP-a propisuje kao uslov za dozvoljenost revizije, pa revizija tužitelja nije dozvoljena.
3. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na mirno uživanje imovine iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegoivne i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 60 0 Ps 023023 16 Pž od 12. septembra 2017. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 60 0 Ps 023023 17 Rev od 12. januara 2018. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 60 0 Ps 023023 16 Pž od 12. septembra 2017. godine donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.
6. S obzirom na to da je apelantu 3. oktobra 2017. godine uručena presuda Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 60 0 Ps 023023 16 Pž od 12. septembra 2017. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 4. aprila 2018. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 60 0 Ps 023023 16 Pž od 12. septembra 2017. godine.
7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman