Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-889/17 (H. S.)
Odluka donesena 06. 06. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Pravično suđenje - razuman rok
- Upravni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-889/17
Apelacija
Odluka o meritumu
06. 06. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 889/17, rješavajući apelaciju H.S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 6. juna 2018. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija H.S. podnesena zbog dužine trajanja administrativnog izvršenja u postupku izdavanja urbanističke saglasnosti, naknade štete i izuzeća službenog lica, koji se trenutno vodi pred Federalnom upravom za geodetske i imovinskopravne poslove pod brojem 05-31-2-813/18.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. H. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 10. marta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja administrativnog izvršenja u postupku izdavanja urbanističke saglasnosti, naknade štete i izuzeća službenog lica koji se trenutno vodi pred Federalnom upravom za geodetske i imovinskopravne poslove (u daljnjem tekstu: Federalna uprava) pod brojem 05-31-2-813/18. Apelant je 13. marta 2017. godine dopunio apelaciju.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Federalne uprave i Službe za urbanizam, imovinskopravne poslove, geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Novi Grad Sarajevo (u daljnjem tekstu: Služba) zatraženo je 15. marta 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Federalna uprava i Služba su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 6. aprila i 10. maja 2018. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant 3. augusta 2015. godine pred Službom pokrenuo postupak za izvršavanje konačnih sudskih presuda, i to: presuda Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) koje su donesene 19. augusta 2013. godine, 23. i 24. marta 2015. godine u postupcima izdavanja urbanističke saglasnosti, naknade štete i izuzeća službenog lica.
6. Rješenjem Službe broj 04-31-16802/15 H.G. od 29. marta 2016. godine odbijen je apelantov zahtjev za izvršenje tri presude Kantonalnog suda.
7. Rješenjem Federalne uprave od 4. jula 2016. godine poništeno je rješenje Službe od 29. marta 2016. godine i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.
8. Rješenjem Službe od 26. septembra 2016. godine, koje je doneseno u izvršenju rješenja Federalne uprave od 4. jula 2016. godine, odbijen je apelantov zahtjev za izvršenje tri presude Kantonalnog suda.
9. Rješenjem Federalne uprave broj 05-31-2-1763/16 od 24. februara 2017. godine poništeno je rješenje Službe od 26. septembra 2016. godine i predmet vraćen na ponovni postupak i odlučivanje.
10. U ponovnom postupku Služba je donijela Rješenje broj 04-31-16802/15-1 H.G. od 31. marta 2017. godine kojim je odbila apelantov zahtjev za izvršenje presude Kantonalnog suda od 19. augusta 2013. godine i istovremeno odbacila zahtjev za izvršenje presuda Kantonalnog suda od 23. i 24. marta 2015. godine zbog nenadležnosti za rješavanje.
11. Protiv navedenog rješenja apelant je 10. aprila 2017. godine podnio žalbu Federalnoj upravi. IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da su mu, „zbog neizvršavanja sudskih odluka u zakonskim rokovima“, povrijeđena sljedeća ljudska prava, i to: pravo na život, pravo na slobodu i sigurnost lica, pravo na pravično suđenje, pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku, slobodu misli, savjesti i vjere, slobodu izražavanja, pravo na imovinu iz člana II/3.a), d), e), f), g), h) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 2, 5, 6, 8, 9. i 10. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također, apelant se žali da mu je osporenom odlukom povrijeđeno i ustavno pravo iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
b)Odgovor na apelaciju
13. Federalna uprava je navela da je kod tog organa formirano više desetina predmeta po različitim zahtjevima i podnescima apelanta u kojima, kao i u konkretnom slučaju, pokušava bez valjane dokumentacije i dokaza nametnuti dojam o nezakonitom postupanju tog organa na njegovu štetu, što je krajnje neutemeljeno i potvrđeno sa više desetaka odluka redovnih sudova, kao i Ustavnog suda.
14. Služba je opisala hronologiju predmetnog postupka kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke, istaknuvši da postupak još uvijek nije okončan, zbog čega smatra da je apelacija preuranjena.
V.Relevantni propisi
15. Zakon o upravnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98 i 48/99) u relevantnom dijelu glasi:
Ekonomičnost postupka Član 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
Član 274. stav 1.
(1) Administrativno izvršenje provodi organ uprave koji je o stvari rješavao u prvom stepenu, ako posebnim propisom nije za to određen drugi organ.
Član 276. stav 1.
(1) Administrativno izvršenje koje provodi organ, koji je o stvari rješavao u prvom stepenu, provodi se na osnovu rješenja koje je postalo izvršno i zaključka o dozvoli izvršenja.
VI.Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
18. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
20. Apelant navodi da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na život, pravo na slobodu i sigurnost lica, pravo na pravično suđenje, pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku, slobodu misli, savjesti i vjere, slobodu izražavanja, pravo na imovinu iz člana II/3. a), d), e), f), g), h) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 2, 5, 6, 8, 9. i 10. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] a)Relevantna načela
23. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
b)Razdoblje koje se uzima u obzir
24. Ustavni sud zapaža da je apelant 3. augusta 2015. godine pred Službom pokrenuo postupak izvršenja presuda Kantonalnog suda od 19. augusta 2013. godine i od 23. i 24. marta 2015. godine. Nadalje, navedeni postupak je, nakon što je apelant 10. aprila 2017. godine podnio žalbu protiv rješenja Službe od 31. marta 2017. godine, još u toku pred Federalnom upravom iz čega proizlazi da predmetni postupak traje oko tri godine, pa je to razdoblje koje će Ustavni sud ispitati. c)Analiza razumnosti trajanja postupka
25. U konkretnom slučaju radi se o upravnom postupku u kojem je apelant pokrenuo postupak izvršenja konačnih sudskih presuda Kantonalnog suda u postupcima izdavanja urbanističke saglasnosti, naknade štete i izuzeća službenog lica, pa s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o nešto složenijem predmetu.
26. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud nalazi da je apelant podnošenjem većeg broja podnesaka i zahtjeva u konkretnom slučaju, uključujući i zahtjev za izuzeće službenog lica u predmetnom upravnom postupku, iako je to bez sumnje njegovo procesno pravo, objektivno doprinio dužini trajanja postupka, jer nadležni organ mora postupati i rješavati po svim tim zahtjevima.
27. Ustavni sud zapaža da je prvostepeni upravni organ tri puta donosio odluke po apelantovom zahtjevu (29. marta i 26. septembra 2016. godine i 31. marta 2017. godine), te da je drugostepeni upravni organ u dva navrata (4. jula 2016. godine i 24. februara 2017. godine) poništavao prvostepena rješenja i predmet vraćao prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje, te da je, prema stanju spisa, postupak još u toku pred Federalnom upravom. S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da su upravni organi u periodu od oko tri godine, koliko traje predmetni postupak, kontinuirano poduzimali procesne radnje s ciljem utvrđivanja procesnih i materijalnopravnih pretpostavki za postupanje po apelantovim zahtjevima, odnosno za izvršenje navedenih presuda Kantonalnog suda (u postupcima izdavanja urbanističke saglasnosti, naknade štete i izuzeća službenog lica). Imajući u vidu trajanje cjelokupnog postupka, Ustavni sud smatra da ukupna dužina predmetnog postupka od oko tri godine zadovoljava zahtjeve suđenja u razumnom roku, u smislu garancija iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
28. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, odnosno dosadašnje trajanje predmetnog postupka, Ustavni sud smatra da se period od oko tri godine, u kojem su upravni organi postupali u primjerenim rokovima, bez perioda neaktivnosti, još uvijek ne može smatrati nerazumnim periodom trajanja postupka. Stoga, Ustavni sud nalazi da, zbog neokončanja predmetnog postupka u periodu od oko tri godine, još uvijek nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
29. Apelant je, zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka pred organima uprave, tražio naknadu nematerijalne štete. U skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, a pošto je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ u predmetnom postupku, apelantu ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.
Ostali navodi
30. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na život, prava na slobodu i sigurnost lica, prava na privatni i porodični život, dom i prepisku, slobodu misli, savjesti i vjere, slobodu izražavanja, prava na imovinu iz člana II/3.a), d), f), g), h) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 2, 5, 8, 9. i 10. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i prava iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da ove navode apelant nije obrazložio da bi se Ustavni sud mogao upustiti u ispitivanje konkretnih navoda, pa budući da se apelant samo paušalno pozvao na povredu navedenih prava, te da ih suštinski dovodi u kontekst povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku, Ustavni sud, s obzirom na zaključak u vezi s navodnom povredom prava na pravično suđenje, i ovo pozivanje na povredu navedenih prava, koje nije ničim obrazloženo, smatra neosnovanim.
VIII.Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u okolnostima konkretnog slučaja kada upravni postupak traje oko tri godine, budući da upravni organi postupaju u primjerenim rokovima i da nema perioda neopravdane neaktivnosti, tako da se još uvijek ne može smatrati nerazumnom dužinom trajanja predmetnog postupka.
32. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević