Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1811/18 (H. O.)

Odluka donesena 11. 05. 2018.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Nekretnina
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1811/18

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 05. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. maja 2018. godine, u predmetu broj AP 1811/18, rješavajući apelacije Hrvoja Osenka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Hrvoje Osenk.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 P 121302 16 P 2 (stari broj predmeta P-1156/04).

Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Hrvoju Osenku isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 65 0 P 121302 16 P 2 (stari broj predmeta P-1156/04), u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo i predsjedniku Općinskog suda u Sarajevu da u prethodno navedenim rokovima od najkasnije tri mjeseca obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Hrvoje Osenk (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Danijela Saller-Osenk, advokat iz Sarajeva, podnio je 23. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 65 0 P 121302 16 P 2 (stari broj predmeta P-1156/04). Apelant je također podnio i prijedlog da Ustavni sud donese privremenu mjeru, ali bez ikakvog obrazloženja na šta se taj prijedlog odnosi.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 27. marta 2018. godine da dostavi odgovor na apelaciju, te je 12. aprila. 2018. godine zatraženo da dostavi predmetni spis na uvid.

3. Općinski sud je 10. aprila 2018. godine dostavio odgovor na apelaciju, a spis predmeta 20. aprila 2018. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 30. marta 2004. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženog S. Š. (u daljnjem tekstu: tuženi) radi predaje u posjed predmetnih nekretnina (bliže opisanih u navedenoj tužbi).

6. Općinski sud je 27. jula 2005. godine donio Presudu zbog propuštanja broj P-1156/04.

7. Tuženi je 27. septembra 2005. godine podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje, koji je Općinski sud odbacio kao neblagovremen rješenjem od 31. oktobra 2005. godine. Na navedeno rješenje tuženi je podnio žalbu 14. decembra 2005. godine, a apelant 5. decembra 2005. godine, te je predmetni spis 6. februara 2006. godine dostavljen Kantonalnom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud).

8. Kantonalni sud je 7. jula 2009. godine donio rješenje kojim je odbio žalbe i potvrdio prvostepeno rješenje od 31. oktobra 2005. godine.

9. Tuženi je 7. oktobra 2009. godine podnio prijedlog za ponavljanje postupka, a apelant je 18. novembra 2009. godine dostavio odgovor na navedeni prijedlog, pa je predmetni spis 24. marta 2010. godine dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje o podnesenom prijedlogu za ponavljanje postupka.

10. Rješenjem od 3. novembra 2011. godine Kantonalni sud je usvojio prijedlog tuženog za ponavljanje postupka, ukinuo presudu zbog propuštanja od 27. jula 2005. godine i predmet vratio na ponovno postupanje sudiji koji nije ranije postupao u predmetu.

11. Na ročištu od 28. maja 2012. godine konstatirano je da je prvobitno tuženi S. Š. u međuvremenu umro, da je iza njegove smrti pokrenut ostavinski postupak, koji je prekinut do okončanja parničnog postupka broj 65 0 P 128904 10 P koji je pokrenut protiv prvobitno tuženog S. Š. radi utvrđivanja očinstva.

12. Apelant je 8. marta 2013. godine uložio prijedlog za određivanje mjere osiguranja.

13. Na ročištu održanom 13. marta 2013. godine, imajući u vidu da je na tom ročištu zaprimljen izvod iz MKU za tuženog S. Š., apelant je opredijelio tužbu tako što je kao tužene označio kćerku (A. Š., u daljnjem tekstu: prvotužena) i sina (mldb. M. Š., u daljnjem tekstu: drugotuženi) ranije tuženog.

14. Nakon nekoliko ročišta povodom izdavanja mjere osiguranja, Općinski sud je 27. augusta 2013. godine donio rješenje kojim je odbio apelantov prijedlog za izdavanje mjere osiguranja, protiv kojeg rješenja je apelant podnio žalbu 6. septembra 2013. godine.

15. Rješenjem od 6. decembra 2013. godine Kantonalni sud je odbio apelantovu žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje od 27. augusta 2013. godine.

16. Apelant je protiv navedenog rješenja Kantonalnog suda izjavio reviziju 7. januara 2014. godine, te je 17. februara 2014. godine podnio novi prijedlog za određivanje mjere osiguranja.

17. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine je 15. januara 2015. godine donio rješenje kojim je odbacio apelantovu reviziju kao nedopuštenu.

18. Nakon toga, 5. februara 2015. godine predmetni spis je dostavljen Općinskom sudu.

19. Ročište, zakazano za 7. oktobar 2015. godine, opozvano je zbog zdravstvenih problema apelantovog punomoćnika i novo zakazano za 9. novembar 2015. godine, na kojem je konstatirano da je u spis uložen podnesak punomoćnika prvotužene kojim obavještava da mu je prvotužena otkazala punomoć za zastupanje u ovoj pravnoj stvari, te moli da se ubuduće sva dostavljanja vrše prvotuženoj, pa je ročište odgođeno za 31. mart 2016. godine.

20. Na ročištu 31. marta 2016. godine apelant je povukao prijedlog za određivanje mjere osiguranja, te je Općinski sud donio rješenje kojim se prima na znanje povlačenje prijedloga za određivanje mjere osiguranja od 17. februara 2014. godine, nakon čega je zakazano ročište za odlučivanje o tužbi u konkretnoj pravnoj stvari.

21. Ročište od 12. jula 2016. godine je odgođeno na zahtjev apelantovog punomoćnika jer se na njemu nije mogao izjasniti na odgovore na tužbu koji su mu uručeni na tom ročištu. Na ročištu od 21. oktobra 2016. godine apelant je na zapisnik opredijelio tužbeni zahtjev, ročište od 18. aprila 2017. godine je odgođeno zbog saobraćajne nesreće u kojoj je učestvovao punomoćnik prvotužene i povreda koje je zadobio, kao i zbog toga što je zakonska zastupnica mldb. drugotuženog obavijestila punomoćnika da će mu otkazati punomoć. Na ročištu od 10. jula 2017. godine doneseno je rješenje da se otvara pripremno ročište i na njemu je punomoćnik prvotužene uložio punomoć i za zastupanje drugotuženog, a 19. oktobra 2017. godine održan je nastavak pripremnog ročišta, koji je zbog obilnosti predloženih dokaza od strane parničnih stranaka, kao i primjedbi na predložene dokaze odložen.

22. Općinski sud je na ročištu od 22. marta 2018. godine konstatirao da je punomoćnik tuženih podneskom obavijestio sud da su mu tuženi otkazali punomoć, a s obzirom na to da tuženi nisu pristupili na zakazano ročište, te da sud nema dokaza da su oni uredno obaviješteni odgodio ga je za 21. juni 2018. godine.

23. Apelant je u toku cijelog postupka ulagao urgencije tražeći da se predmetni postupak ubrza.

24. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni parnični postupak u toku pred Općinskim sudom i da traje 14 godina.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

25. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, između ostalog, navodi da je predmetni postupak pokrenut još 2004. godine, a da prvostepeni sud još uvijek nije donio odluku, da nije čak proveo ni pripremno ročište. Apelant je također tražio da mu se zbog dužine trajanja postupka isplati naknada nematerijalne štete u iznosu od 6.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

26. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je ukratko naveo tok predmetnog postupka, ističući da je 1. jula 2014. godine predmet presigniran u rad novom sudiji zbog imenovanja sudije koji je ranije postupao u konkretnom predmetu na poziciju sudije Kantonalnog suda. Općinski sud je istakao da je apelant u toku postupka postavljao niz zahtjeva i da je na donesene odluke izjavljivao pravne lijekove, da je, pored tužbe i odlučivanja o tužbenom zahtjevu, apelant podnosio i prijedloge za određivanje mjere osiguranja, koji su također bili predmet odlučivanja u toku predmetnog postupka. Općinski sud smatra da je dužina trajanja predmetnog postupka posljedica disponiranja apelanta njegovim zahtjevima, kao i procesnih smetnji do kojih je došlo u toku trajanja postupka, cijeneći činjenicu da je prvobitno tuženi S. Š. u toku postupka umro i da se vodio postupak utvrđivanja očinstva nakon njegove smrti, te postupak raspravljanja zaostavštine i određivanja njegovih nasljednika. Također, da su parnične stranke konzumirale svoja prava i preduzimale pravne radnje propisane pozitivnim propisima i njima utjecale na dužinu postupka, a na što sud u dosadašnjem dijelu postupka nije mogao utjecati.

V.Relevantni propisi

27. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

28. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

29. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

30. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

31. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na to da predmetni parnični postupak 14 godina nakon podnošenja tužbe nije okončan, to je predmetna apelacija dopustiva po članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

32. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

33. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

34. Apelant ukazuje da mu je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

a)Pravo na suđenje u razumnom roku

35. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

36. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Period koji se uzima u obzir

37. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 30. aprila 2004. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period koji traje 14 godina.

Analiza razumnosti trajanja postupka

38. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

39. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji po zakonu nije hitne prirode, a s obzirom na činjenice navedene u apelaciji i odgovoru na apelaciju, te materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zapaža da se radi o nešto složenijem postupku.

40. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant tokom čitavog postupka ulagao urgencije pokušavajući da ubrza predmetni postupak koji je za njega od većeg značaja jer se utvrđuje njegovo eventualno imovinsko pravo na predmetnoj nekretnini. Također, da je apelant podnosio i prijedloge za određivanje mjere osiguranja, kao i da je ulagao i pravne lijekove na odluke kojim je odlučeno o njegovom prijedlogu za određivanje mjere osiguranja od 8. marta 2013. godine, a da je prijedlog od 17. februara povukao, što je bez sumnje njegovo procesno pravo, ali je imalo utjecaja i na dužinu trajanja postupka.

41. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnom postupku donio presudu zbog propuštanja (od 27. jula 2005. godine) nakon godinu i skoro četiri mjeseca od podnošenja tužbe (30. marta 2004. godine). Zatim, da je u relativno kratkom roku donio rješenje kojim je odlučio o prijedlogu tuženog za povrat u prijašnje stanje (nakon jednog mjeseca) i spis dostavio Kantonalnom sudu na odlučivanje o izjavljenim žalbama podnesenim protiv navedenog rješenja. Nadalje, da je Općinski sud nakon što je tuženi podnio prijedlog za ponavljanje postupka, odnosno apelant dostavio odgovor na navedeni prijedlog (18. novembra 2009. godine), dostavio predmetni spis Kantonalnom sudu nakon četiri mjeseca (24. marta 2010. godine), koji prijedlog je Kantonalni sud usvojio, presudu zbog propuštanja od 27. jula 2005. godine ukinuo i predmet vratio Općinskom sudu na ponovni postupak. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, u ponovljenom postupku, preduzimao niz procesnih radnji i da je donio i rješenje kojim je odbio apelantov prijedlog za izdavanje mjere osiguranja, ali da sve te radnje nisu dovele do toga da apelant dođe do prvostepene odluke, te da još nije okončano ni pripremno ročište. Kao opravdanje za dužinu trajanja postupka Općinski sud je naveo da je 2014. godine predmet presigniran drugom sudiji, kao i da je dužina trajanja predmetnog postupka posljedica disponiranja apelanta njegovim zahtjevima, kao i procesnih smetnji do kojih je došlo u toku trajanja postupka, a koje opravdanje Ustavni sud ne može ocijeniti kao prihvatljivo. Ustavni sud smatra da promjena sudije u konkretnom predmetu ne može biti razlog nedonošenja odluke u razumnom roku te da, bez obzira na to što je apelant svojim zahtjevima utjecao na dužinu trajanja postupka, sama činjenica da je od 31. marta 2016. godine (kada je apelant povukao svoj prijedlog za određivanje mjere osiguranja) prošlo više od dvije godine i jedan mjesec, a da u konkretnom slučaju nije okončano ni pripremno ročište, ukazuje na to da Općinski sud u konkretnom slučaju nije poštovao standarde donošenja odluke u razumnom roku, a pogotovo uzimajući u obzir da predmetni parnični postupak traje već 14 godina.

42. Ustavni sud zapaža da je dužini trajanja predmetnog postupka doprinijela i pasivnost Kantonalnog suda koji je nakon tri godine i pet mjeseci od dostavljanja predmetnog spisa (6. februara 2006. godine) donio odluku (7. jula 2009. godine) kojom je potvrdio rješenje Općinskog suda od 31. oktobra 2005. godine, da je 3. novembra 2011. godine usvojio prijedlog tuženog za ponavljanje postupka nakon više od godinu i sedam mjeseci od dostavljanja predmetnog spisa tom sudu (24. mart 2010. godine).

43. Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje poštovanja standarda donošenja odluke u razumnom roku pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u svojoj Odluci broj AP 207/16 od 10. maja 2017. godine (i druge odluke od 10. maja 2017. godine dostupne na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba). U ovoj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo: „Uprkos mjerama koje se preduzimaju za rješavanje prekomjerne dužine sudskih postupaka, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskih postupaka posljedica sistemskih nedostataka u organizaciji pravosuđa i efikasnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, zbog čega postoji sistemsko kršenje ovog prava pred redovnim sudovima. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra neophodnim zahtjev za preduzimanje adekvatnih mjera u smislu ove odluke adresirati VSTVBiH, nadležnim vladama i predsjedniku suda pred kojim se postupci vode budući da svi oni imaju određene, zakonom propisane obaveze u vezi s kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa.“

44. U vezi s tim, Ustavni sud zaključuje da je u apelantovom predmetu došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je dužina postupka u konkretnom slučaju pretjerana i da nije zadovoljila zahtjeve „suđenja u razumnom roku“, za šta redovni sud nije dao objektivno prihvatljive razloge.

45. Budući da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 207/16 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 207/16 od 10. maja 2017. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ). Iz istih razloga i ova se odluka, također, dostavlja navedenim subjektima.

b)Pitanje naknade nematerijalne štete

46. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

47. Budući da je u predmetnoj apelaciji utvrđeno kršenje prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je nesumnjivo pretrpio zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se načelima pravičnosti, uzimajući u obzir ekonomske prilike u Bosni i Hercegovini, prosječna primanja i parametre životnog standarda građana, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 1.000,00 KM.

48. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo, s obzirom na sjedište suda pred kojim se vodi predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

49. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

c)Ostali navodi

50. Imajući u vidu utvrđenje u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati je li u ovom predmetu također došlo i do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

51. Ustavni sud zaključuje da je u postupku koji je predmet ove odluke došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je u predmetnom slučaju dužina parničnog postupka pretjerano duga, odnosno da predmetni postupak traje već 14 godina, a da u njemu još nije okončano ni pripremno ročište, za šta redovni sud nije dao prihvatljivo objašnjenje.

52. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

53. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere.

54. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1811/18 (H. O.) | Sudska praksa | Aktio