Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4231/16 (S. K.)

Odluka donesena 11. 05. 2018.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Vanparnični postupak
  • Nekretnina
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4231/16

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 05. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. maja 2018. godine, u predmetu broj AP 4231/16, rješavajući apelaciju Slavke Kikić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnijela Slavka Kikić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja postupka u predmetu pred Osnovnim sudom u Doboju broj 85 0 V 016951 11 V, koji je prekinut Rješenjem Okružnog suda u Doboju broj 85 0 V 016951 17 Gž od 10. jula 2017. godine radi upućivanja apelantice Slavke Kikić na pokretanje parničnog postupka.

Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantici Slavki Kikić isplati iznos od 450,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (4) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Doboju da, u skladu s ovom odlukom, nakon što se steknu uslovi preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 85 0 V 016951 11 V, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Slavka Kikić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Doboja podnijela je 3. novembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu pred Osnovnim sudom u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 85 0 V 016951 11 V, a koji je prekinut Rješenjem Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 V 016951 17 Gž od 10. jula 2017. godine (kojim je potvrđeno prvostepeno rješenje) radi upućivanja apelantice na pokretanje parničnog postupka.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 22. marta 2017. godine i 3. aprila 2018. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je 31. marta 2017. godine i 13. aprila 2018. godine dostavio odgovore na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelantica je 9. novembra 2010. godine Osnovnom sudu podnijela tužbu tražeći donošenje rješenja o fizičkoj diobi nekretnina. Tužba je zavedena pod brojem 85 0 P 016951 10 P.

6. Osnovni sud je 15. marta 2011. godine donio rješenje kojim je obustavio parnični postupak radi fizičke diobe nekretnina, s obzirom na to da se apelantica izjasnila da se radi o isključivo fizičkoj diobi nekretnina i da se postupak provede po pravilima vanparničnog postupka, koje je potvrđeno odlukom Okružnog suda od 12. jula 2011. godine, nakon čega je nastavljena fizička dioba nekretnina po pravilima vanparničnog postupka.

7. Osnovni sud je 16. februara 2012. godine donio Rješenje broj 85 0 V 016951 11 V kojim je pozvao apelanticu da uredi svoj prijedlog (na način bliže opisan u tom rješenju), što je apelantica i uradila u svom podnesku od 24. februara 2012. godine.

8. Nakon što su dostavljene tačne adrese protivnika predlagača (E. S., E. S., A. S. i S. S.), Osnovni sud je održao ročište 21. avgusta 2013. godine.

9. Na ročištu od 22. septembra 2015. godine konstatirano je da je predložena vještakinja geodetske struke R. M., iako do tada nije bio uplaćen predujam za provođenje vještačenja, obavijestila sud da je nakon izvršenog uvida na terenu radi pripreme provođenja vještačenja utvrđeno da se kao posjednici na istim predmetnim nekretninama vode i druga lica (koja nisu bila stranke u predmetnom vanparničnom postupku i koja nisu bila suvlasnici), te da bi trebalo njihovo izjašnjenje o tome da li polažu bilo kakvo pravo na predmetnim nekretninama.

10. Na traženje Osnovnog suda, Republička uprava za geodetske i imovinskopravne poslove, PJ Doboj, dostavila je 19. oktobra 2015. godine posjedovne listove predmetnih nepokretnosti, a CJB Doboj je podneskom od 23. novembra 2015. godine obavijestio sud da lica za koja je zatraženo da se dostave podaci o njihovim tačnim adresama nisu evidentirana u elektronskoj evidenciji prebivališta CJB Doboj.

11. Vještakinja geodetske struke, nakon uplate predujma za provođenje vještačenja, izradila je svoj geodetski nalaz 21. marta 2016. godine.

12. Ročište je održano 14. juna 2016. godine.

13. Na ročištu održanom 12. septembra 2016. godine Osnovni sud je donio rješenje u kojem je naveo da je to ročište završeno, te da će se odluka apelantici i protivnicima predlagača dostaviti u skladu sa zakonom.

14. Osnovni sud je 20. marta 2017. godine donio Rješenje broj 85 0 V 016951 11 V kojim je prekinuo predmetni postupak i apelanticu uputio da pokrene parnicu protiv lica koja su kao posjednici upisani na dijelovima predmetnih parcela radi utvrđenja da li ta lica polažu određena prava na tim parcelama, da bi se moglo utvrditi koje parcele tačno predstavljaju predmet diobe u vanparničnom postupku, radi izbjegavanja daljnjih sporova zbog prava na tim parcelama.

15. Okružni sud je 10. jula 2017. godine donio rješenje kojim je odbio apelanticinu žalbu i potvrdio rješenje Osnovnog suda od 20. marta 2017. godine.

16. Prema stanju spisa, još uvijek traje prekid predmetnog vanparničnog postupka. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

17. Iz apelacionih navoda proizlazi da apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica navodi da su se u predmetnom vanparničnom postupku stranke složile oko podjele i da između njih nema spora, ali da sud u nedogled razvlači postupak, te traži da joj se zbog dužine trajanja predmetnog postupka isplati naknada u skladu sa dosadašnjom praksom Ustavnog suda.

b) Odgovori na apelaciju

18. U odgovorima na apelaciju Osnovni sud je dostavio rješenje od 20. marta 2017. godine i ukazao da su u njemu navedeni razlozi zbog čega do sada predmet nije okončan i izvršena fizička dioba nekretnina. Također, Osnovni sud je istakao da su u predmetnom vanparničnom postupku određena ročišta odlagana više puta zbog neuredne dostave za vanparnične stranke, zbog utvrđivanja bitnih činjenica za postupanje, koje se odnose na predmet diobe i lica koja polažu određena prava na te nekretnine, te zbog uplate predujma za utvrđivanje tih činjenica vještaku geodetske struke, koja uplata je izvršena tek u 2016. godini.

V.Relevantni propisi

19. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09, 49/09 i 61/13) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 380.

Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji.

Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne može preduzimati nikakve radnje u postupku, ali ako je prekid nastupio poslije zaključenja glavne rasprave, sud može na osnovu te rasprave donijeti odluku.

Parnične radnje koje je jedna stranka preduzela dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj stranci nikakvo pravno dejstvo. Njihovo dejstvo počinje tek pošto postupak bude nastavljen.

20. U Zakonu o vanparničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 36/09) relevantne odredbe glase:

Član 2. stav 2.

U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07), ako zakonom nije drukčije određeno.

Član 22. stav 1.

Ako učesnik koji je upućen na parnicu ili postupak pred nadležnim organom uprave u roku koji ne može biti duži od 30 dana, pokrene parnicu, odnosno postupak pred nadležnim organom uprave, vanparnični postupak će se prekinuti do pravosnažnog okončanja parničnog, odnosno upravnog postupka.

Član 174. stav 1.

Ako sud, postupajući po prijedlogu, utvrdi da je među suvlasnicima sporno pravo na stvarima koje su predmet diobe ili pravo na imovini, sporna veličina dijela u stvarima, odnosno imovini u suvlasništvu ili je sporno koje stvari odnosno prava ulaze u imovinu u suvlasništvu, prekinuće postupak i uputiti predlagača da u roku od 15 dana pokrene parnicu.

21. U Zakonu o sudovima u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 37/12 i 44/15) relevantne odredbe glase:

Član 48.

(3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudskom upravom. [...] VI.Dopustivost

22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

24. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

25. Imajući u vidu činjenično stanje navedenog predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

26. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

28. Iz apelacionih navoda proizlazi da apelantica smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a)Pravo na suđenje u razumnom roku

29. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

30. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...] Period koji se uzima u obzir

31. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 12. jula 2011. godine kada je odlukom Okružnog suda potvrđeno rješenje Osnovnog suda kojim je obustavio parnični postupak radi fizičke diobe nekretnina, nakon čega je nastavljena fizička dioba nekretnina po pravilima vanparničnog postupka, pa do donošenja odluke Okružnog suda 10. jula 2017. godine, kojom je potvrdio rješenje Osnovnog suda kojim je prekinut predmetni vanparnični postupak. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da za vrijeme prekida postupka rokovi ne teku, odnosno da se za vrijeme prekida postupka ne mogu preduzimati nikakve procesne radnje. Dakle, relevantan period koji treba uzeti u obzir prilikom razmatranja predmetnog postupka je period od šest godina.

Analiza razumnosti trajanja postupka

32. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

33. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o vanparničnom postupku koji po zakonu nije hitne prirode, te da iz stanja spisa predmeta proizlazi da se radi o relativno složenom predmetu s obzirom na činjenice i pravna pitanja koja je trebalo raspraviti u predmetnom postupku i procesne radnje koje je sud trebao preduzeti.

34. Ocjenjujući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da je i sama apelantica svojim postupcima u značajnoj mjeri uticala na dužinu trajanja predmetnog postupka, najprije jer nije prvobitnom tužbom a zatim ni prijedlogom obuhvatila sva zainteresirana lica, zatim nisu postojale adrese svih zainteresiranih, do mjere da je vanparnični postupak na kraju i prekinut kako bi se sva lica koja su u javnim knjigama upisana kao posjednici izjasnila o svojim pravima na predmetnim nekretninama. S druge strane, apelantica jeste promptno odgovorila na poziv suda i dostavila uređen prijedlog za fizičku diobu predmetnih nekretnina, ali nije odmah uplatila predujam za sudskog vještaka koji je i pored toga preduzimao određene radnje s ciljem pripreme svog nalaza i mišljenja i prije uplate predujma od apelantice.

35. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je nesporno da je Osnovni sud provodio određene procesne radnje u predmetnom postupku, ali da je imao i periode pasivnosti. Naime, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud, nakon što je apelantica na njegov poziv uredila prijedlog za diobu predmetnih nekretnina svojim podneskom od 24. februara 2012. godine, održao ročište 21. avgusta 2013. godine, odnosno nakon jedne godine i skoro šest mjeseci. Zatim, da Osnovni sud ne navodi šta se dešavalo u periodu od 21. avgusta 2013. godine do 22. septembra 2015. godine, odnosno u periodu od dvije godine i jedan mjesec. Također, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud nakon održanog ročišta 12. septembra 2016. godine, donio rješenje kojim je prekinut predmetni postupak 20. marta 2017. godine, nakon više od šest mjeseci. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud nije ponudio opravdanje za navedene periode neaktivnosti u predmetnom postupku, odnosno Osnovni sud je naveo da je zakazao ročište (21. avgusta 2013. godine) nakon što su dostavljene tačne adrese protivnika predlagača, ali s obzirom na to da je apelantica uredila svoj prijedlog podneskom od 24. februara 2012. godine, ne može se reći da je Osnovni sud obrazložio zašto nije ranije zakazao to ročište. Također, Osnovni sud je naveo da su određena ročišta odlagana više puta zbog neuredne dostave za vanparnične stranke, zbog utvrđivanja bitnih činjenica za postupanje, koje se odnose na predmet diobe i lica koja polažu određena prava na te nekretnine, ali Ustavni sud zapaža da se to, prema stanju spisa, uglavnom odnosi na period od 22. septembra 2015. godine do 12. septembra 2016. godine.

36. Imajući u vidu navedene okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu koji se razmatra ovom odlukom došlo do povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je dužina predmetnog postupka, do prekida postupka, koji predstavlja objektivnu okolnost zbog koje sud ne može da postupa, bila pretjerana i da nije zadovoljila zahtjev „suđenja u razumnom roku“, za šta Osnovni sud nije dao objektivno prihvatljive razloge.

37. Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje poštovanja standarda donošenja odluke u razumnom roku pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini, razmatrao u svojim odlukama br. AP 2611/15 i AP 2908/16 od 10. maja 2017. godine (i u drugim odlukama od 10. maja 2017. godine, dostupnim na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba). U tim odlukama, između ostalog, Ustavni sud je naveo: „Uprkos mjerama koje se preduzimaju za rješavanje prekomjerne dužine sudskih postupaka, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskih postupaka posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, zbog čega postoji sistemsko kršenje ovog prava pred redovnim sudovima. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra da je neophodno zahtjev za preduzimanje adekvatnih mjera u smislu ove odluke adresirati na VSTSBiH, nadležne vlade i predsjednika suda pred kojim se postupci vode, budući da svi oni imaju određene obaveze propisane zakonom u vezi sa kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa.“.

38. Budući da u konkretnom slučaju postoji povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku zbog istih razloga kao i u navedenim odlukama, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja, u cijelosti poziva na obrazloženje iz odluka br. AP 2611/15 i AP 2908/16 (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2611/15 i AP 2908/16 od 10. maja 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Iz istih razloga i ova se odluka, također, dostavlja navedenim subjektima.

b)Pitanje naknade nematerijalne štete

39. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

40. Budući da je u predmetnoj apelaciji utvrđeno kršenje prava iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da apelantici pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je nesumnjivo pretrpjela zbog kršenja navedenog prava. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se principima pravičnosti, a s druge strane svjestan ekonomske krize koja je Bosnu i Hercegovinu pogodila nakon četverogodišnjih teških ratnih razaranja što je dovelo do veoma niskih plaća i penzija i visoke stope nezaposlenosti odnosno niskog životnog standarda građana, Ustavni sud smatra da apelantici treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 450,00 KM.

41. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Republike Srpske, s obzirom na sjedište suda pred kojim se vodi predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

42. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje apelanticinog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da je predmetni postupak trajao šest godina do njegovog prekida, za što Osnovni sud nije dao razumno i logično objašnjenje, iako je takvoj dužini u izvjesnoj mjeri doprinijela i sama apelantica.

43. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

44. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-4231/16 (S. K.) | Sudska praksa | Aktio