Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2365/18 (M. S.)
Odluka donesena 06. 06. 2018.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2365/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 06. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. juna 2018. godine, u predmetu broj AP-2365/18, rješavajući apelaciju Marka Simeunovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1). i stav (3). tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Marka Simeunovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 80 0 P 067885 17 Rev od 6. februara 2018. godine, presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 067885 17 Gž 2 od 2. oktobra 2017. godine i presude Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 067885 17 P 2 od 12.
jula 2017. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Marko Simeunović iz Bijeljine (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Dragan Gavrić advokat iz Bijeljine, podnio je 17. aprila 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 80 0 P 067885 17 Rev od 6. februara 2018. godine, presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 067885 17 Gž 2 od 2. oktobra 2017. godine i presude Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 067885 17 P 2 od 12. jula 2017. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 067885 17 P 2 od 12. jula 2017. godine, odbijen je primarni tužbeni zahtjev apelanta kojim se traži utvrđenje ništavosti odredbe ugovora o doživotnom izdržavanju u dijelu koji se odnosi na raspolaganje traktorom u korist tužene Smiljane Kovanušič rođ. Simeunović i da se tužena obaveže da prizna i trpi da je tužitelj vlasnik tog traktora i da mu isti preda u posjed. Usvojen je eventulani zahtjev da se utvrdi ništavost predmetnog ugovora i tužena je obavezana da apelantu kao tužitelju isplati protuvrijednost traktora u iznosu od 4.346,00 KM, sa kamatom kao i da mu naknadi troškove postupka. Presudom Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 067885 17 Gž 2 od 2. oktobra 2017. godine, prvostepena presuda je u usvajajućem dijelu preinačena i zahtjev apelanta je odbijen a tuženoj dosuđeni i troškovi postupka. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedozvoljena, jer nije ispunjen imovinski cenzus koji se odnosi na novčanu vrijednost spora koja po zakonu mora biti ispunjena da bi revizija bila dozvoljena. Odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 58/03, 61/13, u daljnjem tekstu: ZPP), propisano je da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM, Apelant je kao tužitelj u tužbi, vrijednost predmeta spora, koja je mjerodavna za ocjenjivanje dozvoljenosti revizije protiv odluke o tužbenom zahtjevu označio u iznosu od 8.000,00 KM (član 321. stav 2. ZPP). Drugostepenom presudom koja se pobija revizijom žalba tužene je usvojena i preinačena u dijelu za obavezivanje tužene da apelantu isplati iznos od 4.346,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom tako što je zahtjev apelanta odbijen, i taj iznos predstavlja pobijani dio pravosnažne odluke. Kako pobijani dio pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM, te kako ni označena vrijednost spora od 8.000,00 KM ne prelazi taj iznos, saglasno odredbi člana 237. stav 2. ZPP-a revizija tužitelja i apelanta nije dozvoljena.
3. Apelant u apelaciji ukazuje da su mu osporenim odlukama povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na mirno uživanje imovine iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 067885 17 Gž 2 od 2. oktobra 2017. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 80 0 P 067885 17 Rev od 6. februara 2018. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 067885 17 Gž 2 od 2. oktobra 2017. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.
6. S obzirom na to da je apelantu 4. oktobra 2017. godine uručena presuda Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 067885 17 Gž 2 od 2. oktobra 2017. godine a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 17. aprila. 2018. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 067885 17 Gž 2 od 2. oktobra 2017. godine.
7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević