Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2204/18 (T.V.H.)
Odluka donesena 11. 05. 2018.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2204/18
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
11. 05. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 11. maja 2018. godine, u predmetu broj AP-2204/18, rješavajući zahtjev T.V.H. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev T.V.H. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. T.V.H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Supetara –Republika Hrvatska, podnio je 16. aprila 2018. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 P 079748 18 Gž 2 od 15. februara 2018. godine i rješenja Općinskog suda u Travniku broj 51 0 P 079748 16 P 2 od 3. avgusta 2017. godine.
2. Općinski sud je donio rješenje broj 51 0 P 079748 16 P 2 od 3. avgusta 2017. godine kojim je odbijen apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio utvrđenje da su ga tuženi V. S. i mjesna zajednice Paklarevo- Travnik (u daljnjem tekstu: tuženi), smetali i posljednjem mirnom i faktičkom posjedu nekretnine preciznije označene u izreci rješenja (u daljnjem tekstu: predmetna nekretnina), na taj način što su radi izgradnje kanalizacione mreže, u oktobru 2013. godine bez znanja i saglasnosti apelanta prokopali kanal preko predmetne nekretnine i u isti položili cijevi za kanalizaciju te izvršili i druge radove kojima je dovršena izgradnja kanalizacione mreže, kao i da se naloži tuženim da uspostave ranije posjedovno stanje na način da iz tla iskopaju i uklone postavljene cijevi i šaht te iste odvezu s predmetne nekretnine, a u protivnom apelant će navedene radove obaviti radom trećih osoba o trošku tuženih. Apelant je obavezan da tuženim naknadi troškove postupka u iznosu preciziranm u izreci rješenja.
3. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da iz provedenih dokaza nesporno proizilazi da je izvršeno smetanje posjeda apelanta provođenjem kanalizacione mreže kroz njegovu parcelu, te da je tužena radove završila i parcelu tužitelja vratila u prvobitno stanje na kojoj nije moguće sa sigurnošću utvrditi ni kuda je prošla kanalizaciona cijev jer je na terenu jedino vidljiv šaht koji se nalazi u neposrednoj blizini potoka i susjedne parcele, te imajući u vidu činjenicu da apelant nije znao na kojem tačno dijelu parcele je došlo do smetanja posjeda apelanta, Općinski sud je zaključio da je šteta po tužene za izmještanje cijevi veća u odnosu na smetanje i štetu koja je iz radnji tužene mjesne zajednice nastala za tužitelja, a što je vidljivo iz provedenog dokaza uviđaja na licu mjesta. Stoga Općinski sud je pozivajući se na odredbe člana 83 Zakona o vlasničko pravnim odnosima u parnici zbog smetanja posjeda se ne može dozvoliti uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja ako za to postoji izrazita ili znatna društvena opravdanost. S tim u vezi, Općinski sud je zaključio da izgradnja kanalizacione mreže koja ima za cilj zaštitu okoliša, te samim tim i zdravlja ljudi, predstavlja društvenu opravdanost i od interesa je za cijelu društvenu zajednicu. Stoga, imajući u vidu navedeno sud je donio odluku kao u izreci rješenja.
4. Odlučujući o apelantovoj žalbi Kantonalni sud je donio rješenje broj 51 0 P 079748 18 Gž 2 od 15. februara 2018. godine kojim je odbijena apelantova žalba. U obrazloženju rješanja Okružni sud je istakao da iz utvrđenog činjeničnog stanja između ostalog proizilazi da je izgradnja kanalizacione mreže završena, da su istom trasom ranije položene vodovodna cijev i telefonski kabl, a nakon polaganja kanalizacijskih cijevi i završetka svih radova kanal je zatrpan, poravnat i da je sve napravljeno i vraćeno u prvobitno stanje na način da ni apelant nije mogao sa sigurnošću utvrditi kuda je cijev postavljena, a što je konstatirano uvidom na licu mjesta, te je Kantonalni sud je zaključio da se u konkretnom slučaju radi o neznatnom smetanju mirnog posjeda. Stoga Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je pozivajući se na odredbu člana 83. Zakona o vlasničko pravnim odnosima odbio apelantov tužbeni zahtjev.
5. Apelant smatra da su mu osporenim odluka prekršena prava iz člana iz člana II/3.e), k) i II/4 Ustava Bosne i Hercegovine, te čl. 6, 13. i 14.Evropske konvencije kao i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, također, smatra da mu je zbog dužine postupka koji je hitne prirode, povrijeđeno i pravo na suđenje u razumnom roku jer je tužbu podnio 5. novembra 2013. godine, a postupak koji je hitne prirode okončan je 15. februara 2018. godine. U suštini, ukazuje na proizvoljnu primjenu procesnog i materijalnog prava što detaljno obrazlaže iznoseći svoj stav u odnosu na zaključake redovnih sudova u osporenim odlukama.
6. U zahtjevu za donošenje privremene mjere, apelant je naveo da su tuženi najavili daljnje radove na predmetnoj nekretnini, te da zbog straha da bi to mogli i učiniti nakon donošenja osporenih odluka od strane redovnih sudova, apelant predlaže da „Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će tuženim zabraniti svako daljnje smetanje posjeda u cilju sprečavanja daljnjih bespravnih radnji, sve do donošenja odluke Ustavnog suda povodom apelacije“.
7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
8. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju apelantovih ustavnih prava tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelanti moraju posebno obrazložiti i dokazati zašto traže donošenje privremene mjere.
9. Ustavni sud primjećuje da u konkretnom slučaju apelant ukazuje na razloge meritorne prirode zbog kojih smatra da treba donijeti traženu privremenu mjeru. Dakle, apelant u apelaciji iznose meritorne razloge o kojima će Ustavni sud tek odlučiti prilikom razmatranja osnovanosti same apelacije ali ne prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga po mišljenju Ustavnog suda, navedeni razlozi, meritorne prirode, sami za sebe, nisu dovoljni da bi Ustavni sud donio traženu privremenu mjeru iz razloga što zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno donijeti traženu privremenu mjeru. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio traženu privremenu mjeru. Prema tome, po mišljenju Ustavnog suda apelant u konkretnom slučaju ničim nije dokazao da je u okolnostima konkretnog slučaja donošenje tražene privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.
10. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman