Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-548/18 (S. L. i drugi)
Odluka donesena 06. 06. 2018.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Isplata duga
- Pravično suđenje - razuman rok
- Vlasničko-pravni odnosi
- Prava iz radnog odnosa
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-548/18
Apelacija
Odluka o meritumu
06. 06. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. juna 2018. godine, u predmetu broj AP 548/18, rješavajući apelacije Sanje Lale i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvajaju se apelacije koje su podnijeli Sanja Lale, Zoran Solomonović, Ljiljana Didović, Sabit Adilović, Nefija Kovačević, Vesna Zaimović i Samra Kulender.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja postupaka u predmetima pred Kantonalnim sudom u Sarajevu br. 65 0 P 307817 14 Gž, 65 0 P 049993 15 Gž 2, 65 0 P 192486 17 Gž 2 i 65 0 Rs 287608 14 Rsž.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantici Sanji Lale isplati iznos od 350,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, da apelantima Zoranu Solomonoviću i Ljiljani Didović solidarno isplati ukupan iznos od 150,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, da apelantu Sabitu Adiloviću isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, te da apelanticama Nefiji Kovačević, Vesni Zaimović i Samri Kulender isplati iznos od po 600,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod AP 548/18
1. Sanja Lale (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva podnijela je 29. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je tužitelj (Mikrokreditna fondacija „Sunrise“ Sarajevo) pokrenuo tužbom od 16. novembra 2012. godine pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv tuženih T. L., I. Č. i apelantice radi isplate duga. Naime, Općinski sud je donio prvostepenu presudu 24. juna 2014. godine (nakon jedne godine i sedam mjeseci) na koju je tužitelj uložio žalbu, nakon čega je 30. oktobra 2014. godine predmetni spis dostavljen Kantonalnom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) na postupanje po žalbi, te je predmetni postupak okončan Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 307817 14 Gž od 13. decembra 2017. godine (predmetni postupak je ukupno trajao više od pet godina, a pred Kantonalnim sudom tri godine i više od jednog mjeseca).
AP 747/18
2. Zoran Solomonović i Ljiljana Didović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Amir Šapčanin, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 8. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja žalbenog postupka pred Kantonalnim sudom u predmetu broj 65 0 P 049993 15 Gž 2. Naime, u predmetnom parničnom postupku, koji su apelanti pokrenuli tužbom radi utvrđenja prava vlasništva na stanu (od 26. decembra 2005. godine), Općinski sud je donio prvostepenu presudu 2. oktobra 2015. godine na koju su apelanti podnijeli žalbu, pa je predmetni spis 22. decembra 2015. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi, koji je 29. marta 2016. godine donio Presudu broj 65 0 P 049993 15 Gž 2 (nakon tri mjeseca), a koja je učesnicima u postupku (tuženoj Federaciji BiH-FMO i apelantima) otpremljena tek 21. marta 2018. godine (skoro dvije godine nakon donošenja odluke), odnosno nakon podnošenja apelacije (od dostavljanja predmetnog spisa Kantonalnom sudu do otpremanja konačne odluke prošle su dvije godine i tri mjeseca).
AP 1338/18
3. Sabit Adilović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Nusret Kolašinac, advokat iz Sarajeva, podnio je 5. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je apelant pokrenuo tužbom, prema apelacionim navodima, u 2011. godini (a koje redovni sudovi nisu osporili u svojim odgovorima na apelaciju) pred Općinskim sudom radi utvrđenja i uknjižbe. Naime, Općinski sud je donio prvostepenu presudu 1. novembra 2012. godine (nakon jedne godine i deset mjeseci) na koju je apelant uložio žalbu, nakon čega je Kantonalni sud 10. februara 2016. godine donio rješenje (nakon tri godine i tri mjeseca) kojim je usvojio žalbu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje, te je Općinski sud donio presudu 26. maja 2017. godine (nakon jedne godine i tri mjeseca), pa je predmetni spis dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi, a predmetni postupak je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 192486 17 Gž 2 od 24. januara 2018. godine (predmetni postupak je trajao sedam godina). AP 1481/18
4. Nefija Kovačević, Vesna Zaimović i Samra Kulender (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Sarajeva, koje zastupa Senad Pizović, advokat iz Sarajeva, podnijele su 9. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja žalbenog postupka pred Kantonalnim sudom u predmetu broj 65 0 Rs 287608 14 Rsž. Naime, u predmetnom parničnom postupku, koji su apelantice pokrenule tužbom radi isplate potraživanja iz radnog odnosa (od 13. septembra 2012. godine), Općinski sud je donio prvostepenu presudu 27. decembra 2013. godine na koju je podnesena žalba, pa je predmetni spis 10. marta 2014. godine dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje po žalbi, koji je 29. marta 2018. godine donio Presudu broj 65 0 Rs 287608 14 Rsž kojom je okončan predmetni postupak (postupak po žalbi pred Kantonalnim sudom je trajao više od četiri godine).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
5. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je u periodu od 16. februara do 26. aprila 2018. godine da dostave odgovore na apelacije.
6. Općinski sud i Kantonalni sud su u periodu od 22. februara do 30. aprila 2018. godine dostavili odgovore na predmetne apelacije.
7. S obzirom na to da se sve navedene apelacije odnose na isto pitanje, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odlučio da spoji predmete br. AP 548/18, AP 747/18, AP 1338/18 i AP 1481/18, vodi jedan postupak i donese jednu odluku pod brojem AP 548/18. III.Činjenično stanje
8. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
9. Apelanti su podnijeli apelacije zbog dužine trajanja predmetnih postupaka pred Općinskim i Kantonalnim sudom (AP 548/18 i AP 1338/18), odnosno samo pred Kantonalnim sudom (AP 747/18 i AP 1481/18), koji su započeli u periodu od 2011. godine do 22. decembra 2015. godine i koji su, prema stanju u spisima, okončani. Predmetni postupci su ukupno trajali od dvije godine i tri mjeseca do sedam godina.
10. Postupajući u konkretnim predmetima, Općinski sud i Kantonalni sud imali su periode neaktivnosti, odnosno nisu efikasno preduzimali neophodne procesne radnje s ciljem okončanja predmetnih postupaka.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacija
11. U svim apelacijama apelanti smatraju da im je, zbog dužine trajanja predmetnih postupaka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također, pojedini apelanti se pozivaju i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i na kršenje člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
b) Odgovori na apelacije
12. Općinski sud i Kantonalni sud u svojim odgovorima ili uopšte ne obrazlažu dužinu trajanja predmetnih postupaka pred tim , ili opravdavaju dužinu trajanja predmetnih postupaka tako što se, uglavnom, pozivaju na Plan rješavanja starih predmeta koji su obavezni provoditi u skladu s instrukcijama Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (u daljnjem tekstu: VSTVBiH), te na nedovoljnu kadrovsku popunjenost i prevelik broj predmeta koji se nalaze na rješavanju pred tim sudovima (navedeno se posebno odnosi na odgovore Kantonalnog suda).
V.Relevantni propisi
13. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
VI.Dopustivost
14. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
16. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Stoga su apelacije koje su podnesene u odnosu na predmete u kojima nije donesena odluka, odnosno dostavljena, prije podnošenja apelacije dopustive po članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
17. Ustavni sud ukazuje da su postupci u predmetima br. AP 548/18 i AP 1338/18 okončani presudama Kantonalnog suda broj 65 0 P 307817 14 Gž od 13. decembra 2017. godine i broj 65 0 P 192486 17 Gž 2 od 24. januara 2018. godine, dok su apelacije podnesene 29. januara i 5. marta 2018. godine, tj. u roku od 60 dana kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
18. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive, niti su očigledno (prima facie) neosnovane.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
20. Apelanti smatraju da im je, zbog dužine trajanja predmetnih postupaka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
a)Pravo na pravično suđenje
21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]
23. Ustavni sud podsjeća da, u skladu s članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da apelanti u predmetima br. AP 747/18 i AP 1481/18 osporavaju isključivo dužinu trajanja žalbenog postupaka pred Kantonalnim sudom, pa će Ustavni sud u odnosu na njih kao dužinu trajanja tih postupaka razmatrati samo period od kada su dostavljeni predmetni spisi Kantonalnom sudu na odlučivanje po žalbama do okončanja predmetnih postupaka. Stoga, Ustavni sud zapaža da su svi predmetni parnični postupci na čiju dužinu apelanti ukazuju započeli u periodu od 2011. godine do 22. decembra 2015. godine, te da su, prema stanju u spisima, okončani prije ili nakon podnošenja apelacija, kako je ranije navedeno. Dakle, postupci u predmetnim apelacijama su trajali između dvije godine i tri mjeseca i sedam godina.
24. Nakon detaljne analize apelacija koje su predmet razmatranja u ovoj odluci, Ustavni sud nije mogao zaključiti da se u postupcima na čiju se dužinu apelanti žale radi o naročito složenim pitanjima, niti da su apelanti svojim ponašanjem doprinijeli ukupnoj dužini postupaka koji su u pitanju. Pri tome Ustavni sud zapaža da se u predmetu broj AP 1481/18 radi o parničnom postupku za zaštitu prava iz radnog odnosa, koji je po zakonu hitan i koji je od posebnog značaja za apelante. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi zapazio da, kada redovni sudovi i pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se, uglavnom, odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu prijema inicijalnog akta, odnosno u skladu s Uputom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koju je donijelo VSTVBiH, a za period od 1. januara 2016. godine do 31. marta 2016. godine“ (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 303/16 od 16. marta 2016. godine, tačka 15, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 24/16, dostupna i na www.ustavnisud.ba , ili Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1360/14 od 15. februara 2017. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba). Ista opravdanja se vide i u odgovorima Općinskog suda i Kantonalnog suda na predmetne apelacije ili uopšte i ne obrazlažu dužinu trajanja predmetnih postupaka pred tim sudovima.
25. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje poštovanja standarda donošenja odluke u razumnom roku pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u svojoj Odluci broj AP 1062/15 od 10. maja 2017. godine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1062/15 od 10. maja 2017. godine i druge odluke od 10. maja 2017. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U toj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo da „uprkos mjerama koje se preduzimaju za rješavanje prekomjerne dužine sudskih postupaka, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskih postupaka posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, zbog čega postoji sistemsko kršenje ovog prava pred redovnim sudovima“.
26. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnim predmetima koji se razmatraju ovom odlukom došlo do povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da su nesporno postojali periodi neaktivnosti redovnih sudova, odnosno da je dužina postupka u konkretnim slučajevima bila pretjerana i da nije zadovoljila zahtjeve „suđenja u razumnom roku“ za šta Općinski sud i Kantonalni sud nisu dali objektivno prihvatljive razloge.
27. Budući da u konkretnim slučajevima postoji povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja, u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 1062/15 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1062/15 od 10. maja 2017. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Zbog istih razloga, i ova odluka se, također, dostavlja navedenim subjektima.
b)Pitanje naknade nematerijalne štete
28. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
29. Budući da je u predmetnim apelacijama utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da svakom apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju su nesumnjivo pretrpjeli zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se principima pravičnosti, uzimajući u obzir ekonomske prilike u Bosni i Hercegovini, prosječna primanja i parametre životnog standarda građana, Ustavni sud smatra da apelantici Sanji Lale treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 350,00 KM, da apelantima Zoranu Solomonoviću i Ljiljani Didović treba solidarno isplatiti ukupan iznos od 150,00 KM, da apelantu Sabitu Adiloviću treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 500,00 KM, te da apelanticama Nefiji Kovačević, Vesni Zaimović i Samri Kulender treba isplatiti iznos od po 600,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
30. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo, s obzirom na sjedište suda pred kojim se vode predmetni postupci, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
c)Ostali navodi
31. Imajući u vidu utvrđenje u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati da li je u ovom predmetu, također, došlo do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i nediskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da je u postupcima iz apelacija koje su predmet ove odluke došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da su u predmetnim slučajevima postupci pretjerano dugo trajali za šta Općinski sud i Kantonalni sud nisu dali razumno i logično objašnjenje.
33. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević