Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-92/16 (I. L.)
Odluka donesena 17. 07. 2018.
- Neovlašteno lice
- Obustava postupka - apelant umro
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-92/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 07. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2018. godine u predmetu broj AP-92/16, rješavajući apelacije Ibrahima Ljubovića i Selme Ljubović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka d), člana 57. stav (2) tač. a) i d), člana 63. stav (1) tačka c) i stav (2) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I OBUSTAVI
POSTUPKA
Obustavlja se postupak pokrenut apelacijom Ibrahima Ljubovića protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 000800 15 Uvp 2 od 23. novembra 2015. godine, zato što je apelant umro, a nasljednik nije u roku od 30 dana od smrti podnio pismeni zahtjev da preuzima nastavak postupka.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Selma Ljubović protiv Zaključka o dozvoli izvršenja Općine Novo Sarajevo
- Službe za stambene i komunalne poslove, poslove obnove, razvoja i zaštite okoliša broj 05-23-1075/10 od 26. januara 2017. godine, zbog toga što ju je podnijelo neovlašteno lice.
OBRAZLOŽENJE
1. Ibrahim Ljubović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Ismet Mehić, advokat iz Sarajeva, podnio je 11. januara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 000800 15 Uvp 2 od 23. novembra 2015. godine. Apelacija je registrirana pod brojem AP-92/16.
2. Selma Ljubović (u daljnjem tekstu: apelantica), je podneskom od 2. novembra 2016. godine obavijestila Ustavni sud o smrti apelanta kao svog pravnog prednika te da preuzima nastavak postupka.
3. Apelantica je zatim 12. maja 2017. godine podnijela Ustavnom sudu apelaciju protiv Zaključka o dozvoli izvršenja Općine Novo Sarajevo - Službe za stambene i komunalne poslove, poslove obnove, razvoja i zaštite okoliša (u daljnjem tekstu: Služba) broj 05-23-1075/10 od 26. januara 2017. godine. Predmet je registriran pod brojem AP-1847/17. Istovremeno, apelantica je podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: Komisija) od 14. septembra 2006. godine čije izvršenje je dozvoljeno navedenim Zaključkom, do donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji broj AP-92/16 koju je podnio apelant, pravni prednik apelantice protiv presude Suda BiH broj S1 3 u 000800 15 Uvp 2 od 23. novembra 2015. godine.
4. Ustavni sud je odlukom o privremenoj mjeri broj AP-1847/17 od 1. juna 2017. godine odbio kao neosnovan zahtjev apelantice za donošenje privremene mjere.
5. S obzirom na to da su Ustavnom sudu dostavljene dvije apelacije iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 92/16. Spojene su apelacije br. AP 92/16 i AP 1847/17.
6. Iz činjenica predmeta AP-1874/17 proizlazi da je Zaključkom o dozvoli izvršenja od 26. januara 2017. godine dozvoljeno izvršenje odluke Komisije od 14. septembra 2006. godine. Istim zaključkom predmetni stan je stavljen na raspolaganje R.G. dok je preostalim članovima porodice dotadašnjeg korisnika – apelanta kao prednika apelantice naloženo da u roku od 15 dana predaju predmetni stan te tako slobodan od ljudi i stvari stave na raspolaganje R.G. U obrazloženju Zaključka Služba je navela da je u provođenju dotadašnjeg postupka na nesporan način utvrdila činjenicu korišćenja predmetnog stana od strane apelanta koji je uselio u predmetni stan 1997. godine na osnovu ugovora o korišćenju stana uz saglasnost tadašnjeg FMO. Nadalje je istaknuto da se R.G. 1. decembra 2015. godine obratio Službi zahtjevom za nastavak postupka jer je presudom Suda BiH broj S1 3 U 000800 15 Uvp 2 od 23. novembra 2015. godine u konačnici odbijena tužba Vlade Federacije BiH protiv odluke Komisije od 14. septembra 2006. godine. S toga je zatražio donošenje zaključka o dozvoli izvršenja navedene odluke. Služba je navela da je cijeneći priložene dokaze donijela zaključak od 16. februara 2016. godine, kojim je dozvoljen nastavak postupka obzirom da je prethodno pitanje zbog kojeg je postupak prekinut pravosnažno riješeno. Dalje je navedeno da je zaključak o nastavku postupka potvrđen od strane drugostepenog organa rješenjem br.25-31-403/16 od 8. novembra 2016. godine. Nakon dostavljanja drugostepenog rješenja apelantu Službi je vraćena dostavnica sa naznakom da je apelant umro. Služba je dalje istakla da je nakon dostavljanja dostavnice sa naznakom da je prednik apelantice umro, u usmenom kontaktu, obzirom da predmetni stan niko ne koristi, dobila informaciju da je tačna činjenica smrti prednika apelantice, te da će apelantica kao kćerka koja ne stanuje u predmetnom stanu pokušati da ostvari pravo sa da zadrži predmetni stan. Međutim, kako je dalje istakla Služba, apelantica do donošenja zaključka se nije pismeno obraćala Službi, niti je učestvovala ni sa jednim podneskom u postupku.
7. Služba je 21. aprila 2017. godine na ime Arnes Džido i ostali korisnici stana, na adresu predmetnog stana uputila obavještenje o prinudnom izvršenju zaključka o dozvoli izvršenja od 26. januara 2017. godine. U obavještenju je navedeno da se korisnici predmetnog stana mole da do 17. maja 2017. godine oslobode predmetni stan od lica i stvari obzirom da je za taj dan u 10,00 sati planirano uvođenje u posjed R.G. a na osnovu izvršnog zaključka o dozvoli izvršenja.
8. Prilikom razmatranja apelacije AP 92/16 koju je podnio apelant, u kojem predmetu je apelantica obavijestila Ustavni sud da nakon smrti apelanta preuzima nastavak postupka u tom predmetu Ustavni sud je pošao od odredbe člana 63. stav (1) tačka c) i stava (2) Pravila Ustavnog suda.
Član 63. stav (1) tačka c) i stav (2) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud će donijeti odluku kojom obustavlja postupak o zahtjevu/apelaciji kada je u toku postupka:
c) apelant umro […] (2) […] Ustavni sud će nastaviti postupak […] u slučaju iz tačke c) stava (1) ovog člana ako nasljednik, odnosno pravni sljednik, u roku od 30 dana od dana smrti/prestanka postojanja pravne osobe, odnosno izmjene statusa, podnese pisani zahtjev da preuzima nastavak postupka.
9. U toku postupka Ustavni sud je utvrdio da je apelant umro 31. maja 2016. godine. Ovu činjenicu Ustavni sud je utvrdio na osnovu rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Sarajevu-po povjereniku Suda notaru Dževadu Pazalji, broj sudskog spisa 65 0 O 583623 16 O i broj notarskog spisa UPP 95/16 od 6. septembra 2016. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je iz izvoda iz matične knjige umrlih općine Novo Sarajevo broj 06-13-13621/16 od 7. juna 2016. godine utvrđeno da je apelant umro 31. maja 2016. godine. Apelantica kao apelantova nasljednica je podneskom od 2. novembra 2016. godine obavijestila Ustavni sud o smrti apelanta kao svog pravnog prednika te da preuzima nastavak postupka. Imajući u vidu datum smrti apelanta i datum podnošenja zahtjeva apelantice Ustavni sud je utvrdio da se u navedenim okolnostima nisu stekli uslovi iz člana 63. stav (2) Pravila Ustavnog suda za nastavak postupka, jer Ustavnom sudu nije, u roku od 30 dana od dana smrti apelanta, podnesen pismeni zahtjev apelantovog nasljednika da preuzima nastavak postupka.
10. Imajući u vidu odredbu člana 63. stav (1) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će Ustavni sud donijeti odluku kojom obustavlja postupak kada je u toku postupka apelant umro, Ustavni sud je u odnosu na zahtjev apelantice za nastavak postupka u predmetu broj AP-92/16 odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije broj AP-1847/17 kojom je apelantica osporila Zaključak Službe broj 05-23-1075/10 od 26. januara 2017. godine Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
d) apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;
12. Imajući u vidu navedene činjenice u predmetu AP-1847/17 Ustavni sud zapaža da apelantica ni na koji način nije učestvovala u postupku pred Službom u kojem je donesen predmetni zaključak, niti joj je od strane Službe zaključak dostavljen (budući da je Služba na ime Arnes Džido na adresi predmetnog stana dostavila obavještenje o izvršenju zaključka). S tim u vezi Ustavni sud zaključuje da apelantica nije imala svojstvo stranke u postupku donošenja zaključka o dozvoli izvršenja niti je na bilo kakav način učestvovala u tom postupku te da se u tom postupku nije odlučivalo o njenim pravima ili obavezama. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelantica nema svojstvo ovlaštenog lica koje bi moglo osporavati navedenu odluku u postupku pred Ustavnim sudom.
13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je u odnosu na apelaciju broj AP-1847/17 odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević