Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2183/18 (Y. S.)

Odluka donesena 06. 06. 2018.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2183/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 06. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. juna 2018. godine, u predmetu broj AP-2183/18, rješavajući apelaciju Yang Shaoqin, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Yang Shaoqin podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 023919 17 U od 23. februara 2018. godine, Rješenja Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine broj UP-2-0-07-2-143/16 od 15.

septembra 2016. godine i Rješenja Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine – Službe za poslove sa strancima broj UP-1/18.5.1-07-3- 56/16 od 29. jula 2016. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Yang Shaoqin (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Brčkog, koju zastupa Vasvija Vidović, advokat iz Sarajeva, podnijela je 13. aprila 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 023919 17 U od 23. februara 2018. godine, Rješenja Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UP-2-0-07-2-143/16 od 15. septembra 2016. godine i Rješenja Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine – Službe za poslove sa strancima (u daljnjem tekstu: Služba) broj UP-1/18.5.1-07-3-56/16 od 29. jula 2016. godine. Apelantica je takođe, zatražila donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud "zabranio Službi, Ministarstvu i svakom drugom ogranu vlasti u Bosni i Hercegovini da joj otkažu stalni boravak i mjeru protjerivanja, do nove odluke Ustavnog suda".

2. Rješavajući po službenoj dužnosti u upravnoj stvari otkaza stalnog boravka u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: BiH) za apelanticu, Služba je donijela Rješenje UP-1/18.5.1-07-3- 56/16 od 29. jula 2016. godine. Predmetnim rješenjem apelantici – državljanki Kine otkazan je stalni boravak i izrečena mjera protjerivanja sa teritorije BiH sa zabranom ulaska i boravka u BiH u periodu od četiri godine, računajući od momenta napuštanja teritorije BiH, zbog toga što je utvrđeno da njeno prisustvo u BiH predstavlja prijetnju sigurnosti BiH. Takođe, predmetnim rješenjem naloženo je apelantici da napusti teritoriju BiH u roku od tri dana od dana po sticanju uslova iz člana 113. stav 1. i 2. Zakona o strancima i određeno da joj se nakon što rješenje o otkazu postane konačno naljepnica odobrenog stalnog boravka preciziranog broja poništava, a da joj se do napuštanja teritorije BiH uz potvrdu privremeno oduzimaju sve putne isprave koje može koristiti za prelazak državne granice BiH.

3. Rješenjem Ministarstva broj UP-2-0-07-2-143/16 od 15. septembra 2016. godine odbijena je kao neosnovana apelantičina žalba protiv Rješenja Službe broj UP-1/18.5.1-07-3-56/16 od 29. jula 2016. godine.

4. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 023919 17 U od 23. februara 2018. godine odbijena je kao neosnovana apelantičina tužba protiv Rješenja Ministarstva broj UP-2-0-07-2-143/16 od 15. septembra 2016. godine. U obrazloženju presude Sud BiH naveo da je Ministarstvo pri donošenju konačnog upravnog akta pravilno utvrdilo sve činjenice koje su od uticaja za donošenje odluke. Sud BiH je naveo da je prema podacima u spisu apelantica imala odobren boravak u BiH, te da je Služba zaprimila informaciju Obavještajno sigurnosne agencije u BiH da apelantica preduzima aktivnosti i radnje koje štete javnom interesu BiH odnosno aktivnosti koje predstavljaju prijetnju javnom poretku. U vezi s tim Sud BiH je naveo da je Služba pokrenula postupak u kojem je utvrđeno da je protiv apelantice u toku krivični postupak zbog krivičnog djela udruživanje radi vršenja krivičnih djela iz člana 249. Krivičnog zakona, a u vezi sa krivičnim djelom poreska utaja iz člana 210. Krivičnog zakona, te da je primjenom člana 96. stav 1. tačka n) i 106. stav 1. tačka j) Zakona o strancima donijela rješenje o otkazu boravka i protjerivanju. U pogledu prigovora apelantice da u rješenju nisu date odlučne činjenice iz kojih proizlazi da je apelantica preduzima aktivnosti i radnje koje štete javnom interesu BiH odnosno aktivnosti koje predstavljaju prijetnju javnom poretku, Sud BiH je ukazao da je prigovor apelantice u suprotnosti sa podacima u spisu, jer iz dijela spisa Ministarstva koji nosi oznaku „povjerljivo“ proizlazi osnovanost zaključka Ministarstva, tako da je Služba prilikom donošenja odluke pravilno cijenila relevantne informacije koje je dostavila Agencija i utvrdila da su ispunjeni uslovi iz čl. 96. stav 1. tačka n) i 106. stav 1. tačka j) Zakona o strancima i donijela rješenje o otkazu boravka i protjerivanju. Prigovor apelantice da joj je prvostepeni organ uskratio da se izjasni o okolnostima slučaja Sud BiH ocijenio je kao neosnovan, jer iz spisa predmeta proizlazi da je apelantica saslušana prije donošenja rješenja o protjerivanju i upoznata da postoje informacije što potvrđuje izjava koju je apelantica lično potpisala. Sud BiH je zaključio da se osporeno rješenje zasniva na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju, pravilnoj primjeni pravila postupka koji je prethodio donošenju rješenju i pravilnoj primjeni zakona zbog čega je apelantičinu tužbu odbio kao neosnovanu.

Apelacioni navodi

5. Apelantica tvrdi da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kako navodi „usljed proizvoljne primjene procesnog prava, odnosno proizvoljne primjene Zakona o upravnom postupku BiH“, te „Zakona o zaštiti tajnih podataka BiH“ i pravo na efektivan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije „jer nisu precizno navedeni razlozi zbog kojih joj se otkazuje boravak i izriče mjera protjerivanja“.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud podsjeća da odluke koje se tiču ulaska, ostanka i protjerivanja stranaca ne uključuju utvrđivanje građanskih prava i obaveza tih lica ili utvrđivanje postojanja krivične optužbe protiv njih u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Maaouia protiv Francuske, aplikacija broj 39652/98, st. 36-40, EHCR 2000-X, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu AP-5802/10 od 30. marta 2012. godine, tačka 54. i Odluka o dopustivosti broj AP-432/18 od 7. februara 2018. godine, tačka 7, dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Imajući u vidu da su navodi apelantice o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i apelantičini navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa tim pravom ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke

10. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantičin zahtjev za donošenje privremene mjere.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2183/18 (Y. S.) | Sudska praksa | Aktio