Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4158/17 (M. S.)

Odluka donesena 11. 05. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Razvod braka
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4158/17

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 05. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. maja 2018. godine, u predmetu broj AP 4158/17, rješavajući apelaciju Muhameda Softića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Muhameda Softića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Cazinu broj 20 0 P 041901 16 P.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Muhamed Softić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina podnio je 7. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 20 0 P 041901 16 P.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 11. januara 2018. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 22. januara 2018. godine.

4. Ustavni sud je 17. i 18. aprila 2018. godine pribavio informacije o stanju predmeta putem telefonskog razgovora sa ovlaštenim radnikom Pisarnice Općinskog suda.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelant je 29. septembra 2016. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tužene E.S. (u daljnjem tekstu: tužena) radi razvoda braka.

7. Iz stanja u spisu proizlazi da je apelant u predmetnoj tužbi naveo da je kako za njega, tako i za tuženu primalac pismena lice R.M., pri tome ne dostavljajući uz tužbu nikakvo pismeno da je on kao tužitelj opunomoćio lice R.M. za prijem pismena u apelantovo ime. Takođe, apelant je u tužbi naveo da je sa tuženom živio do kraja rata 1995. godine i da se ona odselila 1996. godine u Ameriku.

8. U nastavku postupka dnevnom naredbom od 13. oktobra 2016. godine tuženoj je pokušana dostava tužbe na odgovor (na adresu iz tužbe) koju je 21. oktobra 2016. godine u ime tužene primilo lice S.S., za koju je poštar naznačio da je snaha. S tim u vezi, Općinski sud je naveo da je sudu bilo nepoznato da li se radi o snahi apelanta ili eventualno tužene, pa je sud odlukom od 19. januara 2017. godine pozvao apelanta da sudu dostavi adresu tužene u Americi, što je apelant učinio u roku kraćem od mjesec dana.

9. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud pokušao dostavu tužbe tuženoj na adresu u Americi u dva navrata, i to 1. februara i 29. avgusta 2017. godine, ujedno dostavljajući tuženoj prepis odluke kojom je obavezna u roku 30 dana od dana prijema prepisa odluke i tužbe da dostavi odgovor na tužbu, kao i odluke kojom je obavezna sebi imenovati punomoćnika, odnosno zastupnika za primanje pismena u Bosni i Hercegovini, zbog toga što se nalazi u inostranstvu.

10. Prema navodima Općinskog suda u odgovoru na apelaciju, sud nije imao povratne informacije, odnosno dokaze da je eventualno tužena na adresi u Americi primila tužbu na odgovor uz prepis odluke, niti je sudu vraćena tužba zbog neuručenja bilo zbog nepoznate adrese ili nepoznatog lica.

11. Iz stanja spisa predmeta (odgovora Općinskog suda od 17. i 18. aprila 2018. godine) proizlazi da je predmet u toku pred tim sudom, kao i da je sud 16. februara 2018. godine uputio pozive apelantu i tuženoj za održavanje pripremnog ročište zakazanog za 12. juli 2018. godine. Prema informacijama Općinskog suda, poziv za pripremno ročište je uručen apelantu, dok za uručenje poziva tuženoj, kao i odluke suda kojom je tužena obavezna sebi imenovati punomoćnika, odnosno zastupnika za primanje pismena u Bosni i Hercegovini, zbog toga što se nalazi u inostranstvu, sud nema povratnih informacija, odnosno dokaza da je eventualno tužena na adresi u Americi primila poziv i odluku, niti je sudu vraćena pošiljka eventualno zbog neuručenja bilo zbog nepoznate adrese ili nepoznatog lica.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da mu je, zbog nedošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Cazinu, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, između ostalog, navodi da od dostavljanja adrese tužene u Americi nije preduzeta niti jedna procesna radnja.

b) Odgovori na apelaciju

13. Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog postupka kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te, između ostalog, naveo da je tuženoj dva puta pokušana dostava tužbe na adresu u Americi, koju je apelant naznačio. S tim u vezi, Općinski sud je naveo da nije imao povratne informacije, odnosno dokaze da je eventualno tužena na adresi u Americi primila tužbu na odgovor uz prepis odluka, niti je sudu vraćena tužba eventualno zbog neuručenja bilo zbog nepoznate adrese ili nepoznatog lica. Takođe, Općinski sud je naveo da apelant nije od vremena podnošenja tužbe sudu dostavio podnesak kojim predlaže da se tuženoj odredi staratelj za poseban slučaj zbog eventualno nepoznate adrese, niti da sud imenuje posebnog zastupnika tuženoj i takvu odluku objavi na način kako je to određeno odredbama Zakona o parničnom postupku. Općinski sud je ukazao da od 30. oktobra 2016. godine pa do danas nema saznanja da je tuženoj eventualno uručena tužba na odgovor, niti je ona vraćena ovom sudu kao neuručena, zbog čega je upućena potražnica Pošti Cazin 19. januara 2018. godine.

V. Relevantni propisi

14. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

17. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

18. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

19. Apelant ukazuje da je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a)Pravo na suđenje u razumnom roku

20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] I.Relevantna načela

22. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, izvještaj broj 2002-I, stav 38).

23. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

II.Period koji se uzima u obzir

24. Ustavni sud zapaža da se apelant u konkretnom slučaju suštinski žalio na nerazumnu dužinu trajanja predmetnog postupka, koji je tužbom pred nadležnim sudom pokrenuo 29. septembra 2016. godine, a koji je još uvijek u toku i trenutno se (prema stanju spisa predmeta) nalazi pred Općinskim sudom, koji je zakazao pripremno ročište, nakon podnošenja apelacije, 12. jula 2018. godine. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka jeste nešto duži od godinu i sedam mjeseci.

III.Analiza razumnosti trajanja postupka

25. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji po zakonu nije hitne prirode, a iz stanja spisa proizlazi da se u procesnom smislu radi o nešto složenijem postupku zbog nepoznate adrese tužene.

26. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je on, podnoseći neurednu tužbu koja nije sadržavala tačnu adresu tužene, u značajnoj mjeri doprinio dužini trajanja predmetnog postupka. S druge strane, analizirajući postupanje Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da je taj sud, nakon što je apelant podnio tužbu 29. septembra 2016. godine, u kratkom roku (nešto kraćem od mjesec dana) pokušao dostaviti tuženoj tužbu na odgovor na adresu koju je apelantu u tužbi naznačio, ali na datoj adresi tužena je bila nepoznat primalac. Općinski sud je opet u kratkom roku, nešto kraćem od tri mjeseca od prijema dostave u kojoj je bio nepoznat primalac, pozvao apelanta da dostavi tačnu adresu tužene. Općinski sud je i nakon ove radnje ponovo u kratkim rokovima (1. februara i 29. avgusta 2017. godine) pokušao dostaviti tužbu tuženoj na adresu u inostranstvu koju je apelant naznačio, ali sud i dalje nije imao saznanja da li je tuženoj eventualno uručena tužba na odgovor, niti je ona vraćena Općinskom sudu kao neuručena. Takođe, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, u međuvremenu, kad je pokušavana dostava pismena apelantici u inostranstvo, razmatrao više radnih evidencija radi utvrđivanja činjenica o uručenju tužbe tuženoj. Ustavni sud, takođe, primjećuje da je Općinski sud u nastavku postupka 16. februara 2018. godine uputio pozive za održavanje pripremnog ročišta zakazanog za 12. juli 2018. godine, koji je uredno primio apelant, dok sud i dalje nema informacija, odnosno dokaza da je eventualno tužena na adresi u Americi primila pismeno, niti je sudu vraćena pošiljka eventualno zbog neuručenja bilo zbog nepoznate adrese ili nepoznatog lica. Imajući u vidu izloženo činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju, u suštini, radi o postupku u kojemu su se pojavile poteškoće sa otkrivanjem tačne adrese tužene zbog čega Ustavni sud smatra da su u postupku postojale objektivne okolnosti zbog kojih postupak nije okončan. Navedeno razdoblje trajanja postupka se, prema ocjeni Ustavnog suda, ne može staviti na teret Općinskom sudu. Naime, taj sud je kontinuirano poduzimao radnje iz svoje nadležnosti i u razumnim rokovima odlučivao o otklanjanju procesnih smetnji, odnosno ponovnom pokušaju uručivanja tuženoj tužbe na odgovor, što sve ukazuje da je sud vodio postupak nastojeći da se steknu procesne pretpostavke da se efektivno okonča, poduzimajući pri tome sve radnje kako bi razumno pomogao okončanju postupka.

27. Imajući u vidu okolnosti konkretnog predmeta, kao i navode Općinskog sud iz odgovora na apelaciju u predmetnoj pravnoj stvari, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku, a koji do dana donošenja odluke Ustavnog suda po predmetnoj apelaciji traje nešto više od jedne godine i sedam mjeseci, još uvijek nije došlo do kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

28. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije koji nije okončan ni nakon perioda od više od jedne godine i sedam mjeseci, jer su objektivne okolnosti u tom postupku presudno utjecale na njegovu dužinu, a nema elemenata koji bi ukazivali da je Općinski sud odugovlačio postupak.

29. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-4158/17 (M. S.) | Sudska praksa | Aktio