Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3649/17 (I. B., I. B. i F. S.)

Odluka donesena 06. 06. 2018.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Prava iz radnog odnosa
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Radni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3649/17

Apelacija

Odluka o meritumu

06. 06. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. juna 2018. godine, u predmetu broj AP 3649/17, rješavajući apelacije Izeta Bešlića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvajaju apelacije koje su podnijeli Izet Bešlić, Izet Bečić i Fadil Smajić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 29 0 Rs 016670 15 Rsž od 28. juna 2017. godine.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da apelantima Izetu Bešliću, Izetu Bečiću i Fadilu Smajiću isplati iznos od po 600,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u prethodno navedenim rokovima od najkasnije tri mjeseca obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Izeta Bešlića, Izeta Bečića i Fadila Smajića podnesene protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 29 0 Rs 016670 15 Rsž od 28. juna 2017. godine zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod AP 3649/17

1. Izet Bešlić, Izet Bečić i Fadil Smajić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Kalesije, koje zastupa Sanel Bektić, advokat iz Tuzle, podnijeli su 28. augusta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) kao predmet broj 29 0 Rs 016670 17 Rev, te protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 29 0 Rs 016670 15 Rsž od 28. juna 2017. godine i Presude Općinskog suda u Kalesiji (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 29 0 Rs 016670 12 Rs od 24. novembra 2014. godine.

AP 554/18

2. Apelanti, koje zastupa Sanel Bektić, advokat iz Tuzle, podnijeli su 29. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Kantonalnog suda broj 29 0 Rs 016670 15 Rsž od 28. juna 2017. godine, te protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 29 0 Rs 016670 17 Rev od 26. oktobra 2017. godine, navedene presude Kantonalnog suda i Presude Općinskog suda broj 29 0 Rs 016670 12 Rs od 24. novembra 2014. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. S obzirom na to da se apelacije br. AP 3649/17 i AP 554/18 odnose na isto pitanje, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odlučio da vodi jedan postupak i donese jednu odluku pod brojem AP 3649/17.

4. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog, Kantonalnog i Vrhovnog suda zatraženo je 23. oktobra 2017. godine da dostave odgovor na apelacije.

5. Općinski, Kantonalni i Vrhovni sud su u periodu od 27. oktobra do 6. decembra 2017. godine dostavili odgovore na apelacije.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Apelanti su posredstvom punomoćnika 27. decembra 2012. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu protiv tuženog Tuzlanskog kantona radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, v. s. 12.960,00 KM. Apelanti su u tužbi, između ostalog, naveli da se u odnosu na njih kao zaposlenike u Ministarstvu unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona, Policijska uprava Kalesija, gdje obavljaju poslove policijskog službenika, primjenjuje Zakon o policijskim službenicima Tuzlanskog kantona („Službene novine Tuzlanskog kantona“ br. 6/06 i 11/07), a kojim je regulirano povećanje plaće zaposlenog za prekovremeni rad, za rad u posebnim uvjetima, rad u dvokratnoj smjeni, rad u smjenama, rad subotom, nedjeljom, praznicima i ostalim slobodnim danima, rad noću i rad na pojedinim lokacijama, za koje poslove policijski službenici imaju pravo na naknadu u novcu ili slobodnim satima.

8. Općinski sud je predmet apelanata zaveo i vodio pod brojem broj 29 0 Rs 016670 12 Rs. Općinski sud je 15. aprila 2013. godine održao pripremno ročište, a glavnu raspravu 31. oktobra 2014. godine. Općinski sud je u predmetnom postupku Presudom broj 29 0 Rs 016670 12 Rs od 24. novembra 2014. godine u cijelosti odbio tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se obaveže tuženi da im isplati na ime manje obračunatih i isplaćenih naknade plaća, tj. neisplaćene naknade za prekovremeni rad i noćni rad za period od 1. decembra 2009. do 30. novembra 2012. godine u iznosu od ukupno 6.037,71 KM sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka na način detaljno opisan u izreci prvostepene presude. U obrazloženju presude Općinski sud je, između ostalog, naveo da je tužbeni zahtjev apelanata neosnovan zato što je tuženi apelantima obračunavao i isplaćivao plaću uvećanu za 30%, bez obzira da li su imali noćni rad, prekovremeni rad i slično, odnosno isplaćene su im sve naknade koje potražuje tužbom.

9. Protiv navedene presude Općinskog suda apelanti su 4. decembra 2014. godine podnijeli žalbu i spis je 12. februara 2015. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu.

10. Odlučujući u drugom stepenu, Kantonalni sud je Presudom broj 29 0 Rs 016670 15 Rsž od 28. juna 2017. godine žalbu apelanata odbio i potvrdio prvostepenu presudu, te odbio zahtjev apelanata za naknadu troškova žalbenog postupka. U obrazloženju drugostepene presude Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da je prvostepeni sud donio pravilnu odluku jer apelantima ne pripada naknada za noćni rad, rad u dane sedmičnog odmora zato što im je na osnovnu plaću već obračunavano uvećanje od 30 % kao dodatak za posebne uvjete rada i da su apelanti u spornom periodu primali veću plaću nego što im je inače pripadala. Osim toga, Kantonalni sud je u pogledu dijela tužbenog zahtjeva - neisplaćene naknade za prekovremeni rad naveo da je prvostepeni sud pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja, a u smislu odredbe člana 126. u vezi s odredbom člana 123. Zakona o parničnom postupku, zaključio da apelantima ne pripada ova tražena naknada budući da nisu dokazali osnovanost svog potraživanja da su za navedene sate prekovremenog rada njihovi pretpostavljeni izdali naredbu ili naloge, a radi obavljanja hitnih poslova ili zadataka do određenog roka ili u određenom vremenskom periodu. Apelanti su drugostepenu presudu zaprimili 6. jula 2017. godine.

11. Protiv navedene drugostepene presude apelanti su 1. augusta 2017. godine izjavili reviziju. Vrhovni sud je, rješavajući u revizionom postupku, donio Rješenje broj 29 0 Rs 016670 17 Rev od 26. oktobra 2017. godine kojim je reviziju apelanata odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovnog suda, kojima je revizija apelanata odbačena kao nedopuštena, Vrhovni sud se poziva na odredbe člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH” br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP), koji se u konkretnom postupku primjenjuje na osnovu odredbe člana 106. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH” broj 98/15), kojim je propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Prema stavu Vrhovnog suda, budući da u konkretnom slučaju za svakog pojedinog apelanta vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude ne prelazi limitirajući vrijednosni kriterij, proizlazi da revizija sa stanovišta odredbe člana 237. stav 2. ZPP nije dopuštena. Osim toga, sagledavajući izuzetnu dopustivost revizije u smislu člana 237. stav 3. ZPP kojim je propisano da Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, Vrhovni sud je ocijenio da nema osnova za izuzetno odlučivanje u smislu navedene odredbe jer ono ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, pa revizija ni po tom kriteriju nije dopuštena.

12. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni parnični postupak okončan četiri i po godine nakon podnošenja tužbe.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

13. Apelanti smatraju da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka i osporenih navedenih odluka redovnih sudova došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije u vezi sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelanti ističu da su redovni sudovi pogrešno primijenili Zakon o policijskim službenicima Tuzlanskog kantona („Službene novine TK“ br. 6/06 i 11/07), na osnovu kojeg i potražuju navedena prava iz radnog odnosa, ali da je proizvoljnom i paušalnom primjenom tog zakona od strane sudova apelantima pričinjena šteta. Apelanti su naveli tok predmetnog postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, zbog čije dužine potražuju naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 1.800,00 KM, kao i troškove sastavljanja apelacija, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadama troškova za rad advokata u Federaciji Bosne i Hercegovine.

b)Odgovori na apelaciju

14. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo tok predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da smatra da je ažurno postupao u predmetnom postupku uzimajući u obzir sve okolnosti i da tokom predmetnog postupka nisu povrijeđena prava apelanata na koja se u apelaciji pozivaju.

15. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo tok predmetnog postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke i da tokom predmetnog postupka nisu povrijeđena prava apelanata na koja se u apelaciji pozivaju. Također je naveo da u cijelosti ostaje pri razlozima i stavovima iznesenim u osporenoj presudi.

16. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je istakao da je predmetni postupak pred tim sudom okončan i dostavio doneseno rješenje.

V.Relevantni propisi

17. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

18. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. Dopustivost apelacije u odnosu na osporene odluke, tj. Rješenje Vrhovnog suda broj 29 0 Rs 016670 17 Rev od 26. oktobra 2017. godine, Presudu Kantonalnog suda 29 0 Rs 016670 15 Rsž od 28. juna 2017. godine i Presudu Općinskog suda Općinski sud) broj 29 0 Rs 016670 12 Rs od 24. novembra 2014. godine

21. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. st. (1) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1)Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

22. Ustavni sud zapaža da u predmetnom postupku revizija nije bila djelotvoran pravni lijek jer je odbačena kao nedopuštena, zbog čega je konačna odluka, u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Presuda Kantonalnog suda 29 0 Rs 016670 15 Rsž od 28. juna 2017. godine koju su apelanti zaprimili 6. jula 2017. godine, odnosno osporili u apelaciji broj AP 3649/17 koju su podnijeli 28. augusta 2017. godine, tj. u roku od 60 dana, a što je u skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

23. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

24. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja se apelanti pozivaju u apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili procesno i materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

25. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju osporene odluke, koja je konačna u predmetnom parničnom postupku, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredbi u bilo kom smislu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto činjenično i pravno pitanje, te da je u vezi s tim ukazao da se navodi apelanata o kršenju njihovih prava zasnivaju na tvrdnjama da su pogrešno primijenjeni propisi koji se tiču naknada policijskih službenika u Tuzlanskom kantonu, a da je Ustavni sud utvrdio da materijalno ili procesno pravo nije ni na koji način primijenjeno na štetu apelanata, kao i da su sudovi u svojim odlukama dali dovoljna i relevantna obrazloženja, slijedom čega je odbio apelacije kao neosnovane (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2065/14 od 10. maja 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

26. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozivaju, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

27. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Dopustivost apelacije u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka

28. U konkretnom slučaju, apelanti u predmetnoj apelaciji ukazuju na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u postupku koji je prije podnošenja apelacije broj AP 3649/17 okončan Presudom Kantonalnog suda 29 0 Rs 016670 15 Rsž od 28. juna 2017. godine koju su apelanti zaprimili 6. jula 2017. godine. Apelanti su navedenu apelaciju Ustavnom sudu podnijeli 28. augusta 2017. godine, tj. u roku od 60 dana od dana prijema navedene drugostepene presude, koja je konačna u predmetnom postupku, što je u skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

29. Konačno, apelacije u tom dijelu ispunjavaju i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nisu očigledno (prima facie) neosnovane, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacije, u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka, nisu dopustive.

30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

31. Nakon što je utvrđeno da je jedan dio navoda iz apelacija nedopušten zbog toga što je očigledno prima facie neosnovan, Ustavni sud će ispitati samo dio navoda kojima apelanti ističu da im je zbog dužine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. a)Pravo na suđenje u razumnom roku Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Period koji se uzima u obzir

32. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 27. decembra 2012. godine, kao dana podnošenja tužbe, do 28. juna 2017. godine kada je Kantonalni sud, odlučujući o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji su apelanti koristili, donio presudu kojom je okončan predmetni parnični postupak. Dakle, period koji je trajao četiri i po godine.

Analiza razumnosti trajanja postupka

33. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

34. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku, o potraživanjima iz radnog odnosa, koji postupci su po zakonu hitne prirode. S obzirom na činjenice i dostavljene materijalne dokaze, Ustavni sud zapaža da se ne radi o naročito složenim postupcima.

35. Ocjenjujući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da apelanti svojim postupcima nisu utjecali na dužinu trajanja predmetnih postupaka koji su za njih od većeg značaja jer su se u predmetnom postupku utvrđivala njihova eventualna prava iz radnog odnosa.

36. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnom postupku nije preduzimao procesne radnje u razumnim rokovima, da je u predmetnom postupku imao period veće pasivnosti, odnosno da je glavnu raspravu održao 31. oktobra 2014. godine nakon skoro dvije godine od podnošenja tužbe (27. decembra 2012. godine). U odgovoru na apelaciju Općinski sud nije ponudio opravdanje za neblagovremeno postupanje u predmetnom postupku.

37. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je drugostepena presuda donesena 28. juna 2017. godine, odnosno dvije godine i četiri mjeseca nakon dostavljanja predmeta na postupanje po žalbi, zanemarujući činjenicu da je u pitanju radni spor koji po zakonu zahtijeva hitnost u postupanju. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud nije ponudio opravdanje za neblagovremeno postupanje u predmetnom postupku.

38. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom postupku, koji je trajao četiri i po godine, došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je dužina postupka u predmetu koji po zakonu zahtijeva hitnost u postupanju bila pretjerana i nije zadovoljila zahtjeve „suđenja u razumnom roku“, za šta Općinski sud ni Kantonalni sud, koji su u odlučujućoj mjeri doprinijeli dužini trajanja postupka, nisu ponudili opravdanje.

39. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

b)Pitanje naknade nematerijalne štete

40. Apelanti su zbog dužine trajanja predmetnog postupka zatražili naknadu nematerijalne štete. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

41. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se načelima pravičnosti, uzimajući u obzir ekonomske prilike u Bosni i Hercegovini, prosječna primanja i parametre životnog standarda građana, Ustavni sud smatra da apelantima treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od po 600,00 KM, koje je dužna da plati Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

42. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

43. Apelanti su zatražili i naknadu troškova za sastavljanje apelacija. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na naknadu troškova za sastavljanje apelacije, koji troškovi padaju na teret apelanata.

Ostali navodi

44. Apelanti navode da im je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno i pravo na imovinu, pravo na zabranu diskriminacije i zabranu zloupotrebe prava. Imajući u vidu utvrđenje u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati je li u ovom predmetu također došlo i do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i povrede prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

45. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava apelanata na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je predmetni parnični postupak, koji je hitne prirode, trajao četiri i po godine, čijoj dužini je u odlučujućoj mjeri doprinijela pasivnost Općinskog i Kantonalnog suda koji, u odgovoru na apelacije, nisu ponudili opravdanje za neblagovremeno postupanje u predmetnom postupku.

46. Na osnovu člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

47. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-3649/17 (I. B., I. B. i F. S.) | Sudska praksa | Aktio