Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1785/18 (N.Š.)

Odluka donesena 11. 05. 2018.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1785/18

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 05. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1785/18, rješavajući apelaciju N. Š., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 11. maja 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija N. Š.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan upravni postupak po zahtjevu za omogućavanje pristupnog puta vlastitoj kući, koji se trenutno nalazi pred Službom za imovinsko-pravne poslove, geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Stolac, u predmetu broj UP-06-02-33-784-2/09.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Općini Stolac da apelantu N. Š. isplati iznos od 1.200,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Službi za imovinsko-pravne poslove, geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Stolac da po hitnom postupku okonča predmetni upravni postupak, shodno članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Općini Stolac da u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. N. Š. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Stoca, kojeg zastupa ZOU „Raguž“ Stolac – advokati Marko Raguž i Danijel Raguž, podnio je 20. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja upravnog postupka po zahtjevu za omogućavanje pristupnog puta vlastitoj kući, koji se trenutno nalazi pred Službom za imovinsko-pravne poslove, geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Stolac (u daljnjem tekstu: Služba) u predmetu broj UP-06-02-33-784-2/09.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: Federalna uprava) i Službe zatraženo je 27. odnosno 29. marta 2018. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud, Federalna uprava i Služba su u razdoblju od 6. do 13. aprila 2018. godine dostavili odgovore na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant se 18. juna 2009. godine pismeno obratio Službi zahtjevom za omogućavanje puta vlastitoj kući, te je na traženje Službe 1. jula 2009. godine uredio i precizirao svoj zahtjev za rješavanje uzurpacije i omogućavanja pristupnog puta.

6. Postupajući po apelantovim žalbama zbog šutnje administracije, Federalna uprava je rješenjima od 16. septembra 2010. godine i 30. novembra 2011. godine obavezala Službu da u određenom roku odluči o apelantovom zahtjevu.

7. Nakon obavijesti Službe o apelantovom zahtjevu, općinski javni pravobranitelj je 21. januara 2011. godine predložio da se pokrene i provede upravni postupak za rješavanje uzurpacije i donese odgovarajuće rješenje.

8. Služba je donijela rješenje od 15. maja 2012. godine, kojim je utvrdila da su apelant i Dž. A. dužni napustiti uzurpirano zemljište, bliže opisano u izreci rješenja (u daljnjem tekstu: uzurpirano zemljište), kao i ukloniti dio podignutog objekta/zida na zemljištu; odbijen apelantov zahtjev za rješavanje i omogućavanje pristupnog puta; određeno da će se donijeti poseban zaključak o troškovima postupka, te određena taksa na rješenje koju su dužni platiti imenovani.

9. Apelant je podnio žalbu protiv rješenja Službe, te je Federalna uprava rješenjem od 17. decembra 2012. godine poništila rješenje Službe i predmet vratila prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje.

10. U ponovnom postupku, rješenjem Službe od 17. marta 2014. godine utvrđeno je da su apelant, Dž. A. i F. A. dužni napustiti uzurpirano zemljište i ukloniti dio podignutog objekta/zida na zemljištu; odbačen je apelantov zahtjev za rješavanje i omogućavanje pristupnog puta; određeno da će se donijeti poseban zaključak o troškovima postupka, te određena taksa na rješenje koju su dužni platiti imenovani.

11. Apelant je podnio žalbu protiv rješenja Službe, te je Federalna uprava rješenjem od 16. decembra 2014. godine poništila rješenje Službe i predmet vratila prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje.

12. Nadalje, postupajući po apelantovoj žalbi zbog šutnje administracije, Federalna uprava je rješenjem od 22. decembra 2014. godine obavezala Službu da u određenom roku postupi po apelantovom zahtjevu za rješavanje pristupnog puta.

13. Postupajući po nalogu Federalne uprave, Služba je rješenjem od 20. marta 2015. godine odbila apelantov zahtjev za rješavanje pristupnog puta, te je određena taksa na rješenje koju je apelant dužan uplatiti.

14. Federalna uprava je zatim rješenjem od 22. oktobra 2015. godine odbila apelantovu žalbu podnesenu protiv rješenja Službe.

15. Međutim, postupajući po apelantovoj tužbi u upravnom sporu, Kantonalni sud je presudom od 18. januara 2018. godine uvažio apelantovu tužbu, poništio rješenja Federalne uprave i Službe i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje.

16. Prema stanju u spisu, postupak pred Službom je još uvijek u toku.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

17. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja upravnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Smatra da je dužina trajanja predmetnog postupka od skoro 10 godina rezultat sporog rada Općine Stolac, odnosno njene Službe, kao i njenog nestručnog rada, budući da su prvostepena rješenja više puta ukidana. Apelant tvrdi da je podnio velik broj urgencija, te traži naknadu nematerijalne štete zbog pretrpljenih duševnih bolova na teret budžeta Općine Stolac.

b)Odgovor na apelaciju

18. Kantonalni sud navodi da njegovom presudom nisu povrijeđena apelantova prava.

19. Federalna uprava navodi da je predmet u radu kod prvostepenog organa. Smatra da apelant nije iscrpio sva pravna sredstva, te predlaže da se apelacija odbaci.

20. Služba navodi tok postupka kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke, uz navođenje svih detalja prvostepenog postupka (ročišta, vještačenje i sl.). Ističu da je apelant podnosio žalbe i tužbu, zanemarujući utvrđene činjenice tokom vođenja postupka da je on uzurpirao zemljište koje je javno dobro i na njemu sagradio dio kuće, kao i činjenicu da ima pristupni put povezan sa gradskom prometnicom. Služba smatra da apelantu ne treba dosuditi naknadu nematerijalne štete na teret Općine Stolac iz razloga što je uzurpacijom onemogućio prilaz gradskoj prometnici čitavog naselja čime je ugrozio prava svim građanima da koriste postojeći put. Smatra da odluke Službe nisu niti u jednom segmentu ugrozile apelantova prava.

V.Relevantni propisi

21. Zakon o upravnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98 i 48/99) u relevantnom dijelu glasi:

Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

Član 150. stav 1.

Organ koji vodi postupak dužan je da poduzima sve što je potrebno da se usmena rasprava obavi bez odugovlačenja i po mogućnosti bez prekidanja i odlaganja.

22. Zakon o upravnim sporovima („Službene novine FBiH“ broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 57.

Kad sud poništi osporeni upravni akt ili osporeni i prvostepeni akt, predmet se vraća u stanje u kome se nalazio prije nego što je poništeni akt donesen. Ako prema prirodi stvari koja je bila predmet spora treba umjesto poništenog upravnog akta donijeti novi upravni akt, nadležni organ dužan je da ga donese bez odlaganja a najkasnije u roku od 15 dana od dana dostavljanja presude.

Nadležni organ je pri tome vezan pravnim shvatanjem suda i primjedbama suda u pogledu postupka.

VI.Dopustivost

23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

24. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

25. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

26. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jedan od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

28. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja upravnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

29. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

30. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a)Relevantna načela

31. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stav 38).

32. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, velik broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvješća 1997-IV). b)Razdoblje koje se uzima u obzir

33. Ustavni sud zapaža da se apelant 18. juna 2009. godine pismeno obratio Službi za omogućavanje puta vlastitoj kući. Nadalje, navedeni postupak je, nakon što je Kantonalni sud svojom presudom od 18. januara 2018. godine poništio drugostepeno i prvostepeno rješenje i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje, prema stanju spisa, još u toku pred Službom. Dakle, postupak po apelantovom zahtjevu za rješavanje pristupnog puta traje oko osam godina i 11 mjeseci, pa je to razdoblje koje će Ustavni sud ispitati.

c)Analiza razumnosti trajanja postupka

34. U konkretnom slučaju radi se o upravnom postupku i postupku upravnog spora u kojem je s jedne strane apelant tražio rješavanje i omogućavanje pristupnog puta, a s druge strane po službenoj dužnosti je zatraženo rješavanje i pitanja uzurpacije. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti u vezi sa dvije navedene pravne stvari, te da je, između ostalog, održana rasprava na licu mjesta i rađeno vještačenje, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o nešto složenijem predmetu. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak veoma značajan za apelanta jer o ishodu tog postupka ovisi pristupni put njegovoj kući.

35. Ustavni sud zapaža da su u toku predmetnog postupka velik broj odluka donijeli upravni organi (tri prvostepene i šest drugostepenih odluka), Kantonalni sud jednu odluku, te da je trenutno postupak po treći put vraćen prvostepenom organu. Ustavni sud zapaža da je prvostepeni organ donio prvu odluku skoro tri godine nakon podnošenja zahtjeva i nakon dvije odluke drugostepenog organa zbog šutnje administracije. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je drugostepeni organ dva puta poništavao prvostepene odluke i vraćao na ponovni postupak, te da je Kantonalni sud posljednjom odlukom u predmetu poništio i drugostepenu i prvostepenu odluku i vratio predmet prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje. Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu, često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da pretežnu odgovornost za dužinu postupka koji traje osam godina i 11 mjeseci u konkretnom slučaju snosi prvostepeni upravni organ koji nije vodio postupak na način kako je propisano Zakonom o upravnom postupku (čl. 14. i 150), niti je postupio po presudi Kantonalnog suda (član 57. Zakona o upravnim sporovima), odnosno počinio je propuste koji su prouzrokovali poništavanje njegovih odluka i vraćanje predmeta na ponovni postupak, čime je u pretežnom dijelu doprinio dužini postupka. S druge strane, Ustavni sud nije mogao utvrditi da je apelant na bilo koji način doprinio dužini postupka, te zapaža da je urgirao za postupanje u predmetu i podnosio žalbe zbog šutnje administracije.

36. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja postupka za omogućavanje puta vlastitoj kući povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

37. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da za razliku od postupka pred redovnim sudovima naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

38. Budući da je u predmetnoj apelaciji utvrđeno kršenje prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je nesumnjivo pretrpio zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se načelima pravičnosti, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 1.200,00 KM, uzimajući u obzir da se u konkretnom slučaju radi o postupku koji je od značaja za apelanta.

39. Ovu naknadu je dužna platiti Općina Stolac, s obzirom na pravni status Službe kao organa Općine Stolac, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

40. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u „razumnom roku“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelantove navode o kršenju prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

41. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud povredu ovog prava vidi u tome što postupak po apelantovom zahtjevu za omogućavanje puta vlastitoj kući nije završen ni nakon osam godina i 11 mjeseci od dana podnošenja zahtjeva, za što u najvećem dijelu odgovornost snosi nadležni prvostepeni organ uprave koji je postupajući po apelantovom zahtjevu počinio propuste koji su prouzrokovali poništavanje njegovih odluka i višestruko vraćanje predmeta na ponovni postupak, čime je u pretežnom dijelu doprinio dužini postupka.

42. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

43. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1785/18 (N.Š.) | Sudska praksa | Aktio