Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3740/17 (M. K.)
Odluka donesena 11. 05. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Vanparnični postupak
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Uređenje međa
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3740/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 05. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. maja 2018. godine, u predmetu broj AP-3740/17, rješavajući apelaciju Marka Kantara, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Marko Kantar protiv Rješenje Okružnog suda u Banjaluci broj 77 0 V 058859 16 Gž od 23. jula 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Marko Kantar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Oštre Luke, podnio je 6. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenje Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 V 058859 16 Gž od 23. jula 2017. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je kao neosnovan dio apelantovog prijedloga koji se odnosi na uređenje međe između parcele označene kao kč.br. 726 sa parcelom br.727 i dijelom parcele br.728, dok je obustavljen postupak u dijelu apelantovog prijedloga koji se odnosi na uređenje međe između parcele označene kao kč.br. 726 i dijela parcele br. 728, te je odlučeno da će se postupak po ovom dijelu prijedloga nastaviti po pravilima parničnog postupka.
2. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da iz činjenica utvrđenih pred prvostepenim sudom proizilazi da na dijelu parcela br. 726 i 727 i dijelu parcele 728 , između kojih je međa uređena zaključenim poravnanjem između apelanta i protivnika predlagača, stoje međašnje oznake. Okružni sud je, također, naveo da budući da nije bilo pomjeranja međašnih znakova u odnosu na ranije uređenu među sudskim poravnanjem, to nije bilo potrebe iste vraćati na mjesto na kojem su bili postavljeni prilikom zaključenja poravnanja, zbog čega je prvostepeni sud zaključio da je apelantov prijedlog u dijelu koji se odnosi na uređenje međe između parcela 726 i 727, te dijela parcele 728 neosnovan. Nadalje, Okružni sud je istakao da je prvostepeni sud u odnosu na dio međašnje linije između parcela 726 i dijela parcele 728, a koji nije uređen pomenutim sudskim poravnanjem, utvrdio da budući da je apelant na ročištu izjavio da je sporna svojina na predmetnim parcelama, to je prvostepeni sud pozivajući se na odredbe člana 14. stav 1. Zakona o vanparničnom postupku našao da se radi o svojinskom zahtjevu za predaju određenog dijela zemljišta koji se rješava po pravilima parničnog postupka, pa da se zaštita ne može ostvariti u predmetnom vanparničnom postupku. U vezi sa navedenim, Okružni sud je istakao da apelant svojom žalbom ne dovodi u pitanje činjenično utvrđenje prvostepenog suda (koje je taj sud zasnovano neposrednim opažanjem na licu mjesta i nakon izvršenog mjerenja od strane vještaka geodetske struke, kao i samim nalazom i mišljenjem vještaka), da međašna linija koja je uređena naprijed navedenim sudskim poravnanjem nije pomjerana u odnosu na stanje u kojem je uređena u prethodnom postupku. Stoga je, prema stavu Okružnog suda, pravilno i zakonito prvostepeni sud, pozivajući se na odredbe člana 69. Zakona o stvarnim pravima i člana 179. Zakona o vanparničnom postupku, zaključio da nisu ispunjeni zakonski uslovi za uređenje međe, jer međašni znakovi nisu uništeni, oštećeni ili pomjerani. Osim toga, Okružni sud je zaključio da apelant žalbom ne dovodi u pitanje ni utvrđenje prvostepenog suda u vezi međašne linije između parcela 726 i dijela parcele 728, tj. da je sporno vlasništvo, a ne samo međa, jer u tom slučaju vlasništvo se rješava u parničnom postupku na osnovu vlasničkih tužbi, pa je pravilno i zakonito prvostepeni sud zaključio da se u smislu člana 14. st. 1. i 2. Zakona o vanparničnom postupku predmetni postupak ima obustaviti i apelant uputiti na parnicu.
Apelacioni navodi
3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelant posebno ne obrazlaže, ali smatra da su odluke sudova donesena na nezakonit način, te suprotno materijalnim propisima.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu, odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne vidi nikakvu proizvoljnost. Ustavni sud naročito ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman