Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-698/18 (S. Č.)

Odluka donesena 06. 06. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Naknada štete
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-698/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 06. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. juna 2018. godine, u predmetu broj AP-698/18, rješavajući apelacije Save Čolića, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio Savo Čolić protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 89 0 P 033851 17 Rev od 1. novembra 2017. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

AP-698/18

1. Savo Čolić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Pala, kojeg zastupa Milana Borovčanin Bulić advokat iz Sokoca, podnio je 2. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 89 0 P 033851 17 Rev od 1. novembra 2017. godine. AP-776/18

2. Savo Čolić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Pala, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija Dragan Stupar i Aleksandar Čorni iz Banjaluke, podnio je 6. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 89 0 P 033851 17 Rev od 1. novembra 2017. godine.

Spajanje predmeta

3. S obzirom na to da se navedene apelacije odnose na istog apelantu i istu osporenu odluku, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 698/18.

4. U konkretnom slučaju osporenom Presudom Vrhovnog suda broj 89 0 P 033851 17 Rev od 1. novembra 2017. godine odbijena je apelantova revizija izjavljena protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) 89 0 P 033851 16 Gž 2 od 15. juna 2017. godine kojom je odbijena kao neosnovana apelantova žalba i potvrđena presuda Osnovnog suda u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 89 0 P 033851 15 P2 od 30. oktobra 2016. godine. Navedenom presudom Osnovnog suda odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim potrazuje naknadu štete, na način detaljno naveden u izreci presude.

5. U obrazloženju odluke Vrhovni sud je naveo da prihvata zaključak nižestepenih sudova da apelant, shodno odredbama čl. 7. i 123. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), nije dokazao osnovanost svog potraživanja, te da se takav zaključak nižestepenih sudova revizionim prigovorima ne može dovesti u pitanje. S tim u vezi, Vrhovni sud je naveo da su navedene odluke Osnovnog i Okružnog suda utemeljene na pravilnoj ocjeni svih provedenih dokaza, zbog čega su neosnovani i paušalno istaknuti revizioni prigovori apelanta da se odluka drugostepenog suda zasniva na povredama odredaba parničnog postupka iz člana 209. a u vezi sa članom 8. ZPP, tj. da su sudovi pogrešnom ocjenom provedenih dokaza došli i do pogrešnog zaključka u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva. Vrhovni sud je naveo da su nižestepeni sudovi utvrdili da je apelantu naknada za njegov rad "samaricom" isplaćivana kompenzacijom, na način da je tuženi apelantu putem ZZ ,,Agrotrend“ u Trnu, čiji je vlasnik apelant, isporučivao drvne sortimente koje je apelant dalje prodavao drugim licima. S obzirom na to, Vrhovni sud je naveo da su bez uticaja na odlučenje revizioni prigovori apelanta da ZZ ,,Agrotrend“ u Trnu nije stranka u postupku, niti umješač, te da se time pokazuju kao neosnovani i apelantovi prigovori da je povjereni posao obavio, a da mu za to nije isplaćena naknada. Naime, Vrhovni sud je naveo da tokom postupka apelant nije dokazao koji obim posla je uradio, koliku naknadu mu je tuženi bio dužan isplatiti za taj posao i da mu tu naknadu nije isplatio. Vrhovni sud je ukazao da na drugačiji zaključak nižestepenih sudova ne utiču ni apelantovi prigovori da se u spisu nalaze dva nalaza vještaka ekonomske struke i to Miroslava Radovića i Danila Škrbe koji su različiti, te da je sud poklonio vjeru nalazu i mišljenju vještaka Miroslava Radovića. S tim u vezi, Vrhovni sud je naveo da je nalaz vještaka Miroslava Radnvića sačinjen na osnovu dokumentacije sa kojom su rasplagale parnične stranke, a da je nalaz i mišljenje vještaka Danila Škrbe sačinjen na osnovu apelantovih navoda. S obzirom na to, Vrhovni sud je naveo da su neosnovani apelantovi prigovori da je odlukom drugostepenog suda došlo do povrede člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda tj. do povrede prava na pravično suđenje i jednakosti stranaka u postupku. Navedeno je da je apelant bio u obavezi da tokom parničnog postupka dokaže činjenice na kojima zasniva svoj tužbeni zahtjev, te da su neosnovani njegovi prigovori da tuženi nije uredno čuvao dokumentaciju.

Apelacioni navodi

6. U navedenim apelacijama apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je prvostepeni sud svoju odluku (kojom je odbio tužbeni zahtjev apelanta) zasnovao na nalazu i mišljenju vještaka ekonomske struke Miroslava Radovića, koji nalaz je suprotan nalazu i mišljenju vjetaka ekonomske struke Danila Škrbe. Apelant navodi da prvostepeni sud tokom postupka nije zajedno saslušao vještake, kako bi došao do jedinstvenog nalaza i mišljenja, već je odluku donio na osnovu nalaza i mišljenja vještaka Miroslava Radovića, koji nalaz je nepovoljniji za apelanta. Navodi da su i Okružni i Vrhovni sud u osporenim odlukama pogrešno utvrdili činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u postupanju tog suda. Naime, Ustavni sud zapaža da apelant u predmetnoj apelaciji ponavlja navode koje je isticao u reviziji, a koje navode je razmotrio Vrhovni sud prilikom donošenja osporene odluke, te jasno i detaljno obrazložio zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Stoga, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-698/18 (S. Č.) | Sudska praksa | Aktio