Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-660/18 ("Bemind" a.d. Banja Luka)

Odluka donesena 11. 05. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Obligaciono- pravni odnosi
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-660/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 05. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. maja 2018.godine, u predmetu broj AP-660/18, rješavajući apelaciju "Bemind" a.d. Banja Luka, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "Bemind" a.d. Banja Luka protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 095037 17 Pž od 17. novembra 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. "Bemind" a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Svetozar Davidović advokat iz Banjaluke, podnio je 29. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Ps 095037 17 Pž od 17. novembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom obavezan je apelant da tužitelju („Fabrika za pocinčavanje“ d.o.o. Srebrenica), na ime duga za izvršene usluge, isplati iznos od 7.249,87 KM i naknadi troškove postupka.

2. U obrazloženju presude Viši privredni sud navodi da je nakon provedenog dokaznog postupka pravilno prvostepeni sud utvrdio da su tužitelj i apelant bili u obligaciono pravnom odnosu po osnovu zaključenog ugovora o djelu iz člana 600. Zakona o obligacionom odnosu (u daljnjem tekstu: ZOO), po kome se tužitelj obavezao da kao izvođač radova za apelanta obavi posao pocinčavanja određene vrste konstrukcije za izradu kontejnera. Također, utvrđeno je da je tužitelj prije početka obavljanja posla obavijestio apelanta da zbog dimenzija elemenata koje treba da se poncinčaju, postoji mogućnost da kvalitet cinčanja ne bude zadovoljavajući, ali da je apelant i pored takvog upozorenja tražio da se izvrši taj rad. Dakle, da je utvrđeno da je tužitelj postupao savjesno jer je blagovremeno obavijestio apelanta da se mogu pojaviti nedostaci na izvršenom poslu, tako da tužitelj ne odgovora za nedostatke u smislu člana 606. ZOO. Osim toga, utvrđeno je da je apelant imao priliku da pregleda izvršeno cinčanje na prvom uzorku i da se saglasio sa postignutim kvalitetom cinčanja, da apelant nije dokazao kako i zašto je došlo do pojave korozije na elementima koji su cinčani i da zbog toga nije tražio smanjenje naknade koju je trebao da plati, te da apelant nije u cijelosti isplatio dug po ispostavljenim računima tužitelja. Viši privredni sud navodi da je odredbom člana 600. ZOO propisano da se ugovorom o djelu izvođač radova obavezuje da obavi određeni posao za naručioca, a naručilac se obavezuje da mu za to plati naknadu. Odredbom člana

606. ZOO propisano je da je izvođač radova (poslenik) dužan skrenuti pažnju naručiocu na nedostatke materijala koje mu je naručilac predao, a koje je primijetio ili je morao primijetiti, inače će odgovarati za štetu (stav 1.); ako je naručilac zahtijevao da se stvar izradi od materijala na čije mu je nedostatke poslenik ukazao, poslenik je dužan postupati po njegovom zahtjevu, izuzev ako je očigledno da materijal nije podoban za naručeno djelo ili ako bi izrada od zahtijevanog materijala mogla nanijeti štetu ugledu poslenika u kom slučaju poslenik može raskinuti ugovor (stav 2.); poslenik je dužan upozoriti naručioca na nedostatke u njegovom nalogu, kao i na druge okolnosti, za koje je znao ili je morao znati, koje mogu biti od značaja za naručeno djelo, ili za njegovo izvršenje na vrijeme, inače će odgovarati za štetu. Viši privredni sud je istakao da je nesporno utvrđeno da je tužitelj ispunio svoju ugovorenu obavezu i izvršio uslugu pocinčavanja, kao i da je apelantu kao naručiocu posla ispostavio račune za izvršenu uslugu. S obzirom na to, Viši privredni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno zaključio da apelant nije u cijelosti ispunio svoju ugovorenu obavezu i nije u cijelosti platio tužitelju naknadu za izvršenu uslugu, pa je na osnovu odredbe člana 262. stav 1. ZOO obavezao apelanta da u cijelosti ispuni svoju ugovorenu obavezu i da dužniku isplati ostatak naknade za izvršene usluge. Osim toga, naveo je da je pravilno prvostepeni sud zaključio da je tužitelj u konkretnom slučaju postupao savjesno jer je obavijestio apelanta unaprijed o mogućim nedostacima, te da se ne može govoriti o skrivenim nedostacima s obzirom da apelant nije reagovao na postignuti kvalitet posla niti je dokazao da se radilo o skrivenom nedostatku.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da su redovni sudovi u konkretnom slučaju proizvoljno primijenili materijalno pravo.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Viši privredni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne i jasne razloge u pogledu primjene relevantnih odredaba ZOO-a na predmetnu situaciju, tako da Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-660/18 ("Bemind" a.d. Banja Luka) | Sudska praksa | Aktio