Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1073/18 („Banja Kiseljak-Hotel Dalmacija“ d.d. za ugostiteljstvo turističku djelatnost Kiseljak)

Odluka donesena 06. 06. 2018.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1073/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 06. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. juna 2018. godine, u predmetu broj AP-1073/18, rješavajući apelaciju „Banje Kiseljak-Hotel Dalmacija“ d.d. za ugostiteljstvo turističku djelatnost Kiseljak na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Banje Kiseljak-Hotel Dalmacija“ d.d. za ugostiteljstvo turističku djelatnost Kiseljak podnesena zbog dužine trajanja postupka pred organom uprave u predmetu utvrđivanje i evidentiranje prava na nekretninama tj. upisa prava vlasništva na nekretninama, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. „Banja Kiseljak-Hotel Dalmacija“ d.d. za ugostiteljstvo turističku djelatnost Kiseljak (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Zahid Hadžić, advokat iz Visokog, podnio je 19. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred organom uprave u predmetu utvrđivanje i evidentiranje prava na nekretninama tj. upisa prava vlasništva na nekretninama. Apelant je 13. aprila 2018. godine podnio zahtjev za određivanje privremene mjere kojom je zatražio da Ustavni sud zabrani Općini Kiseljak preduzimanje bilo kakvih radnji na nekretninama, pobliže označenim u predmetnom zahtjevu, do okončanja upravnog postupka utvrđivanja i evidentiranja prava na nekretninama tj. upisa prava vlasništva na nekretninama, koji se ranije vodio pod brojem 01-19-1163/99 i sada pod brojem 05- 31-176/13 kod Općinske službe za geodetske, imovinsko-pravne poslove i katastar nekretnina Općine Kiseljak, do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.

2. Apelant u apelaciji navodi da je 22. novembra 1999. godine podnio Službi za geodetske i imovinsko-pravne poslove Općine Kiseljak zahtjev za utvrđivanje i evidentiranje prava na nekretninama, o kojem još nije donesena oduka.

Apelacioni navodi

3. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka pred organom uprave u predmetu utvrđivanje i evidentiranje prava na nekretninama povrijeđeno pravo suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere, apelant navodi da je, s obzirom da je Općina Kiseljak raspolagala nekretninama apelanta, te vršila izuzimanje prava i uknjižbu u korist Općine Kiseljak, podnio više tužbi Općinskom sudu u Kiseljaku protiv Općine Kiseljak (tužba radi utvrđenja i brisanja uknjižbe od 7. novembra 2016. godine, tužba radi smetanja posjeda sa prijedlogom za određivanje privremene mjere od 20. juna 2017. godine, tužba radi smetanja posjeda od 19. februara 2018. godine i tužba radi smetanja posjeda od 10. aprila 2018. godine). Apelant navodi da ni u jednom predmetu nije zakazana rasprava, niti donesena bilo pozitivna bilo negativna odluka po prijedlogu za donošenje sudske mjere, te „da Općina Kiseljak pored odbijanja da okonča postupak uknjižbe uz blagoslov i uticaj na sud, da ne preduzima ništa po pokrenutim parničnim postupcima, faktičkim oduzimanjem posjeda oduzima osnovno pravo na imovinu, pravo da je apelant uživa“.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

6. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelant osporava dužinu trajanja postupka pred organom uprave u predmetu utvrđivanje i evidentiranje prava na nekretninama tj. upisa prava vlasništva na nekretninama. U vezi s navodima apelanta, Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 20. stav 1. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 9/05) propisano da "ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog Zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena". Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 20. stav 3. navedenog zakona propisano da "ako u upravnom postupku prvostepeni organ protiv čijeg akta je dozvoljena žalba nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo obratiti se svojim zahtjevom drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga, pod uslovima iz stava 1. ovog člana, pokrenuti i ako drugostepeni organ ne donese rješenje u propisanom roku". Međutim, apelant, kako to proizlazi iz činjeničnih stanja predmeta, nije podnio žalbu drugostepenom organu, odnosno nije pokrenuo upravni spor pred nadležnim sudom u smislu citiranih zakonskih odredaba. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da se navodi o kršenju prava na suđenje „u razumnom roku“ ne mogu razmatrati ukoliko bar neka faza postupka nije uključivala sudski postupak koji stranka treba da pokrene (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1856/12 od 17. marta 2015. godine, stav 38.). Budući da je apelant propustio da, koristeći raspoložive pravne lijekove, ubrza postupak, te da na taj način stvori uslove da predmetni postupak bar u jednoj fazi bude razmatran pred nadležnim sudom, Ustavni sud smatra da apelant nije iscrpio pravne lijekove koji su mu bili na raspolaganju.

7. U konkretnom slučaju apelant nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1073/18 („Banja Kiseljak-Hotel Dalmacija“… | Sudska praksa | Aktio