Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2012/18 (Đ. P., M. P., M. P. i M. P.)

Odluka donesena 06. 06. 2018.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni postupak
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2012/18

Apelacija

Odluka o meritumu

06. 06. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2012/18, rješavajući apelaciju Đorđa Pandžića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 6. juna 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Đorđa Pandžića, Mladena Pandžića, Miće Pandžića i Mare Pandžić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu pod brojem 09 0 U 26353 16 U.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča predmetni postupak shodno članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo, u skladu sa članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da apelantima Đorđu Pandžiću, Mladenu Pandžiću, Mići Pandžiću i Mari Pandžić u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke solidarno isplati iznos od 400,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantima Đorđu Pandžiću, Mladenu Pandžiću, Mići Pandžiću i Mari Pandžić zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo i predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Đorđe Pandžić, Mladen Pandžić, Mićo Pandžić i Mara Pandžić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Istočnog Sarajeva, koje zastupa Amir Šapčanin, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 4. aprila 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 09 0 U 26353 16 U. Apelanti su 17. aprila 2018. godine dopunili apelaciju. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Sarajevo (u daljnjem tekstu: Federalna uprava) i Općinskog vijeća Općine Novi Grad Sarajevo (u daljnjem tekstu: Općinsko vijeće) zatraženo je 30. aprila 2018. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud, Federalna uprava i Općinsko vijeće su u periodu od 10. do 24. maja 2018. godine dostavili svoj odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelanti su se 18. decembra 2007. godine obratili Općinskom vijeću sa zahtjevom za povrat izuzetog zemljišta Rješenjem Općinske komisije za urbanizam, građenje, imovinsko-pravne poslove i katastar Općine Novi Grad Sarajevo broj 06-475-214/84 od 15. jula 1984. godine.

6. Rješenjem Općinskog vijeća broj 07-31-14865/07 A.B. od 22. januara 2008. godine odbijen je predmetni zahtjev apelanata.

7. Rješenjem Federalne uprave broj 05-31-2-280/08 od 4. marta 2008. godine usvojena je žalba apelanata, prvostepeno rješenje Općinskog vijeća od 22. januara 2009. godine poništeno i predmet vraćen tom organu na ponovni postupak.

8. Rješenjem Općinskog vijeća broj 07-31-14865/07 A.B. od 8. augusta 2008. godine odbijen je predmetni zahtjev apelanata.

9. Rješenjem Federalne uprave 05-31-2-1479/08 od 24. decembra 2008. godine usvojena je žalba apelanata, poništeno prvostepeno rješenje Općinskog vijeća od 8. augusta 2008. godine i predmet vraćen tom organu na ponovni postupak i odlučivanje.

10. Rješenjem Općinskog vijeća broj 07-31-14865/07 od 22. maja 2009. godine usvojen je predmetni zahtjev apelanata.

11. Odlučujući o žalbi Zavoda za izgradnju Kantona Sarajevo, Federalna uprava je donijela Rješenje broj 05-31-2-1257/09 od 21. augusta 2009. godine kojim je žalbu usvojila, ukinula prvostepeno rješenje Općinskog vijeća od 22. maja 2009. godine i predmet vratila tom organu na daljnji postupak i odlučivanje.

12. Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 U 004796 09 U od 25. septembra 2013. godine odbijena je tužba apelanata podnesena protiv drugostepenog rješenja Federalne uprave od 21. augusta 2009. godine.

13. Rješavajući u ponovnom postupku (na osnovu rješenja Federalne uprave od 21. augusta 2009. godine), Općinsko vijeće je donijelo Rješenje broj 01-02-9023/16 od 8. marta 2016. godine kojim je odbilo kao neosnovan predmetni zahtjev apelanata.

14. Apelanti su 28. aprila 2016. godine podnijeli tužbu protiv rješenja Općinskog vijeća od 8. marta 2016. godine u skladu s poukom sadržanom u tom rješenju.

15. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je postupak po tužbi apelanata u toku pred Kantonalnim sudom i da je predmet zaveden pod brojem 09 0 U 26353 16 U.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

16. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, apelanti navode da je predmetni postupak pokrenut tužbom 2016. godine i da do danas nije završen. Smatraju da se radi o pravnom pitanju koje je moglo biti „davno riješeno“, te da se dužina postupka ne može pripisati apelantima jer nisu koristili bilo kakve metode koje bi mogle dovesti do odugovlačenja postupka. Stoga, smatraju da Ustavni sud treba donijeti zaključak da je sudski organ bio nedjelotvoran i da je postupao protivno svojim zakonskim obavezama jer nije donio konačnu i pravomoćnu odluku u periodu od dvije godine od dana podnošenja tužbe. Slijedom navedenog, apelanti smatraju da se treba obezbijediti i osigurati da im se omogući pristup sudu i pravično suđenje, odnosno da se naloži Kantonalnom sudu da po hitnom postupku donese meritornu odluku. Također, apelanti potražuju i iznos od 10.000,00 KM na ime nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.

II.Odgovor na apelaciju

17. Kantonalni sud je naveo da je tužba u taj sud zaprimljena 28. aprila 2016. godine, te da je taj sud naredbom od 29. aprila 2016. godine tužbu dostavio na odgovor Federalnoj upravi kao tuženom organu, koja je 1. juna 2016. godine dostavila odgovor na tužbu. Kantonalni sud je također istakao da su, u skladu s Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta od 1. decembra 2010. godine (koje je donijelo Visoko sudsko i tužilačko vijeće), sudije odgovorne za rješavanje predmeta po starosti inicijalnog akta, a u skladu sa Planom rješavanja starih predmeta tog suda. S obzirom na navedeno, Kantonalni sud je naveo da smatra da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede prava na pravičan postupak u odnosu na dužinu trajanja postupka.

18. Federalna uprava je navela da se nije mogla izjasniti s obzirom da sadržaj apelacije ne ukazuje na bilo kakvu aktivnost ili akte tog organa.

19. Općinsko vijeće je tražilo od Ustavnog suda da, s ciljem okončanja upravnog spora koji se vodi pred Kantonalnim sudom, naloži tom sudu da što prije donese odluku o meritumu. V.Relevantni propisi

20. U Zakonu o upravnim sporovima („Službene novine FBiH“ broj 9/05) relevantne odredbe glase:

Član 55.

Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

21. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

24. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

26. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

28. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

29. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

30. Ustavni sud prije svega zapaža da je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut zahtjevom apelanata iz 2007. godine za povrat izuzetog zemljišta rješenjem nadležnog organa uprave iz 1984. godine, te da se postupak u ovoj pravnoj stvari (kako upravnom tako i upravnomsudskom postupku) nalazi pred Kantonalnim sudom po tužbi apelanata iz 2016. godine. Dakle, cjelokupan period odlučivanja u predmetnoj pravnoj stvari traje skoro 10 i po godina.

31. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelanti u predmetnom postupku isključivo osporavaju dužinu trajanja postupka pred Kantonalnim sudom koji su pokrenuli tužbom iz 2016. godine, pa će Ustavni sud kao dužinu trajanja postupka razmatrati period od 28. aprila 2016. godine, kao dana kada je podnesena i zaprimljena predmetna tužba u Kantonalni sud, do dana donošenja ove odluke. Dakle, relevantni period koji će Ustavni sud uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka jeste period od nešto duži od dvije godine. Analiza razumnosti trajanja postupka

32. Ustavni sud nalazi da iz stanja spisa predmeta proizlazi da se radi o relativno složenom predmetu i postupku koji nije hitne prirode. Nadalje, Ustavni sud ne nalazi da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da su apelanti preduzimali radnje kojima bi odugovlačili predmetni postupak. S druge strane, ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda kao nadležnog organa vlasti u konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da se taj sud u svom odgovoru na apelaciju jedino i isključivo referirao u svojoj argumentaciji na Plan na rješavanje starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koji je donio VSTVBiH kao objektivni kriterij zbog čega još uvijek nije odlučeno o tužbi apelanata iz 2016. godine, uz naznaku da predmet apelanata nije uvršten u plan rješavanja jer taj sud u skladu a planom rješava tek predmete iz 2010. godine.

33. Naime, Ustavni sud je u svojoj praksi zapazio da kada redovni sudovi i pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se, uglavnom, odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu prijema inicijalnog akta, odnosno u skladu s Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koje je donio VSTVBiH, a za period od 1. januara 2016. do 31. marta 2016. godine“ (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 303/16 od 16. marta 2016. godine, tačka 15, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 24/16, dostupna i na www.ustavnisud.ba ili Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1360/14 od 15. februara 2017. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba). Ista opravdanja se vide i u odgovoru Kantonalnog suda na predmetnu apelaciju. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje poštovanja standarda donošenja odluke u razumnom roku pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u svojoj Odluci broj AP 1062/15 od 10. maja 2017. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1062/15 od 10. maja 2017. godine i druge odluke od 10. maja 2017. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U toj odluci Ustavni sud je, između ostalog, naveo: „Uprkos mjerama koje se preduzimaju za rješavanje prekomjerne dužine sudskih postupaka, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskih postupaka posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, zbog čega postoji sistemsko kršenje ovog prava pred redovnim sudovima.“

34. Ustavni sud, također, napominje da se kao opravdanje ne može prihvatiti činjenica da su preduzete određene mjere s ciljem efikasnijeg rješavanja predmeta ako tim mjerama, ipak, nije postignuta očekivana ažurnost, koja se, prema ocjeni Ustavnog suda, u okolnostima konkretnog predmeta ogledala prije svega u obavezi Kantonalnog suda da sagleda sve pravno-relevantne okolnosti koje su prethodile podnošenju predmetne tužbe, a prvenstveno uzme u obzir dužinu trajanja postupka kako pred organima uprave tako i pred tim sudom u prethodnom postupku (ukupan period od više od osam godina) u kojem je u više navrata predmet vraćan na ponovno rješavanje. Stoga, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud prilikom rješavanja po tužbi iz 2016. godine u konkretnom slučaju morao imati u vidu da situacije opetovanog ponavljanja upravnih postupaka (zbog poništavanja upravnih akata i vraćanja predmeta na ponovni upravni postupak) predstavljaju razumno opravdanje za pojačanu angažiranosti suda prilikom administriranja postupka i iskazivanja većeg stepena ažurnosti u svjetlu ukupnosti upravnih i upravnosudskih postupaka zajedno, s ciljem ispunjavanja garancija obuhvaćenih pravom na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku. Uzimajući u obzir analizirane okolnosti u konkretnoj apelaciji koja je predmet razmatranja u ovoj odluci, kao i relevantne standarde, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka (upravnog spora) u predmetnoj apelaciji, koji je do sada traje više od dvije godine i koji je još uvijek u toku u vrijeme donošenja ove odluke, a priori, ne ispunjava standard „razumne“ dužine postupka i mogla bi se opravdati samo u izuzetnim okolnostima.

35. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

36. Budući da u konkretnom slučaju postoji povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku zbog, između ostalog, istih razloga kao i u navedenoj Odluci Ustavnog suda broj AP 1062/15, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na obrazloženje iz te odluke. Iz istih razloga i ova se odluka, također, dostavlja navedenim subjektima.

Pitanje naknade nematerijalne štete

37. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

38. Budući da je u predmetnoj apelaciji utvrđeno kršenje prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da apelantima pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju su nesumnjivo pretrpjeli zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se načelima pravičnosti, uzimajući u obzir ekonomske prilike u Bosni i Hercegovini, prosječna primanja i parametre životnog standarda građana, Ustavni sud smatra da apelantima treba na ime naknade nematerijalne štete solidarno isplatiti iznos od 400,00 KM.

39. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo, s obzirom na sjedište Kantonalnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

40. Imajući u vidu utvrđenje u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati je li u ovom predmetu također došlo i do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

41. Ustavni sud zaključuje da je u postupku iz apelacije koja je predmet ove odluke došlo do povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da u predmetnom slučaju dužina postupka a priori ne ispunjava standard „razumne“ dužine postupka, za što Kantonalni sud nije dao razumno i logično objašnjenje.

42. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

43. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-2012/18 (Đ. P., M. P., M. P. i M. P.) | Sudska praksa | Aktio