Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-358/18 (N. Z.)
Odluka donesena 11. 05. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Otkaz
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Radni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-358/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 05. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. maja 2018. godine, u predmetu broj AP-358/18, rješavajući apelaciju Nebojše Zekića, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Nebojša Zekić protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Rs 210213 16 Rsž od 13. novembra 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Nebojša Zekić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Šipova, kojeg zastupa Nikola Zekić advokat iz Banjaluka, podnio je 17. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Rs 210213 16 Rsž od 13. novembra 2017. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se kao nezakonita poništi odluka tuženog („UniCredit Bank“ A.D. Banjaluka) o otkazu ugovora o radu zbog teže povrede radnih obaveza, te da se naloži vraćanje apelanta na rad kod tuženog uz isplatu naknade plata zbog nezakonitog otkaza i uplatu doprinosa.
2. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo je u toku postupka utvrđeno da je apelant bio zaposlen kod tuženog na osnovu ugovora o radu na neodređeno vrijeme, na radnom mjestu „referent poslovnih transakcija", a da je tuženi apelantu otkazao ugovor o radu utvrdivši da je apelant odgovoran zbog toga što je 2014. godine, sa računa čiji je vlasnik klijent tuženog, isplatio određeni novčani iznos trećem licu, koji u vrijeme isplate nije imao pravo raspolaganja navedenim računom, čime je učinjena teža povreda radnih obaveza propisana članom 98. stav 2. tačka 11. Zakona o radu - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Republike Srpske", broj 55/07; u daljnjem tekstu: ZOR). Okružni sud je naveo da je pravilna ocjena prvostepenog suda je postupak utvrđivanja odgovornosti apelanta za težu povredu radnih obaveza proveden u skladu sa Procedurom tuženog za utvrđivanje povrede radnih obaveza, u vezi sa članom 99. ZOR-a, kojim je propisano ovlaštenje poslodavca da svojim opštim aktom bliže propiše postupak utvrđivanja odgovornosti radnika za teže povrede radnih obaveza. U vezi sa navedenim, Okružni sud je istakao da su apelantu, prije formalnog pokretanja disciplinskog postupka, uzete pismene izjave u kojima je potvrdio da je sa računa čiji je vlasnik klijent tuženog isplatio određeni novčani iznos trećem licu, pri čemu je apelant isticao da je „isplatu izvršio u skladu sa procedurom banke jer je lično čuo izjavu klijenta kojom on ovlašćuje treće lice da za njega obavi spornu transakciju“. Prema zaključku Okružnog suda, pravilno je prvostepeni sud utvrdio da je tuženi pružio mogućnost apelantu da svoju odbranu iznosi u postupku pred disciplinskom komisijom, koju on nije iskoristio bez opravdanih razloga. Naime, Okružni sud je naveo da je apelant tvrdio da se nije mogao odazvati pozivu disciplinske komisije zbog liječenja i medicinskih pregleda u Republici Srbiji, ali da apelant nema valjanih medicinskih dokaza da je ljekarski pregled izvršen u Republici Srbiji, pri čemu je istaknuto da je apelant mogao obaviti pregled i nekog drugog dana, tj. neposredno prije ili poslije zakazane rasprave pred disciplinskom komisijom. Osim toga, Okružni sud je naveo da je apelant trebao biti saslušan u sjedištu tuženog u Banjaluci, ali je on zahtijevao odlaganje disciplinske rasprave, nakon čega je predsjednik disciplinske komisije u telefonskom razgovoru izrazio spremnost da se rasprava održi drugog dana u prostorijama tuženog u Šipovu, što je on i prihvatio, ali da apelant nije pristupio na zakazano saslušanje, zbog čega je tuženi osnovano uzeo da postoje okolnosti koje ukazuju da saslušanje apelanta pred disciplinskom komisijom nije moguće. Prema stavu Okružnog suda, iz navedenog proizilazi da apelant nije iskoristio mogućnost da bude saslušan u postupku pred disciplinskom komisijom. Osim toga, Okružni sud je zaključio da je tuženi u potpunosti dokazao da je apelant prilikom isplate novčanog iznosa klijentu postupio protivno tački 6.2.2. Procedure za blagajničko i trezorsko poslovanje iz 2009. godine, zbog čega je donesena odluka kao u izreci presude.
Apelacioni navodi
3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu navedenog prava apelant, u suštini, vidi u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primijeni procesnog i materijalnog prava. Apelant smatra da je pogrešan zaključak sudova da mu je u postupku otkaza ugovora o radu data mogućnost da iznese svoju odbranu. Osim toga, apelant je naveo da je Okružni sud u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji donio potpuno drugačiju odluku.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pri čemu se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Osim toga, Ustavni sud ima u vidu da apelant, u suštini, ponavlja navode koje je isticao ranije u žalbi, a u vezi kojih je Okružni sud dao jasno i detaljno obrazloženje zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Osim toga, u pogledu apelantovih navoda da su redovni sudovi povodom identičnog pitanja donosili drugačije odluke, Ustavni sud podsjeća da nije u njegovoj nadležnosti utvrđivanje koje tumačenje redovnih sudova je pravilno, budući da je to u isključivoj nadležnosti tih sudova. Dakle, nadležnost Ustavnog suda je da u svakom konkretnom slučaju ispita da li su odlukama redovnih sudova povrijeđena ustavna prava apelanata. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman