Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2363/18 (L. B. iz Zenice)

Odluka donesena 06. 06. 2018.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2363/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 06. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. juna 2018. godine, u predmetu broj AP-2363/18, rješavajući apelaciju Luke Bakovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Luke Bakovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 43 0 P 075687 15 Rev od 9. januara 2018. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 075687 14 Gž od 19. februara 2015. godine i presude Općinskog suda u Zenici broj 43 0 P 075687 12 P od 26.

septembra 2014. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Luka Baković iz Zenice (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Nermina Pivić advokatica iz Zenice, podnio je 18. aprila 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 43 0 P 075687 15 Rev od 9. januara 2018. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 075687 14 Gž od 19. februara 2015. godine i presude Općinskog suda u Zenici broj 43 0 P 075687 12 P od 26. septembra 2014. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Zenici broj 43 0 P 075687 12 P od 26. septembra 2014. godine stavom I izreke, obavezana je trećetužena Općina Zenica da apelantu na ime naknade nematerijalne štete isplati ukupno 2.470,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka. Odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanta za iznos od 4.230,00 KM, kao i zahtjev za troškove postupka preko dosuđenog iznosa. Presudom Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 075687 14 Gž od 19. februara 2015. godine, žalbe apelanta i trećetužene su odbijene i presuda prvostepenog suda potvrđena. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedopuštena, jer nije ispunjen imovinski cenzus koji se odnosi na novčanu vrijednost spora koja po zakonu mora biti ispunjena da bi revizija bila dopuštena. Prema odredbi člana 237. stav 2. i 106. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15 – u daljnjem tekstu: ZPP), revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Tuženi su u ovom sporu formalni suparničari (član 362. stav 1. tač. 2. ZPP-a), procesni položaj svakog od njih je samostalan, pa se pravo na izjavljivanje revizije cijeni za svakoga odvojeno. Pobijani dio drugostepene presude u odnosu na prvotuženu Federaciju Bosne i Hercegovine i drugotuženog Zeničko-dobojski kanton iznosi 6.700,00 KM, a u odnosu na trećetuženu iznosi 4.230,00 KM, dakle, ni za jednog od njih ne prelazi vrijednosni cenzus od 10.000,00 KM, propisan odredbom člana 237. stav 2. ZPP-a.

3. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana Ii/3. e) ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3. f) i člana 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/3. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 075687 14 Gž od 19. februara 2015. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 43 0 P 075687 15 Rev od 9. januara 2018. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 075687 14 Gž od 19. februara 2015. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.

6. S obzirom na to da je apelantu 17. marta 2015. godine uručena presuda Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 075687 14 Gž od 19. februara 2015. godine a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 18. aprila. 2018. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 075687 14 Gž od 19. februara 2015. godine.

7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2363/18 (L. B. iz Zenice) | Sudska praksa | Aktio