Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1719/18 (MKD "SINERGIJA plus" d.o.o. Banja Luka-u stečaju)
Odluka donesena 19. 06. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Izvršni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1719/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 06. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. juna 2018. godine, u predmetu broj AP-1719/18, rješavajući apelaciju MKD "SINERGIJA plus" d.o.o. Banja Luka-u stečaju, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio MKD "SINERGIJA plus" d.o.o. Banja Luka-u stečaju protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 87 0 I 011688 17 Gž od 25. decembra 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. MKD "SINERGIJA plus" d.o.o. Banja Luka-u stečaju (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Dejan Miletić, advokat iz Banja Luke, podnio je 16. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 87 0 I 011688 17 Gž od 25. decembra 2017. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom žalba apelanta (kao tražitelja izvršenja) je odbijena i potvrđeno je prvostepeno rješenje kojim je izvršni postupak obustavljen i ukinute su sve provedene izvršne radnje.
2. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da iz predmeta spisa proizlazi da je apelant 29. maja 2012. godine podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (R.K.) na osnovu vjerodostojne isprave - sopstvene mjenice, s prijedlogom da se izvršenje provede na pokretnim stvarima i to na putničkom motornom vozilu marke Audi. Nadalje, istaknuto je da je prvostepeni sud svojim rješenjem od 31. maja 2012. godine, dozvolio predloženo izvršenje. Također, konstatovano je da s obzirom da je prva javna prodaja pokretne stvari prošla bezuspješno, jer se niko od zainteresovanih kupaca nije pojavio, apelant je zatražio da se održi druga javna prodaja, te se na drugoj javnoj prodaji, kao jedini kupac pojavio apelant. Zatim, 20. septembra 2016. godine prvostepeni sud je donio rješenje o dosudi, kojim je pokretnu stvar izvršenika, označenu kao putničko motorno vozilo marke Audi, dosudio apelantu. Okružni sud je istakao da je nakon pravosnažnosti rješenja o dosudi, prvostepeni sud zaključkom odredio predaju dosuđene pokretne stvari, ali da, međutim, kako apelant nije pristupio izuzimanju pokretne stvari, to je prvostepeni sud u skladu sa članom 63. stav 3. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) obustavio izvršni postupak na pokretnim stvarima izvršenika i pozvao apelanta da predloži novi predmet ili sredstvo izvršenja. U vezi s tim, Okružni sud je naglasio da apelant ni u novom roku nije predložio novo sredstvo a ni predmet izvršenja, pa je prvostepeni sud postupajući u skladu sa zakonom, obustavio u cijelosti izvršni postupak. Okružni sud je, odlučujući o apelantovoj žalbi, istakao da član 63. st. 3. i 4. ZIP propisuje da će se izvršenje obustaviti ako je postalo nemoguće, te da će prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja sud pozvati tražitelja izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. istog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva, a da će sud rješenje o obustavi izvršenja donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan. Također, navedeno je da je odredbom člana 8. stav 3. ZIP propisano da ako se rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražitelj izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja, o čemu će sud odlučiti rješenjem. S obzirom da apelant nije postupio po nalogu suda, te nije predložio novo sredstvo ili predmet izvršenja, a bio je upozoren na posljedice nedostavljanja prijedloga, Okružni sud je konstatovao da je prvostepeni sud na pravilan način odlučio kada je obustavio izvršni postupak. Apelacioni navodi
3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, navodi da su redovni sudovi svojim odlukama povrijedili odredbe ZIP-a o izvršenju na pokretnim stvarima.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupku koji je rezultirao osporenom odlukom u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju osporene odluke, kao konačne odluke u predmetnom postupku, dao detaljne i jasne razloge u pogledu primjene relevantnih odredaba ZIP-a na predmetnu situaciju, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević