Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-687/18 (M. P.)

Odluka donesena 06. 06. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Krivični postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-687/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 06. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. juna 2018. godine, u predmetu broj AP-687/18, rješavajući apelaciju Mladena Popovića, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Mladen Popović protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 K 242 081 17 Kž od 14. novembra 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Mladen Popović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilirske bistrice, Republika Slovenija, kojeg zastupa Ilija Đakić, advokat iz Banjaluke, podnio je 2. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 K 242 081 17 Kž od 14. novembra 2017. godine. Osporenom presudom Okružnog suda uvažena je žalba Okružnog javnog tužilaštva Banja Luka (u daljnjem tekstu: okružni javni tužilac), te je Presuda Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 K 242 081 16 K od 6. jula 2017. godine preinačena u odluci o izrečenoj krivičnopravnoj sankciji tako da je apelant za krivično djelo ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 410. stav 3. u vezi stava

2. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS), primjenom odredbe člana 38. tačka 2. i člana 39. stav 1. tačka 4. KZ RS, za koje je oglašen krivim tom presudom, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci (umjesto kazne zatvora u trajanju od 90 dana koja je bila izrečena prvostepenom presudom).

2. U obrazloženju osporene odluke, Okružni sud je naveo da je, ispitujući prvostepenu presudu zbog odluke o izrečenoj krivičnopravnoj sankciji, a u vezi sa žalbenim prigovorima okružnog javnog tužioca, ovaj sud našao da su ti prigovori osnovani. Naime, Okružni sud je istakao da je prilikom odmjeravanja kazne prvostepeni sud cijenio okolnosti koje mogu da utiču na vrstu i visinu kazne, pa je kao olakšavajuće okolnosti cijenio da je apelant priznao izvršenje krivičnog djela i time doprinio ekonomičnosti krivičnog postupka, zatim teške imovinske prilike apelanta, da je porodičan, neosuđivan, njegovo ponašanje nakon izvršenja krivičnog djela (nije činio druga krivična djela), te doprinos oštećene V.M. (koja se kao putnik u vozilu nije držala saobraćajnih propisa jer nije bila vezana sigurnosnim pojasom, što je u značajnoj mjeri uticalo na povećanje obima povreda koje su uticale na smrt oštećene), dok otežavajućih okolnosti nije našao. Međutim, Okružni sud je ukazao da prvostepeni sud prilikom odmjeravanja visine kazne nije cijenio da su u inkriminisanoj saobraćajnoj nezgodi povrede zadobila i još dva oštećena lica i to J.N. koja je zadobila teške tjelesne povrede i M.N. koji je zadobio lake tjelesne povrede, koje okolnosti je trebalo cijeniti kao otežavajuće. Također, Okružni sud je naveo da te okolnosti ukazuju da kazna zatvora u trajanju od 90 dana koja je pobijanom presudom izrečena apelantu nije adekvatna težini počinjenog krivičnog djela, stepenu krivice i okolnostima u kojima je djelo počinjeno. Shodno tome, istaknuto je da s pravom žalba okružnog javnog tužioca ukazuje da je precijenjen značaj olakšavajućih okolnosti kada se ima u vidu način i težina počinjenog krivičnog djela, okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, jačina povreda zaštićenog dobra manifestovanog kroz težinu posljedice, stepen krivične odgovornosti, što sve ukazuje da su olakšavajuće okolnosti precijenjene, a da otežavajuće okolnosti uopće nisu cijenjene i nisu ni došle do izražaja u kazni. Na kraju, Okružni sud je naveo da je cijeneći olakšavajuće okolnosti utvrđene u pobijanoj presudi i sve navedene otežavajuće okolnosti na strani apelanta, primjenom relevantnih odredaba KZ RS osudio apelanta na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, nalazeći da je ova kazna i dovoljna i potrebna da bi se ostvarila svrha kažnjavanja propisana u članu 28. KZ RS, kako sa aspekta generalne, tako i sa aspekta specijalne prevencije.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelant navodi povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da je nepravilna odluka Okružnog suda u pogledu odmjeravanja krivičnopravne sankcije. Apelant je istakao da je nejasno zašto Okružni sud nije izrekao blažu kaznu s obzirom na niz olakšavajućih okolnosti.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose isključivo na način na koji je Okružni sud, prilikom odlučivanja o visini kazne zatvora, primijenio materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge zbog čega je preinačio prvostepenu presudu u pogledu odluke o kazni, u čemu Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost. Naime, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud u obrazloženju osporene odluke jasno ukazao da je prvostepeni sud, prilikom odmjeravanja kazne zatvora, propustio da cijeni otežavajuće okolnosti na strani apelanta, te da precijenio značaj olakšavajućih okolnosti, slijedom čega je preinačio prvostepenu presudu na način kako je to navedeno u izreci osporene presude. Ustavni sud u ovakvom postupanju Okružnog suda ne vidi nikakvu proizvoljnost. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-687/18 (M. P.) | Sudska praksa | Aktio