Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-10/18 (Gradex d.o.o. Gradačac i Š. M. i B. G.)

Odluka donesena 11. 05. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Prekršaj
  • Prekršajni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-10/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 05. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. maja 2018. godine, u predmetu broj AP-10/18, rješavajući apelacije „Gradex“ d.o.o. Gradačac i drugih, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Gradex d.o.o. Gradačac i Šefik Moćić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 28 0 Pr 055395 17 Pžp od 27.

septembra 2017. godine i Boško Garača protiv Rješenja Okružnog suda u Prijedoru broj 76 0 Pr 025668 17 Pžp od 28. novembra 2017. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

AP-10/18

1. Gradex d.o.o. Gradačac i Šefik Moćić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Safet Kikić advokat iz Gradačca, podnijeli su 29. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), koja je registrovana 3. januara 2018. godine, protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 28 0 Pr 055395 17 Pžp od 27. septembra 2017. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je žalba apelanata podnesena protiv Rješenja Općinskog suda u Gradačcu broj 28 0 Pr 055395 15 Pr od 23. februara 2017. godine kojom je apelant Gradex d.o.o. Gradačac, kao pravno lice, oglašen odgovornim zbog prekršaja iz člana 122. kažnjiv po članu 149. stav 1. tačka 8. Zakona o organizaciji organa uprave u FBiH („Službene novine FBiH" broj 35/05), pa mu je izrečena novčana kazna u iznosu 3.000,00 KM, dok je apelant Šefik Moćić, kao odgovorno lice u pravnom licu, oglašen odgovornim zbog prekršaja iz člana 122. kažnjiv po članu 149. stav 2. u vezi sa stavom 1. gore navedenog zakona, pa mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 300,00 KM.

2. U toku prekršajnog postupka koji je okončan osporenom odlukom, utvrđeno je, između ostalog, da su 2015. godine prilikom ponovnog kontrolnog inspekcijskog pregleda, apelanti onemogućili obavljanje kontrole, odnosno ponovnog inspekcijskog pregleda na način da je apelant Šefik Moćić, kao direktor Gradex d.o.o. Gradačac, istjerao iz kancelarije kantonalnog inspektora za civilnu zaštitu, te da ga je verbalno vrijeđao. Prvostepeni sud je istakao da je utvrdio potpunu odgovornost apelanata za učinjeni prekršaj cijeneći iskaze svjedoka A.M., koji je u kritično vrijeme obavljao svoje službene poslove i zadatke inspekcijskog nadzora, a čijem iskazu je poklonio vjeru jer su potkrijepljeni materijalnim dokazima, dok je za odbranu apelanata i iskaze svjedoka odbrane zaključio da su dati u cilju izbjegavanja prekršajne odgovornosti apelanata.

3. Odlučujući o žalbi apelanata protiv prvostepenog rješenja, Kantonalni sud je u obrazloženju osporene odluke naveo da je prvostepeni sud pravilno primijenio materijalni propis o prekršaju kada je apelante oglasio odgovornim zbog prekršaja koji im se stavljaju na teret, jer iz provedenih dokaza proizilazi da je apelant Šefik Moćić prilikom ponovnog kontrolnog inspekcijskog pregleda apelanta Gradex d.o.o. Gradačac, onemogućio ponovni inspekcijski pregled, verbalno vrijeđajući i istjerujući kantonalnog inspektora za civilnu zaštitu koji je vršio svoju službenu dužnost. Zbog navedenog, Kantonalni sud je zaključio da je žalba apelanata neosnovana.

AP-596/18

4. Boško Garača (u daljnjem tekstu: apelant) iz Novog Grada, podnio je 29. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 76 0 Pr 025668 17 Pžp od 28. novembra 2017. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je žalba apelanta podnesena protiv Rješenja Osnovnog suda u Novom Gradu broj 76 0 Pr 025668 17 Pr od 9. oktobra 2017. godine kojom je apelant oglašen odgovornim zbog prekršaja iz člana 36. Zakona o komunalnoj policiji Republike Srpske, pa mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 150,00 KM. Navedenom odlukom, apelant je oslobođen od odgovornosti da je počinio prekršaj iz člana 31. Odluke o grobljima i pogrebnoj djelatnosti, jer djelo za koje se tereti nije prekršaj.

5. U toku prekršajnog postupka koji je okončan osporenom odlukom, utvrđeno je, između ostalog, da apelant nije postupio po izvršnom rješenju komunalne policije Opštine Novi Grad iz 2017. godine, a kojim je apelantu naloženo da u roku od pet dana ukloni drvene stupce i granje ispod groblja u selu Vitasovci i na taj način omogući pristup groblju. Prvostepeni sud je istakao da je, analizirajući izvedene dokaze svaki pojedinačno a zatim dovodeći ih u međusobnu vezu, utvrdio da apelant nije postupio po navedenom rješenju, te da su se u njegovim radnjama stekla obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret.

6. Odlučujući o žalbi apelanta protiv prvostepenog rješenja, Okružni sud je u obrazloženju osporene odluke naveo da je prvostepeni sud pravilnom ocjenom dokaza utvrdio da je sporni dio parcele-groblje, a što proizlazi kako iz kopije katastarskog plana, tako i izjava saslušanih svjedoka kojima je sud poklonio vjeru, a da je apelant zapriječio pristup tom groblju na način da je postavio drvene stupce u koje je upleo granje. S tim u vezi, Okružni sud je ukazao da se radnja izvršenja prekršaja iz člana 36. Zakona o komunalnoj policiji Republike Srpske sastoji se u nečinjenju, a zakonodavac sankcioniše propuštanje subjekta nadzora da postupi po rješenju komunalnog policajca. Stoga, prema zaključku Okružnog suda, pravilan je stav prvostepenog suda da je apelant ne postupanjem po rješenju komunalne policije počinio predmetni prekršaj, a ovakav zaključak prvostepenog suda nije doveden u sumnju žalbenim navodima apelanta.

Spajanje predmeta

7. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 10/18. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

Apelacioni navodi

8. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti se u predmetnim apelacijama pozivaju na različite procesne garancije iz člana 6. Evropske konvencije, a svoje navode o povredama tih prava, u suštini, argumentiraju tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, pogrešnoj primjeni materijalnog prava, te pogrešnoj ocjeni dokaza. Osim toga, apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., pravo na imovinu, itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

12. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi, suprotno navodima apelanata, u obrazloženjima odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-10/18 (Gradex d.o.o. Gradačac i Š. M. i B… | Sudska praksa | Aktio