Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1862/18 (S.J. i I. G.)

Odluka donesena 06. 06. 2018.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Vanparnični postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Uređenje međa
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1862/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 06. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. juna 2018. godine, u predmetu broj AP-1862/18, rješavajući apelacije S. J. i Izete Gubaljević, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijele:

S. J. protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 85 0 V 057553 17 Gž od 27. decembra 2017. godine i Izeta Gubaljević protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 28 0 V 020034 17 Gž od 10. januara 2018. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

AP-1862/18

1. S. J. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Doboja, koju zastupa Džavid Slamnik advokat iz Doboja, podnijela je 22. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 V 057553 17 Gž od 27. decembra 2017. godine. U konkrentom slučaju osporenom konačnom odlukom, koja je donesena u vanparničnom postupku pokrenutom po prijedlogu apelantice, uređena je međa između parcele k.č. br. 4755 (čiji je posjednik apelantica) i k.č.br. 4754 (čiji je posjednik A.H.), na način bliže opisan u izreci osporenog rješenja, a čiji su položaj i odmjeravanja dati na skici lica mjesta vještaka geodetske struke koja skica čini sastavni dio tog rješenja.

2. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da je apelantica u svom prijedlogu za uređenje međa predložila da se međa uredi prema važećem katastru, dok je A.H. predložila da se međa uredi prema posljednjem mirnom posjedu. Okružni sud je, također, naveo da je u postupku pred prvostepenim sudom, nakon obavljenog uviđaja na licu mjesta uz učešće vještaka geodetske struke, te izvršenih potrebnih mjerenja prema katastarskim planovima, utvrđeno da sporna međna linija prema katastarskim planovima ne odgovara stanju na licu mjesta. Stoga je prvostepeni sud, pozivom na odredbu člana 69. stav 2. Zakona o stvarnim pravima RS (kojom je propisano da će sud na licu mjesta označiti među međašnim znakovima i obnoviti ili ispraviti među prema sporazumu susjeda čija međa je u pitanju, a ako ne bude postignut sporazum, prema posljednjoj mirnoj državini, a u slučaju da ga ne uspije utvrditi, prema pravičnosti) predmetnu među u jednom dijelu gdje se nalazi zid apelantičine kuće uredio po sporazumu stranaka. Međutim, Okružni sud je naveo da se u toku postupka između stranaka pokazao spornim dio međe od dograđenog dijela kuće apelantice do javnog puta, na kom dijelu je postojao potporni zid koji je po navodima A.H. i ranije predstavljao međnu liniju, a što apelantica nije osporila nijednim dokazom, pa je određeno da se međna linija nalazi na ogradi između predmetnih parcela i javnog puta. Okružni sud je zaključio da je ovakav način uređenja međe tj. od dograđenog dijela kuće apelantice pa do javnog puta, pravičan i u skladu sa odredbom člana 69. stav 2. Zakona o stvarnim pravima, jer je našao da će ovakvim uređenjem međe apelantica imati dovoljno prostora za ulazak u svoj dograđeni stambeni objekat, a i A.H. će moći bez smetnji i dodatnih troškova da koristi izgrađenu betonsku ploču koja se na njenoj parceli nalazi duži vremenski period. Zbog navedenog, Okružni sud je zaključio da se ukazuju neosnovanim žalbeni navodi apelantice da je načelo pravičnosti od strane prvostepenog suda pogrešno primijenjeno i da je na taj način A.H. omogućeno da preuzme značajnu površinu njenog posjeda.

AP-2107/18

3. Izeta Gubaljević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Gradačca, koju zastupa Kemal Begović advokat iz Gradačca, podnijela je 6. aprila 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 28 0 V 020034 17 Gž od 10. januara 2018. godine. U konkrentom slučaju osporenom konačnom odlukom, koja je donesena u vanparničnom postupku pokrenutom po prijedlogu apelantice, uređena je međa između parcele k.č. br. 897/1 (čiji je posjednik apelantica) i k.č.br. 896/1 (čiji je posjednik S.G.) i parcele k.č. br. 898/1 (čiji je posjednik O.G.) prema stanju posljednjeg mirnog posjeda, na način bliže opisan u izreci osporenog rješenja, a što je prikazano na skici uspostavljenog stanja stalnog sudskog vještaka geometra koja skica čini sastavni dio tog rješenja.

4. Kantonalni sud je u obrazloženju osporene odluke naveo da iz podataka spisa i utvrđenja prvostepenog suda, proizilazi da na spornoj međašnoj površini između apelantičine parcele broj k.č. 897/1 i parcele S.G. broj k.č. 896/1 postoji betonsko coklo i pletena žičana ograda, dok se i na međašnoj površini između apelantičine parcele i parcele O.G. broj k.č. 898/1 također nalazi pletena žičana ograda, kao i da je na ovoj spornoj međašnoj površini jednim dijelom nalazila garaža koju je bio izgradio O.G.. Kantonalni sud je, također, naveo da je prednik S.G.-a uživao i koristio sporni dio međašne površine između parcela br. k.č. 897/1 i k.č. 896/1 kao i da predmetne sporne međašne površine i dalje drži u posjedu i koristi S.G., dok O.G. koristi spornu međašnu površinu između parcele br. k.č. 897/1 kao prolaz radi dolaska u svoju nekretninu br. kč. 898/1. Stoga, prema zaključku Kantonalnog suda, navedeno činjenično stanje nije davalo osnova za uređenje međe po jačem pravu, pa je pravilno prvostepeni sud spornu među između predmetnih parcela uredio po posljednjem mirnom posjedu, a što nije dovedeno u pitanje apelantičinim žalbenim prigovorima. Osim toga, Kantonalni sud je istakao da utvrđeno postojeće stanje na licu mjesta (izgrađeno betonsko coklo, izgrađena pletena žičana ograda i sl.) nije davalo osnova za zaključak da su S.G. i O.G. bili nesavjesni posjednici sporne međašne površine, pa se apelantičine tvrdnje u žalbi da se međa trebala urediti po jačem pravu ne mogu prihvatiti osnovanim.

Spajanje predmeta

5. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 1862/18. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

Apelacioni navodi

6. Nakon brižljive, pojedinačne analize podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u navedenim apelacijama apelantice pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantice, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporile pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, ističući da sudovi nisu trebali urediti sporne međe po faktičkom stanju posjeda, nego pravilno primjenjujući načelo pravičnosti (u predmetu AP 1862/18), odnosno urediti međe po jačem pravu (u predmetu AP 2107/18). Osim toga, apelantica u predmetu AP 1862/18 pozvala se i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., pravo na dom itd.), ali te navode nije posebno obrazlagala.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja su se apelantice pozvale u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

10. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, u čemu Ustavni sud ne vidi nikakvu proizvoljnost. Osim toga, Ustavni sud zapaža da apelantice u apelacijama uglavnom ponavljaju navode, u pogledu načina na koji su sudovi uredili međe, a koje su isticale ranije u postupku po žalbi pred drugostepenim sudovima, a koje navode su drugostepeni sudovi razmotrili u svojim odlukama, te jasno i detaljno obrazložili zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u slučajevima apelantica. Ustavni sud naročito ukazuje da apelantice nisu ponudile relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvale, osim što su nezadovoljne rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantica u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvale, odnosno ništa što ukazuje da apelantice imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1862/18 (S.J. i I. G.) | Sudska praksa | Aktio