Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2425/16 (N. S.)
Odluka donesena 11. 05. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Građanski postupak
- Troškovi postupka
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2425/16
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 05. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2425/16, rješavajući apelaciju N. Š., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 11. maja 2018. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija N. Š. podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 28 0 Mal 30571 15 Gž od 17.
oktobra 2016. godine u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. N. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 8. juna 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu Općinskog suda u Gradačcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 28 0 Mal 30571 12 Mal. Apelacija je registrirana pod brojem AP 2425/16. Apelant je 18. septembra 2017. godine dostavio dopunu te apelacije obavijestivši da je predmetni postupak okončan.
2. Apelant je 2. novembra 2016. godine podnio apelaciju protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 28 0 Mal 30571 15 Gž od 17. oktobra 2016. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP 4170/16.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. S obzirom na to da su Ustavnom sudu dostavljene dvije apelacije iz njegove nadležnosti koje se odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta AP 2425/16 i AP 4170/16, u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2425/16.
4. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 11. augusta 2016. godine, a od Općinskog suda 11. aprila 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju AP 2425/16. Također je od Kantonalnog suda 7. novembra 2016. godine, te Općinskog suda 29. novembra 2016. godine i Envera Mašića – tuženog u postupku u kojem je donesena osporena presuda (u daljnjem tekstu: tuženi) 18. aprila 2017. godine zatraženo da dostave odgovore na apelaciju AP 4170/16.
5. Kantonalni sud i Općinski sud su u periodu od 22. augusta 2016. godine do 17. aprila 2017. godine dostavili odgovore na apelacije. Tuženi u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
7. Apelant je 10. augusta 2012. godine podnio tužbu protiv tuženog radi isplate duga, a tuženi je 20. septembra 2012. godine dostavio odgovor na tužbu.
8. Apelant je 23. augusta 2013. godine poslao urgenciju Općinskom sudu za zakazivanje pripremnog ročišta.
9. Pripremno ročište zakazano za 17. juli 2014. godine odgođeno je za 1. septembar 2014. godine zbog neispunjavanja procesnih pretpostavki za njegovo održavanje. Pripremno ročište zakazano za 1. septembar 2014. godine odgođeno je na neodređeno vrijeme na molbu tuženog koji je pismenim podneskom obavijestio sud da nije u mogućnosti pristupiti na ročište iz zdravstvenih razloga, te je tuženom naloženo da dostavi sudu dokaze o svojoj bolesti odnosno putovanju radi liječenja u određenom roku.
10. Apelant je podneskom od 14. oktobra 2014. godine ponovno urgirao zakazivanje pripremnog ročišta. Ročište zakazano za 24. novembar 2014. godine odgođeno je na prijedlog apelantovog punomoćnika. Iz dokumentacije u spisu predmeta proizlazi da je pripremno ročište održano 12. januara 2015. godine, a ročište za glavnu raspravu 17. februara 2015. godine.
11. Iz zapisnika sa ročišta za glavnu raspravu od 17. februara 2015. godine proizlazi da je apelant u završnom izlaganju zatražio da mu tuženi naknadi troškove postupka koji se odnose na opomenu pred tužbu u iznosu od 240,00 KM, sačinjavanje sporazuma o vansudskom poravnanju 240,00 KM, na ime poštarine 4,50 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom, kao i na ime sastavljanja tužbe iznos od 240,00 KM, te sudske takse na tužbu i na presudu.
12. Presudom Općinskog suda broj 28 0 Mal 30571 12 Mal od 20. marta 2015. godine obavezan je tuženi da apelantu na ime duga isplati iznos od 1.950,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu „naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 484,50 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 9. augusta 2012. godine kao dana podnošenja tužbe i troškovima postupka u iznosu od 160,00KM“.
13. U obrazloženju presude je, između ostalog, navedeno da je apelant predmetnu tužbu podnio 10. augusta 2012. godine, a da je na pripremnom ročištu održanom 12. januara 2015. godine ostao pri tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Općinski sud je naveo da se odluka o troškovima postupka zasniva na odredbi člana 386. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), a da se oni odnose na sastavljanje opomene pred tužbu u iznosu od 240,00 KM, sastavljanje sporazuma o vansudskom poravnanju po punomoćniku advokatu 240,00 KM, poštarinu na ime njihovog slanja 4,50 KM, sastavljanje tužbe od advokata u iznosu od 240,00 KM kao i sudsku taksu na tužbu u visini od 80,00 KM i sudsku taksu na presudu u visini od 80,00 KM.
14. Tuženi je 8. aprila 2015. godine podnio žalbu protiv presude Općinskog suda. Iz dokumentacije u spisu predmeta proizlazi da je žalba tuženog dostavljena apelantu 6. jula 2015. godine i da apelant nije dostavio odgovor na žalbu. Kantonalni sud je Presudom broj 28 0 Mal 30571 15 Gž od 17. oktobra 2016. godine djelimično uvažio žalbu i preinačio odluku o troškovima postupka tako da je troškove postupka snizio sa iznosa od 484,50 KM na iznos od 64,50 KM, dok je u preostalom dijelu potvrdio prvostepenu presudu.
15. U obrazloženju presude je konstatirano da je u žalbi osnovano prigovoreno da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka, budući da apelantu za sastavljanje opomene pred tužbu od 22. juna 2012. godine po kvalificiranom punomoćniku, u skladu sa članom 24. stav 1. važeće ADV Tarife, pripada nagrada u iznosu od 60,00 KM (25% od iznosa iz člana 12. ADV Tarife), a ne dosuđeni iznos od 240,00 KM. Nadalje, Kantonalni sud je obrazložio da apelantu, suprotno zaključku prvostepenog suda, ne bi pripadali troškovi sastavljanja sporazuma o vansudskom poravnanju budući da se radi o troškovima koji nisu bili potrebni radi vođenja parnice (član 387. stav 1. ZPP), jer u situaciji kada tuženi po opomeni pred tužbu nije platio predmetni dug, to je bilo bespotrebno sačinjavanje sporazuma o vansudskom poravnanju. Konstatirajući da iz opredijeljenog zahtjeva tužitelja za naknadu troškova vanparničnog i parničnog postupka, postavljenog u završnom izlaganju, slijedi da se dosuđeni iznos troškova postupka od 484,50 KM odnosi na sačinjavanje opomene pred tužbu (u traženom iznosu od 240,00 KM), sačinjavanje sporazuma o vansudskom poravnanju (u traženom iznosu od 240,00 KM) i za poštarinu u iznosu od 4,50 KM, Kantonalni sud je iz svih navedenih razloga, primjenom odredbe člana 235. stav 3. ZPP, žalbu tuženog djelimično uvažio i prvostepenu presudu preinačio u dijelu odluke kojom su apelantu dosuđeni troškovi postupka u iznosu od 484,50 KM (koja u tom dijelu ima karakter rješenja), na način pobliže naveden u izreci presude.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelant u apelaciji AP 2425/16 ukazuje da mu je zbog dužine trajanja parničnog postupka u konkretnom predmetu povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U vezi s tim, apelant je prezentirao hronologiju postupanja redovnih sudova do momenta podnošenja apelacije, tvrdeći da ti sudovi nisu postupali dovoljno ažurno, naročito jer je od dana prijema odgovora na tužbu do zakazivanja pripremnog ročišta u prvostepenom postupku prošlo više od dvije godine i da drugostepeni sud nije donio odluku o žalbi, iako je od podnošenja žalbe do podnošenja te apelacije prošlo skoro godinu dana. Također, apelant je naveo da nije doprinio dužini trajanja tog postupka i da postupak nije složen. Apelant traži naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka. Apelant je 18. septembra 2017. godine obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan donošenjem presude Kantonalnog suda i istakao da ostaje pri svim apelacionim navodima i zahtjevima za naknadu nematerijalne štete.
17. Apelant u apelaciji AP 4170/16 tvrdi da je osporenom presudom, u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, ukazuje da iz zapisnika s ročišta za glavnu raspravu nesumnjivo proizlazi da je potraživao troškove postupka, između ostalog, i na ime sastavljanja tužbe u iznosu od 240,00 KM. Dalje, apelant ukazuje da iz obrazloženja prvostepene presude proizlazi da su apelantu dosuđeni potraživani troškovi postupka (na ime opomene pred tužbu u iznosu od 240,00 KM, sačinjavanja sporazuma o vansudskom poravnanju 240,00 KM, na ime poštarine 4,50 KM, kao i na ime sastavljanja tužbe iznos od 240,00 KM) u ukupnom iznosu od 724,50 KM, plus sudske takse u ukupnom iznosu od 160,00 KM, ali da je prvostepeni sud uslijed pogreške u računanju u izreci presude naveo da se radi o iznosu od 484,50 KM, što je sve vidljivo iz kopije ročišta za glavu raspravu, izreke i obrazloženja prvostepene presude. Dalje apelant navodi da je Kantonalni sud, primjenom odredbe člana 195. stav 1. ZPP, prvo trebao otkloniti evidentnu grešku u računanju, te da onda od iznosa od 724,50 KM (a ne iznosa od 484,50 KM) oduzme određene novčane iznose na ime troškova koji nisu priznati apelantu, a odnosili su se na opomenu pred tužbu i sačinjavanje sporazuma o vansudskom poravnanju. Međutim, ukazuje da iz obrazloženja presude Kantonalnog suda proizlazi da taj sud prilikom donošenja odluke o troškovima postupka uopće nije imao u vidu troškove postupka za sastavljanje tužbe u iznosu od 240,00 KM, iako je apelant tražio da mu se ti troškovi dosude iako iz obrazloženja presude prvostepenog suda proizlazi da su mu ti troškovi dosuđeni. Apelant smatra da je shodno tome i zbog nepostupanja Kantonalnog suda u skladu sa odredbom člana 195. stav 1. ZPP oštećen za navedeni iznos.
b) Odgovori na apelaciju
18. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju broj AP 2545/16 naveo da je konkretan predmet dostavljen tom sudu na postupanje po izjavljenoj žalbi tuženog 21. jula 2015. godine, te da taj sud ima u građanskom referatu velik broj neriješenih starih predmeta, zbog čega je isti referat obuhvaćen Planom rješavanja predmeta, a da će predmet, shodno dinamici Plana rješavanja predmeta, uzeti u rad, s tim što se ne radi o predmetu koji je hitan po zakonu, jer je predmet spora isplata duga po osnovu zajma. Predložio je da se ta apelacija odbije kao neosnovana.
19. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju AP 4170/16 naveo da navode apelacije smatra neosnovanim, o čemu je, kako tvrdi, dao iscrpne razloge na str. 2. i 3. presude tog suda, te ističe da radi nepotrebnog ponavljanja upućuje Ustavni sud na te razloge i smatra da je ta presuda pravilna i zakonita i predlaže da se apelacija odbije.
20. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju AP 2545/16 naveo da smatra da je apelacija neosnovana, a u prilogu apelacije je dostavio, između ostalog, popis spisa iz CMS-a.
21. U odgovoru na apelaciju AP 4170/16 Općinski sud također tvrdi da su navodi iz apelacije neosnovani i predlaže da se apelacija odbije.
V.Relevantni propisi
22. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
[…] Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
g) Ispravljanje presude Član 195.
Pogreške u imenima i brojevima, i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesaglasnost prepisa presude s izvornikom ispravit će sud u svako doba.
(2) Ispravljanje će se obaviti posebnim rješenjem i unijeti na kraju izvornika, a strankama će se dostaviti prepis rješenja.
(3) Ako između izvornika i prepisa presude postoji nesaglasnost u pogledu neke odluke sadržane u izreci presude, strankama će se dostaviti ispravljeni prepis presude s naznakom da se tim prepisom presude zamjenjuje prijašnji prepis presude. U takvom slučaju rok za izjavljivanje pravnog lijeka u pogledu ispravljenog dijela presude teče od dana dostave ispravljenog prepisa presude.
(4) O ispravljanju presude sud može odlučiti bez saslušanja stranaka.
e) Granice ispitivanja prvostepene presude Član 221.
Drugostepeni sud ispituje prvostepenu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava i povrede odredaba parničnog postupka iz člana 209. stav 2.tač. 2) 3) 8) 9) 12) i 13) ovog zakona koje se odnose na stranačku sposobnost i zastupanje. VI.Dopustivost
23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
24. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
25. U konkretnom slučaju, apelant je apelacijom AP 2425/16 ukazivao na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku u predmetnom postupku u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u kojem u momentu podnošenja apelacije nije bila donesena Presuda Kantonalnog suda broj 28 0 Mal 30571 15 Gž od 17. oktobra 2016. godine, tako da je apelacija AP 2425/16 dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
26. Nakon donošenja Presude Kantonalnog suda broj 28 0 Mal 30571 15 Gž od 17. oktobra 2016. godine, apelant je podnio apelaciju AP 4170/16 kojom je osporio tu presudu kao konačnu odluku u konkretnom postupku. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je navedena presuda, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, donesena 17. oktobra 2016. godine, da je apelacija AP 4170/16 podnesena 2. novembra 2016. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive, niti su očigledno (prima facie) neosnovane.
27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
28. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom, kao i zbog nedonošenja odluka u razumnom roku u predmetnom postupku, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
29. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
30. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1)Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
31. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, osnovni uvjet za primjenu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jeste da postoji spor o građanskim pravima i obavezama. U konkretnom slučaju se radi o parničnom postupku radi isplate duga. Prema tome, Ustavni sud smatra da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju primjenjiv u konkretnom postupku.
A.U odnosu na osporenu odluku
32. Ustavni sud prvenstveno zapaža da je predmet osporavanja ovom apelacijom presuda Kantonalnog suda u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima parničnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se, shodno praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i praksi Ustavnog suda, postupak kojim se određuje iznos troškova postupka mora sagledavati kao sastavni dio postupka u cjelini i, u skladu s tim, kao dio „utvrđivanja građanskih prava i obaveza“ (vidi Evropski sud, Robins protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 23. septembra 1997. godine, stav 25. f; te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1365/05 od 29. septembra 2006. godine, stav 21, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 9/07). Stoga Ustavni sud smatra da je član 6. Evropske konvencije primjenjiv u predmetnom slučaju u kojem je osporena presuda Kantonalnog suda u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati da li je postupak pred sudovima u tom dijelu bio pravičan onako kako zahtijevaju odredbe člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
33. Ustavni sud smatra da iz apelacionih navoda proizlazi da Kantonalni sud, zanemarivši odredbu člana 195. stav 1. ZPP, nije ispravio grešku u obračunu troškova postupka koju je u izreci prvostepene presude počinio prvostepeni sud, pa je, shodno tome, te ne uzimajući u obzir činjenicu da je apelant u predmetnom postupku tražio i naknadu troškova postupka za sastavljanje tužbe u iznosu od 240,00 KM, a koje mu je priznao prvostepeni sud, apelantu pogrešno dosudio manji iznos tih troškova.
34. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog i procesnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.
35. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja prvostepene presude, kako to apelant i ukazuje u apelaciji, proizlazi da je prvostepeni sud apelantu dosudio troškove parničnog postupka, i to za sastavljanje opomene pred tužbu u iznosu od 240,00 KM, sastavljanje sporazuma o vansudskom poravnanju po punomoćniku advokatu u iznosu 240,00 KM, poštarinu na ime njihovog slanja 4,50 KM i sastavljanje tužbe od advokata u iznosu od 240,00 KM (što ukupno iznosi 724,50 KM), kao i za sudsku taksu na tužbu u visini od 80,00 KM i sudsku taksu na presudu u visini od 80,00 KM (što ukupno iznosi 160 KM), odnosno troškove postupka za sastavljanje navedenih podnesaka i poštarine u ukupnom iznosu od 724,50 KM i na ime taksi u ukupnom iznosu od 160,00 KM. Dovodeći u vezu obrazloženje prvostepene presude u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka sa izrekom te presude u tom dijelu, a u kojoj je navedeno da je tuženi obavezan da apelantu „naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 484,50 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 9. augusta 2012. godine kao dana podnošenja tužbe i troškovima postupka u iznosu od 160,00KM“, proizlazi da se radi o očitoj grešci u računanju troškova postupka u izreci prvostepene presude. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je odredbama člana 195. ZPP, na koje se poziva i apelant, predviđena jasno propisana procedura ispravljanja pogreški u presudama i da ta procedura, kako to proizlazi iz navedenih zakonskih odredbi, predviđa ovlaštenje suda da u svako doba ispravi te pogreške, ali tako što će donijeti posebno rješenje o ispravci koje se unosi na kraj izvornika presude i koje se dostavlja strankama. Dalje, Ustavni sud zapaža je apelant u postupku pred drugostepenim sudom (eventualno u žalbi ili u odgovoru na tužbu) imao mogućnost da ukaže Kantonalnom sudu na pogrešku u računanju troškova u izreci prvostepene presude, kako bi taj sud u skladu sa načelom ekonomičnosti postupka eventualno ispravio grešku prvostepenog suda. Međutim, apelant to nije učinio, odnosno nije podnio niti žalbu niti odgovor na žalbu u kojima bi ukazivao na tu pogrešku. Naprotiv, Ustavni sud zapaža da je apelant navode o očiglednoj pogrešci u računanju i u vezi s tim proizvoljnoj primjeni člana 195. stav 1. ZPP prvi put iznio tek u apelaciji, zbog čega se na te navode ne može s uspjehom pozivati u postupku pred Ustavnim sudom (vidi, pored ostalih, Ustavni sud, mutatis mutandis, Odluka broj AP 476/04 od 17. decembra 2004. godine, tačka 26, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 34/05 od 31. maja 2005. godine). Pored toga, Ustavni sud smatra potrebnim ukazati da, s obzirom na to da iz odredbi člana 195. ZPP jasno proizlazi da će sud u svako doba ispraviti očitu pogrešku u računanju, apelant i dalje može da se obrati redovnom sudu kako bi tu pogrešku ispravio po proceduri predviđenoj odredbama navedenog člana. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost u primjeni procesnog prava u okviru Kantonalnog suda kada u konkretnom slučaju osporenom presudom nije ispravio očitu grešku u računanju troškova postupka u izreci prvostepene presude. Ovo osobito imajući u vidu nadležnost žalbenog suda koji, prema odredbi člana 221. ZPP, ispituje prvostepenu presudu u kojem se pobija žalbom, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava i povrede odredaba parničnog postupka iz člana 209. stav 2. tač. 2), 3), 8), 9), 12) i 13) ovog zakona koje se odnose na stranačku sposobnost i zastupanje, a o čemu se u konkretnom slučaju ne radi.
36. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra neosnovanim apelantove navode da mu je osporenom odlukom Kantonalnog suda kojom je odlučeno o troškovima postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje garantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav
1. Evropske konvencije.
B.U odnosu na suđenje u razumnom roku
37. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije Relevantna načela
38. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Period koji se uzima u obzir
39. Ustavni sud zapaža da je predmetni parnični postupak započeo podnošenjem apelantove tužbe od 10. augusta 2012. godine, a da je okončan donošenjem Presude Kantonalnog suda broj 28 0 Mal 30571 15 Gž od 17. oktobra 2016. godine. Dakle, navedeni postupak je trajao ukupno četiri godine i oko dva mjeseca.
Analiza razumnosti trajanja postupka
40. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti konkretnog postupka, s obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari, Ustavni sud smatra da se radi o jednostavnom postupku. U pogledu postupanja redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je postupak pred prvostepenim sudom trajao nešto više od dvije i po godine i da pri tome iz dostavljene dokumentacije proizlazi određen period neaktivnosti Općinskog suda u početnoj fazi predmetnog postupka (od dana dostavljanja odgovora na tužbu pa do dana zakazivanja prvog pripremnog ročišta 17. jula 2014. godine), koji taj sud nije opravdao. Međutim, Ustavni sud zapaža da je nakon toga Općinski sud bio aktivan i da je zakazivao pripremna ročišta od kojih su tri odgođena iz razloga koji se ne mogu staviti na teret Općinskom sudu (neispunjavanja procesnih pretpostavki za njegovo održavanje, bolesti tuženog i jedno na apelantov zahtjev), da bi zatim u kratkom roku održao pripremno ročište i ročište za glavnu raspravu i donio prvostepenu presudu 20. marta 2015. godine. Također, Ustavni sud zapaža da je postupak pred Kantonalnim sudom trajao oko godinu i tri mjeseca, i to zato što se radilo o starom predmetu koji je riješen prema Planu rješavanja tih predmeta, kako to proizlazi iz odgovora na apelaciju Kantonalnog suda. Također, Ustavni sud zapaža da je i sam apelant u jednom manjem dijelu doprinio dužini trajanja predmetnog postupka jer je jedno pripremno ročište odgođeno na njegov zahtjev. Pored toga, Ustavni sud smatra da konkretna pravna stvar nije bila od velikog značaja za apelanta jer se radilo o postupku za isplatu duga po osnovu ugovora o zajmu, a u novčanom iznosu koji nije naročito visok. Imajući u vidu navedene faktore, odnosno složenost predmeta, ponašanje strana u postupku i nadležnih sudova, te značaj koji konkretna pravna stvar ima za apelanta, kao i činjenicu da cijeni dužinu postupka u cjelini, Ustavni sud smatra da, bez obzira na nešto duži period pasivnosti Općinskog suda, ukupan period od četiri godine i oko dva mjeseca u kojem je na dvije sudske instance okončan predmetni parnični postupak nije prešao granice „razumnog roka“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije i da je dužina postupka razmjerna okolnostima konkretnog slučaja.
Pitanje naknade nematerijalne štete
41. Apelant je zbog dužine trajanja predmetnog postupka tražio naknadu nematerijalne štete. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, ali s obzirom na to da u predmetnom postupku nije utvrđena povreda prava na pravično suđenje, apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.
VIII.Zaključak
42. Ustavni sud zaključuje da nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada u osporenoj presudi Kantonalnog suda u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka nema proizvoljnosti u primjeni procesnog prava, konkretno odredbi člana 195. ZPP, uzimajući u obzir da apelant u postupku donošenja osporene odluke nije ni ukazivao na tu pogrešku, te imajući u vidu i da je navedenim zakonskim odredbama eksplicitno propisano da u slučaju ispravke očigledne pogreške sud donosi posebno rješenje koje se dostavlja strankama. Pri tome, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka za isplatu duga po osnovu ugovora o zajmu, a u novčanom iznosu koji nije naročito visok, koji je na dvije sudske instance trajao oko četiri godine i dva mjeseca, nije prekršila standard donošenja odluke u razumnom roku.
43. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
44. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman