Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4810/17 (F. F.)

Odluka donesena 05. 07. 2018.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Stečaj
  • Građanski postupak
  • Radni spor
  • Prava iz radnog odnosa
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4810/17

Apelacija

Odluka o meritumu

05. 07. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 5. jula 2018. godine, u predmetu broj AP 4810/17, rješavajući apelaciju Fikrete Ferizović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnijela Fikreta Ferizović.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja postupka koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 Rs 011422 17 Rsž 3 od 10. oktobra 2017. godine.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da apelantici Fikreti Ferizović isplati iznos od 1.350,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Fikreta Ferizović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća podnijela je 17. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji je prije podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 Rs 011422 17 Rsž 3 od 10. oktobra 2017. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) zatraženo je 5. januara 2018. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 12. januara 2018. godine, a Općinski sud 18. januara 2018. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelantica je 5. maja 2006. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv tužene „Una banke“ d.d. Bihać u stečaju (u daljnjem tekstu: tužena) radi isplate novčanog potraživanja iz radnog odnosa.

6. U nastavku postupka, Presudom Općinskog suda broj 017-0-P-06-000817 od 10. septembra 2008. godine apelanticin tužbeni zahtjev je u cijelosti usvojen, nakon čega je navedena presuda ukinuta Rješenjem Kantonalnog suda broj 001-0-Gž-08-001 547 od 8. juna 2009. godine.

7. Iz stanja u spisu proizlazi da je Rješenjem Općinskog suda broj 17 0 Rs 011422 09 Rs od 22. februara 2011. godine utvrđen prekid postupka usljed zabrane rada tuženoj, i to Rješenjem Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine broj 04-4430/ 10 od 20. decembra 2010. godine.

8. Apelantica je 7. oktobra 2011. godine predložila nastavak prekinutog postupka, nakon čega je 14. maja 2012. godine dostavila pismeni podnesak Općinskom sudu u kojem ponovo traži nastavak postupka uz obrazloženje da je nad tuženom 1. februara 2012. godine otvoren stečajni postupak.

9. Rješenjem Općinskog suda broj 17 0 Rs 011422 12 Rs2 od 6. februara 2013. godine odlučeno je da se prekinuti postupak nastavlja. Pripremno ročište je održano 8. aprila 2013. godine, pa je odloženo za nešto duže od mjesec dana jer je apelantica korigirala tužbu koja ima glavni i eventualni zahtjev.

10. U nastavljenom postupku Općinski sud je održao nastavak pripremnog ročišta 28. maja 2013. godine na kojem je određeno vještačenje vještaka finansijske struke. Vještak je Općinskom sudu dostavio svoj nalaz 12. juna 2013. godine, a koji je po prijemu dostavljen strankama. Nadalje, zakazano ročište za glavnu raspravu (10. juli 2013. godine) nije održano zbog zauzetosti vještaka, dok je ročište zakazano za 25. septembar 2013. godine u dogovoru sa strankama odgođeno zbog neuredne dostave svjedoku i novo ročište je zakazano za 21. oktobar 2013. godine.

11. Apelanticin punomoćnik je 25. septembra 2013. godine dostavio Općinskom sudu podnesak kojim korigira tužbu prema nalazu i mišljenju vještaka. Općinski sud je održao glavnu raspravu 21. oktobra 2013. godine, nakon čega je Općinski sud donio Presudu broj 17 0 Rs 011422 12 Rs2 od 21. novembra 2013. godine, koja je Rješenjem Kantonalnog suda broj 17 0 Rs 011422 14 Rsž od 9. decembra 2014. godine ukinuta i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Glavna rasprava u ponovnom postupku pred Općinskim sudom održana je 11. maja 2015. godine. Apelanticin punomoćnik je uložio u spis korekciju tužbe od 11. maja 2015. godine, nakon čega je odložena glavna rasprava (dok se stranke upoznaju sa korekcijom), a nastavak glavne rasprave je zakazan za 15. juni 2015. godine.

12. U nastavku postupka Općinski sud je donio Presudu broj 17 0 Rs 011422 12 Rs2 od 15. juna 2015. godine, koja je Rješenjem Kantonalnog suda broj 17 0 Rs 011422 15 Rsž 2 od 24. marta 2016. godine ukinuta i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

13. Općinski sud je ročište za glavnu raspravu zakazao za 8. juni 2016. godine, međutim, navedeno ročište je odgođeno jer je apelanticin punomoćnik tražio da ponovo sasluša vještaka finansijske struke, te je zakazano novo ročište za nešto kraće od šest mjeseci, koje je također odgođeno zbog bolesti sudije. Općinski sud je 7. jula 2016. godine zaprimio podnesak apelanticinog punomoćnika koji je apelantici otkazao punomoć.

14. U ponovnom postupku Općinski sud je donio Presudu broj 17 0 Rs 011422 16 Rs 4 od 7. aprila 2017. godine, nakon čega je Kantonalni sud donio Presudu broj 17 0 Rs 011422 17 Rsž 3 od 10. oktobra 2017. godine kojom je okončao predmetni postupak.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U apelaciji je navela tok predmetnog postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, te da je sudski postupak ušao u dvanaestu godinu i četvrti put je ponavljan na Općinskom sudu. Apelantica ističe da nije bilo potrebe za dugim rješavanjem njene tužbe, te da je u međuvremenu otišla u prijevremenu penziju i da je oštećena po više osnova.

b) Odgovori na apelaciju

16. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo tok predmetnog postupka, koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je postupak trajao dugo, ali da nema nikakvog propusta Općinskog suda.

17. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da predlaže da Ustavni sud svoju odluku donese na osnovu stanja u spisu budući da prihvata da je postupak u ovoj pravnoj stvari trajao preko razumnog roka, ali da smatra da nije isključivo (ako uopće jeste) odgovoran za to. V.Relevantni propisi

18. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

19. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

22. U konkretnom slučaju, apelantica apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u postupku koji je prije podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda broj 17 0 Rs 011422 17 Rsž 3 od 10. oktobra 2017. godine. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantica primila osporenu presudu, s obzirom na to da je osporena presuda donesena 10. oktobra 2017. godine, a apelacija je podnesena 17. novembra 2017. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

23. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

24. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog postupka pred Kantonalnim i Općinskim sudom prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a)Pravo na suđenje u razumnom roku

25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

26. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

[...] Relevantna načela

27. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

28. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 5. maja 2006. godine kao dana podnošenja tužbe do 10. oktobra 2017. godine kada je Kantonalni sud donio presudu kojom je okončan predmetni parnični postupak. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da za vrijeme prekida postupka kao i otvaranja stečajnog postupka rokovi ne teku, odnosno da se za vrijeme prekida postupka kao i otvaranja stečajnog postupka ne mogu preduzimati nikakve procesne radnje, pa se u konkretnom slučaju takvo vrijeme ne može računati od 22. februara 2011. godine kada je prekinut predmetni postupak, a u međuvremenu otvoren stečajni postupak (1. februara 2012. godine), do 6. februara 2013. godine kada je nastavljen predmetni postupak, odnosno period od skoro dvije godine. Dakle, relevantan period koji treba uzeti u obzir prilikom razmatranja predmetnog postupka je period nešto duži od devet godina.

Analiza razumnosti trajanja postupka

29. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji je prije podnošenja apelacije okončan navedenom presudom Kantonalnog suda, da je predmetni postupak po zakonu hitne prirode, te da, s obzirom na činjenice i dostavljene materijalne dokaze, Ustavni sud zapaža da se radi o nešto složenijem postupku u kojem je provođeno finansijsko vještačenje.

30. Ocjenjujući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelantica svojim postupcima nije utjecala na dužinu trajanja postupka, te s obzirom na to da u predmetnom postupku utvrđuje svoja prava proistekla iz radnog odnosa, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak od većeg značaja za apelanticu.

31. Ocjenjujući postupanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud prvu presudu u predmetnom postupku donio dvije godine i četiri mjeseca nakon podnošenja tužbe (5. maja 2006. godine), koju je gotovo devet mjeseci nakon donošenja ukinuo Kantonalni sud (8. juna 2009. godine) i predmet je vraćen Općinskom sudu na ponovni postupak. Ocjenjujući dalje ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud nakon godinu i osam mjeseci donio rješenje od 22. februara 2011. godine kojim je utvrđen prekid postupka zbog zabrane rada tuženoj. Apelantica je 7. oktobra 2011. godine tražila od Općinskog suda nastavak postupka, te 14. maja 2012. godine dostavila pismeni podnesak Općinskom sudu kojim ponovo traži nastavak prekinutog postupka uz obrazloženje da je nad tuženom 1. februara 2012. godine otvoren stečajni postupak, nakon čega je Općinski sud donio Rješenje broj 17 0 Rs 011422 12 Rs od 6. februara 2013. godine u kojem odlučuje da se prekinuti postupak nastavlja. U nastavku postupka Općinski sud donosi presudu nakon gotovo 10 mjeseci (21. novembra 2013. godine) od donošenja rješenja o nastavku postupka. Međutim, Ustavni sud zapaža da je i tu odluku Općinskog suda nešto više od godinu dana nakon donošenja kao nepravilnu ukinuo Kantonalni sud (9. decembra 2014. godine) i predmet je po drugi put vraćen na ponovni postupak. Nakon što je predmet vraćen na ponovni postupak, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud po treći put donio presudu 15. juna 2015. godine, koju je u roku od devet mjeseci Kantonalni sud ponovo ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud nakon vraćanja predmeta na ponovno suđenje u roku od godinu dana donio presudu (7. aprila 2017. godine), nakon čega je Kantonalni sud donio presudu od 10. oktobra 2017. godine kojom je okončao predmetni postupak. Ustavni sud zapaža da se Kantonalni i Općinski sud u odgovorima na apelaciju nisu posebno očitovali na navode o dužini predmetnog postupka, osim što je Općinski sud naveo hronologiju predmetnog postupka i istakao da je postupak trajao dugo, ali da nije bilo propusta Općinskog suda, a Kantonalni sud je naveo da prihvata da je postupak trajao preko razumnog roka, ali da smatra da nije isključivo on, ako uopće jeste, odgovoran za to. Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava, a upravo u konkretnom slučaju takvo ponašanje Općinskog i Kantonalnog suda je kulminiralo. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do de facto lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Posmatrano u cijelosti, Ustavni sud ističe da se za predmetni postupak pred redovnim sudovima koji je trajao više od devet godina, a koji se smatra hitnim postupkom, nikako ne može smatrati da je okončan u „razumnom roku“. Pri tome odgovornost za dužinu postupka snose isključivo redovni sudovi koji su, prije svega, pri postupanju trebali imati u vidu činjenicu da se radi o hitnom postupku.

32. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

33. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje poštovanja standarda donošenja odluke u razumnom roku pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u Odluci broj AP 4417/17 od 11. maja 2018. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U ovoj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo: „Uprkos mjerama koje se preduzimaju za rješavanje prekomjerne dužine sudskih postupaka, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskih postupaka posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, zbog čega postoji sistemsko kršenje ovog prava pred redovnim sudovima. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra neophodnim zahtjev za preduzimanje adekvatnih mjera u smislu ove odluke adresirati na VSTVBiH, nadležne vlade i predsjednika suda pred kojim se postupci vode budući da svi oni imaju određene, zakonom propisane obaveze u vezi s kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa.“

34. Budući da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 4417/17 od 11. maja 2018. godine. Iako je u konkretnom predmetu postupak pred redovnim sudovima okončan, Ustavni sud podsjeća da još uvijek postoji problem sistemskog kršenja prava na pravično suđenje zbog prekomjernog trajanja postupaka, te podsjeća na ranije dati nalog relevantnim subjektima za preduzimanje adekvatnih mjera u vezi s kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa. Iz istih razloga i ova se odluka dostavlja navedenim subjektima.

b)Pitanje naknade nematerijalne štete

35. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

36. S obzirom na to da se u apelanticinom predmetu radi o postupku koji je po zakonu hitan, a s druge strane da je postupak trajao oko devet godina i da je okončan, Ustavni sud smatra da, imajući u vidu odluku u ovom predmetu i vodeći se načelima pravičnosti, te uzimajući u obzir ekonomske prilike u Bosni i Hercegovini, prosječna primanja i parametre životnog standarda građana, Ustavni sud smatra da apelantici treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 1.350,00 KM, koji je dužna da plati Vlada Unsko-sanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

37. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

38. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelanticinog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je predmetni parnični postupak koji je hitne prirode trajao oko devet godina, čijoj dužini su u odlučujućoj mjeri doprinijeli redovni sudovi koji u odgovoru na apelaciju nisu ponudili razumno opravdanje za dužinu trajanja postupka.

39. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-4810/17 (F. F.) | Sudska praksa | Aktio