Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2093/18 („Bobar Banka“ a.d. iz Bijeljine u likvidaciji)
Odluka donesena 11. 05. 2018.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2093/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 05. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. maja 2018. godine, u predmetu broj AP-2093/18, rješavajući apelaciju „Bobar Banke“ a.d. Bijeljina u likvidaciji , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Bobar Banke“ a. d.
Bijeljina u likvidaciji podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 80 0 P 067930 17 Rev od 22. februara 2018.
godine, presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 067930 16 Gž od 26. decembra 2016. godine i presude Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 067930 15 P od 1. marta 2016. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. „Bobar Banka“ a.d. iz Bijeljine u likvidaciji (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Blagiša Lukić advokat iz Bijeljina, podnijela je 5. aprila 2018 apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 80 0 P 067930 17 Rev od 22. februara 2018. godine, presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 067930 16 Gž od 26. decembra 2016. godine i presude Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 067930 15 P od 1. marta 2016. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 067930 15 P od 1. marta 2016. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelantice da se tuženi Bojana Erić (u daljnjem tekstu: prvotužena) i Dragan Pisić, oboje iz Zvornika, obavežu da mu solidarno isplate iznos od 13.625,97 KM. Istovremeno usvojen je protivtužbeni zahtjev prvotužene protivtužiteljice, pa je utvrđeno da je ništav ugovor o kreditu zaključen dana 26. decembra 2006. godine između apelantice i prvotužene što je apelantica obavezana da prizna i da trpi da taj ugovor ne proizvodi pravno drejstvo među strankama. Presudom Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 067930 16 Gž od 26. decembra 2016. godine, žalba apelantice je odbijena i prvostepena presuda potvrđena. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedozvoljena, jer nije ispunjen imovinski cenzus koji se odnosi na novčanu vrijednost spora koja po zakonu mora biti ispunjena da bi revizija bila dozvoljena. Radi se, dakle, o tužbenom zahtjevu koji je novčani i protivtužbenom zahtjevu koji je nenovčani i za koji je u pogledu prava na izjavljivanje revizije mjerodavna iskazana vrijednost spora, u skladu sa odredbom člana 321. stav 2. Zakona o parničnom postupku „Službeni glasnik RS“ broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09, 61/13 – u daljnjem tekstu: ZPP). Nižestepenim odlukama tužbeni zahtjev je odbijen, a protivtužbeni zahtjev je usvojen. Odredbom člana 237. stav 2. ZPP-a propisano je da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM, kao slijedi iz odredbe člana 49. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 61/13). Kako pobijani dio pravosnažne presude po tužbi iznosi 13.625,97 KM, dok je iskazana vrijednost spora po protivtužbi ista, te kako tužba i protvtužba predstavljaju samostalne tužbe, to proizlazi da saglasno odredbi člana 237. stav 2. ZPP revizija nije dozvoljena.
3. Apelantica u apelaciji ukazuje da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštiu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelantica protiv osporene presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 067930 16 Gž od 26. decembra 2016. godine, izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 80 0 P 067930 17 Rev od 22. februara 2018. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelanti su propustili podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 067930 16 Gž od 26. decembra 2016. godine donesena povodom žalbe apelanata protiv prvostepene presude.
6. S obzirom na to da je apelantici 30. decembra 2016. godine uručena presuda Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 067930 16 Gž od 26. decembra 2016. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 5. aprila 2018. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 067930 16 Gž od 26. decembra 2016. godine.
7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman