Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2138/18 (D. M. iz Bratunca)
Odluka donesena 11. 05. 2018.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2138/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 05. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. maja 2018. godine, u predmetu broj AP-2138/18, rješavajući apelaciju Dragutina Mandića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragutina Mandića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 82 0 P 008737 17 Rev 2 od 28. decembra 2017. godine, presude Okružnog suda u Bijeljini broj 82 0 P 008737 17 Gž 3 od 20. septembra 2017.
godine i presude Osnovnog suda u Srebrenici broj 82 0 P 008737 16 P 2 od 28. februara 2017. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Dragutin Mandić iz Bratunca (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija Kačapor Fuad, Čolak Elvir i Oruč Esad sa Ilidže, podnio je 10. aprila 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 82 0 P 008737 17 Rev 2 od 28. decembra 2017. godine, presude Okružnog suda u Bijeljini broj 82 0 P 008737 17 Gž 3 od 20. septembra 2017. godine i presude Osnovnog suda u Srebrenici broj 82 0 P 008737 16 P 2 od 28. februara 2017. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Srebrenici broj 82 0 P 008737 16 P 2 od 28. februara 2017. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je traženo da se apelant obaveže da tužiocu A.D. „Tehnički remont „ Bratunac preda u posjed stan broj 3, i to tako što će stan predati slobodan od lica i stvari u roku od 30 dana , a pod prijetnjom sudskog izvršenja. Presudom Okružnog suda u Bijeljini broj 82 0 P 008737 17 Gž 3 od 20. septembra 2017. godine, preinačena je presuda prvostepenog suda i uvažena žalba tužioca, tako što je tužbeni zahtjev za predaju stana u posjed usvojen, s tim da je sada odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedozvoljena, jer nije ispunjen imovisnki cenzus koji se odnosi na novčanu vrijednsot spora koja po zakonu mora biti ispunjena da bi revizija bila dozvoljena. Kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, kao što je to u ovoj parnici, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je apelnt tj. tužitelj naznačio u tužbi (član 321. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09, 61/13 – u daljnjem tekstu: ZPP). U tužbi podnesenoj prvostepenom sudu 11. maja 2012. godine, tužitelj i apelant je označio vrijednost spora u iznosu od 3.991,68 KM, da bi na pripremnom ročištu održanom 5. septembra 2012. godine vrijednost spora označio u iznosu od 21.000,00 KM, što je manje od zakonom propisanog iznosa od 30.000,00 KM (po članu 237. stav 2. ZPP), zbog čega se revizija ukazuje nedozvoljenom.
3. Apelant je u apelaciji ukazao da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštiu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na dom iz člana II/3. f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Okružnog suda u Bijeljini broj 82 0 P 008737 17 Gž 3 od 20. septembra 2017. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 82 0 P 008737 17 Rev 2 od 28. decembra 2017. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Okružnog suda u Bijeljini broj 82 0 P 008737 17 Gž 3 od 20. septembra 2017. godine donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.
6. S obzirom na to da je apelantu 10. oktobra 2017. godine uručena presuda Okružnog suda u Bijeljini broj 82 0 P 008737 17 Gž 3 od 20. septembra 2017. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 5. aprila 2018. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda u Bijeljini broj 82 0 P 008737 17 Gž 3 od 20. septembra 2017. godine.
7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman