Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5409/17 (J. Đ., E. Đ. i E. Đ.)

Odluka donesena 11. 05. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Isplata duga
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5409/17

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 05. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5409/17, rješavajući apelaciju Jasmine Đuderija i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 11. maja 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija koju su podnijeli Jasmina Đuderija, Emela Đuderija i Edin Đuderija zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 072718 15 Rev od 24. oktobra 2017.

godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Jasmina Đuderija, Emela Đuderija i Edin Đuderija (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Zlatan Dž. Bektić, advokat iz Živinica, podnijeli su 21. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 65 0 P 072718 10 P 2, a koji je prije podnošenja apelacije okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 072718 15 Rev od 24. oktobra 2017. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Općinskog suda zatraženo je 26. januara 2018. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Vrhovni sud je dostavio odgovor 2. februara 2018. godine, Kantonalni sud 31. januara 2018. godine, a Općinski sud 8. februara 2018. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Tužitelj E. M. (u daljnjem tekstu: tužitelj) podnio je 26. januara 2009. godine tužbu Općinskom sudu protiv prednika apelanata R. Đ. (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate duga, a budući da je tužba bila dostavljena u jednom primjerku, to je Općinski sud pozvao tužitelja da u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) sudu dostavi dodatni primjerak tužbe, a što je tužitelj učinio 13. marta 2009. godine.

6. Općinski sud je tužbu na odgovor poslao tuženom 30. marta 2009. godine, a tuženi je dostavio odgovor sudu 27. aprila 2009. godine, nakon čega je sud zakazao pripremno ročište za 29. oktobar 2009. godine, te za 10. februar 2010. godine.

7. Na ročištu održanom 10. februara 2010. godine donesena je odluka da se tužba smatra povučenom u skladu sa članom 84. stav 1. ZPP.

8. Tužitelj je uložio prijedlog za povrat u prijašnje stanje 19. februara 2010. godine, povodom kojeg je Općinski sud održao ročište 19. oktobra 2010. godine i na kojem je usvojen prijedlog za povrat u prijašnje stanje.

9. Tužitelj je 22. novembra 2010. godine označio pravne slijednike tuženog – apelante, jer je utvrđeno da je tuženi preminuo, pa je novo pripremno ročište zakazano za 17. mart 2011. godine, ali je odgođeno budući da je apelant Edin Đuderija opravdao nedolazak uslijed zdravstvenih razloga.

10. Novo ročište je zakazano za 1. septembar 2011. godine i ono je odgođeno zbog nemogućnosti punomoćnika apelanata da pristupi na ročište.

11. Pripremno ročište je potom održano 21. oktobra 2011. godine.

12. Glavna rasprava je održana 13. februara 2012. godine, te su saslušana tri svjedoka, a nastavak je zakazan za 14. maj 2012. godine.

13. Na ročištu 14. maja 2012. godine provedeno je finansijsko vještačenje (koje je sudu dostavljeno 1. februara 2012. godine), te su provedeni i dokazi saslušanjem stranaka i jednog svjedoka, a stranke su predložile da im sud ostavi kraći rok za izradu završnih riječi, pa je tako određen nastavak ročišta za glavnu raspravu za 1. juni 2012. godine, koje ročište je odgođeno jer je punomoćnik tužitelja javio da je na putu za sud imao problem sa automobilom, pa je novi termin određen za 27. septembar 2012. godine, kada je raspravljanje okončano.

14. Općinski sud je 26. oktobra 2012. godine donio Presudu broj 65 0 P 072718 10 P 2 kojom je odbio tužiteljev tužbeni zahtjev.

15. Tužitelj je podnio žalbu protiv navedene presude 27. novembra 2012. godine, a apelanti su podnijeli odgovor na žalbu 25. decembra 2012. godine, nakon čega je u januaru 2013. godine predmetni spis dostavljen Kantonalnom sudu.

16. Kantonalni sud je 13. marta 2015. godine donio Presudu broj 65 0 P 072718 13 Gž kojom je odbio žalbu i potvrdio prvostepenu presudu.

17. Tužitelj je izjavio reviziju 14. aprila 2015. godine protiv drugostepene presude Kantonalnog suda, a apelanti su podnijeli odgovor na reviziju 14. maja 2015. godine, nakon čega je spis dostavljen Vrhovnom sudu.

18. Vrhovni sud je 24. oktobra 2017. godine donio Presudu broj 65 0 P 072718 15 Rev kojom je odbio izjavljenu reviziju.

19. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni postupak okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

20. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja predmetnog postupka pred redovnim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čije dužine traže naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 1.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

21. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da ostaje pri razlozima navedenim u njegovoj odluci, pa predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana jer je Vrhovni sud svoju odluku donio u skladu sa zakonom i Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i da nije bilo povreda na koje je apelant ukazao.

22. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da nije došlo do povrede prava apelanata na suđenje u razumnom roku, imajući u vidu složenost predmeta, broj provedenih materijalnih dokaza, dokaza saslušanjem stranaka i svjedoka, te vještačenje vještaka finansijske struke. Nadalje, Kantonalni sud ističe da je postupao u skladu s odredbama ZPP, kao i odredbama Evropske konvencije, te da je predmet riješen u razumnom roku imajući u vidu kadrovsku i finansijsku osposobljenost Kantonalnog suda.

23. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo tok predmetnog postupka, kako je izložen u činjeničnom dijelu odluke.

V.Relevantni propisi

24. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

25. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

26. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

27. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

28. U konkretnom slučaju, apelanti predmetnom apelacijom ukazuju na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji postupak je prije podnošenja apelacije okončan Presudom Vrhovnog suda broj 65 0 P 072718 15 Rev od 24. oktobra 2017. godine. Navedenu presudu apelanti su zaprimili 1. decembra 2017. godine, a apelaciju su Ustavnom sudu podnijeli 21. decembra 2017. godine, tj. u roku od 60 dana od dana kada su primili odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku, a što je u skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

29. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

31. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja postupaka pred redovnim sudovima prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a)Pravo na suđenje u razumnom roku

32. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

33. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. [...] Period koji se uzima u obzir

34. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S obzirom na činjenicu da se apelanti u apelaciji žale na dužinu trajanja parničnog postupka u koji su stupili kao parnične stranke 22. novembra 2010. godine kada ih je tužitelj označio kao pravne sljednike tuženog (jer je on preminuo), Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 22. novembra 2010. godine, od kada su apelanti stranke u predmetnom postupku, pa do 24. oktobra 2017. godine kada je Vrhovni sud donio presudu kojom je okončan predmetni parnični postupak. Dakle, postupak koji je trajao šest godina i 11 mjeseci.

Analiza razumnosti trajanja postupka

35. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

36. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji je prije podnošenja apelacije okončan navedenom presudom Vrhovnog suda, da predmetni postupak po zakonu nije hitne prirode, te da se, s obzirom na materijalne dokaze koje je sud tokom postupka proveo i činjenica koje je trebao utvrditi, radi o relativno složenom postupku.

37. Ocjenjujući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da iz stanja spisa proizlazi da su apelanti dva puta odgodili zakazano ročište pred prvostepenim sudom (ročište zakazano za 17. mart 2011. godine, koje je odgođeno za 1. septembar 2011. godine, koje je također odgođeno zbog nemogućnosti punomoćnika apelanata da pristupi na ročište), na koji način su doprinijeli dužini trajanja predmetnog postupka pred Općinskim sudom.

38. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnom postupku preduzimao procesne radnje u relativno razumnim rokovima, da nije imao periode veće pasivnosti, tj. da je prvostepenu presudu donio jednu godinu i jedanaest mjeseci nakon što su apelanti kao tuženi stupili u predmetni parnični postupak.

39. Analizirajući ponašanje Kantonalnog suda i Vrhovnog suda, Ustavni sud zapaža nešto duže periode neaktivnosti prilikom vođenja postupka pred tim sudovima. Naime, Kantonalnom sudu je, nakon što mu je dostavljen predmetni spis na postupanje po žalbi, trebalo dvije godine i oko dva mjeseca da donese drugostepenu odluku, dok je Vrhovni sud, nakon što je izjavljena revizija, odnosno odgovor na reviziju, donio svoju odluku nakon dvije godine i šest mjeseci.

40. Međutim, uzimajući u obzir cjelokupnu dužinu trajanja predmetnog postupka, koji je okončan u korist apelanata prije podnošenja apelacije, koji je trajao šest godina i jedanaest mjeseci, a koji postupak je bio na tri instance, tj. u tom periodu su u predmetnom postupku donesene tri meritorne odluke, kao i to da se radi o relativno složenom predmetu i da nije u pitanju predmet koji zahtijeva hitno postupanje, Ustavni sud smatra da u predmetnom postupku nije došlo do povrede prava apelanata na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

41. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku, koji je trajao šest godina i jedanaest mjeseci, nije došlo do povrede prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

b)Pitanje naknade nematerijalne štete

42. Apelanti su zbog dužine trajanja predmetnog postupka tražili naknadu štete. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, ali s obzirom na to da u predmetnom postupku nije utvrđena povreda prava na pravično suđenje, apelantima ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.

VIII.Zaključak

43. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju ne postoji povreda prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na „suđenje u razumnom roku“ u predmetu koji je, prije podnošenja apelacije, nakon šest godina i jedanaest mjeseci okončan u korist apelanata, te u kojem periodu su na tri instance donesene tri meritorne odluke.

44. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

45. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-5409/17 (J. Đ., E. Đ. i E. Đ.) | Sudska praksa | Aktio