Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1859/16 ("Suljkić" d.o.o. Živinice i R. S.)

Odluka donesena 06. 06. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Neovlašteno lice
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1859/16

Apelacija

Odluka o meritumu

06. 06. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. juna 2018. godine, u predmetu broj AP 1859/16, rješavajući apelaciju „Suljkić“ d.o.o. Živinice i Refika Suljkića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka d), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija „Suljkić“ d.o.o. Živinice podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Gračanici u predmetu broj 27 0 I 001051 07 I i koji je obustavljen Rješenjem Općinskog suda u Gračanici broj 27 0 I 001051 17 I 3 od 19. maja 2017. godine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Refika Suljkića podnesena zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Gračanici u predmetu broj 27 0 I 001051 07 I i koji je obustavljen Rješenjem Općinskog suda u Gračanici broj 27 0 I 001051 17 I 3 od 19. maja 2017. godine zbog toga što ju je podnijelo neovlašteno lice.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. „Suljkić“ d.o.o. Živinice i Refik Suljkić (u daljnjem tekstu: prvoapelant i drugoapelant ili apelanti) iz Živinica, koje zastupa Zlatan Dž. Bektić, advokat iz Živinica, podnijeli su 27. aprila 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Gračanici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu pod brojem 27 0 I 001051 07 I (stari broj 027-0-I-07-000727) i koji je, nakon podnošenja apelacije, obustavljen Rješenjem Općinskog suda broj 27 0 I 001051 17 I 3 od 19. maja 2017. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 27. juna 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 4. jula 2016.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Prvoapelant je 5. oktobra 2007. godine na osnovu izvršne isprave – Presude Općinskog suda broj P-17/04 od 22. decembra 2004. godine (potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj Gž. 270/05 od 20. jula 2007. godine) Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika A. H. popisom, procjenom i prodajom pokretne imovine izvršenika radi naplate duga (troškovi parničnog postupka u iznosu od 1.492,00 KM).

6. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 027-0-I-07-000727 od 12. decembra 2007. godine odredio predloženo izvršenje.

7. Prvoapelant je u toku izvršnog postupka, u više navrata podnosio urgencije Općinskom sudu za postupanje u postupku i tražio dostavljanje podataka o stanju predmeta.

8. Sudski izvršilac je u periodu od 2008. do 2014. godine u više navrata izlazio na lice mjesta s ciljem popisa i procjene pokretnih stvari izvršenika (prvi put 26. novembra 2008. godine), što je preciznije konstatirano u zapisnicima sudskog izvršioca.

9. Zaključkom od 7. maja 2010. godine Općinski sud je obavijestio prvoapelanta da rješenje o izvršenju nije uručeno izvršeniku jer prema naznaci poštanskog dostavljača izvršenik živi u inostranstvu. Općinski sud je u zaključku naveo da je sudski izvršilac u više navrata izlazio na lice mjesta, ali da nije zatekao izvršenika na datoj adresi, kao i da je sudski izvršilac došao do saznanja da izvršenik nalazi ili u inostranstvu ili u Vlasenici, pa je prvoapelantu naloženo da dostavi novu adresu s obzirom na to da izvršenik nije primio rješenje o izvršenju.

10. Podneskom od 24. maja 2010. godine prvoapelant je obavijestio Općinski sud da je od MUP-a Tuzlanskog kantona dobio rješenje od 19. maja 2010. godine iz kojeg proizlazi da izvršenik ima prijavljeno prebivalište na adresi koja je naznačena u prijedlogu za izvršenje (Pribava bb, Općina Gračanica), a da ga je PS Vlasenica dopisom od 17. maja 2010. godine obavijestila da izvršenik nema prijavljeno prebivalište na području općine Vlasenica. Prvoapelant je predložio nastavak postupka.

11. U Zapisniku od 11. augusta 2010. godine sudski izvršilac je konstatirao da je zatekao izvršenika na datoj adresi, te da ga je upoznao s razlogom dolaska, tj. provođenja izvršenja naplatom ili popisom pokretnih stvari, ali da tom prilikom izvršenik nije želio izmiriti potraživanje, niti je dozvolio popis pokretnih stvari koje se nalaze u njegovom porodičnom objektu.

12. Osim toga, Općinski sud je zaključcima od 5. novembra 2013. godine, postupajući po prijedlogu prvoapelanta od 24. oktobra 2013. godine, izvršio provjeru imovine izvršenika kod banaka i nadležne ispostave Porezne uprave Federacije BiH (s ciljem da sazna da li izvršenik eventualno posjeduje otvorene račune kod tih banaka, odnosno dobije podatke o zaposlenju izvršenika). Općinski sud je zaključkom od 11. februara 2014. godine dostavio tražene podatke prvoapelantu koji je 19. februara 2014. godine predložio Općinskom sudu da se izvršenje provede pljenidbom i prenosom novčanih sredstava na računu izvršenika otvorenog kod Intesa Sanpaolo Banka d.d. BiH (u daljnjem tekstu: banka) na račun prvoapelanta. Općinski sud je Rješenjem broj 27 0 I 001051 07 I od 17. aprila 2014. godine odredio da će se izvršni postupak određen rješenjem od 12. decembra 2007. godine provesti i pljenidbom novčanih sredstava na računu izvršenika kod banke.

13. Sudski izvršilac je 29. jula 2014. godine izvršio zapljenu i popis pokretnih stvari izvršenika. Općinski sud je zaključkom o prodaji od 5. septembra 2014. godine odredio prvu prodaju pokretnih stvari putem usmenog javnog nadmetanja za 10. oktobar 2014. godine. S obzirom na to da na prvom ročištu nije bilo zainteresiranih kupaca za pokretne stvari, niti su na ročište pristupili prvoapelant i izvršenik, Općinski sud je Zaključkom o prodaji od 14. oktobra 2014. godine odredio ponovo prvu prodaju pokretnih stvari izvršenika putem usmenog javnog nadmetanja za 24. novembar 2014. godine. Na zakazano ročište nije pristupio niko od zainteresiranih kupaca, kao ni prvoapelant, niti izvršenik, slijedom čega je Općinski sud u zapisniku od 24. novembra 2014. godine konstatirao da prva prodaja ponovo nije uspjela, te da će posebnim zaključkom pozvati prvoapelanta da predloži novo sredstvo izvršenja.

14. Dalje, Općinski sud je zaključkom od 1. decembra 2014. godine pozvao prvoapelanta da u smislu odredaba člana 8. stav 3. Zakona o izvršnom postupku u roku od 15 dana od prijema predloži novo sredstvo i predmet izvršenja zato što se izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika nije moglo provesti.

15. Podneskom od 23. februara 2015. godine prvoapelant je predložio da se izvršenje provede i na nekretninama izvršenika, te je naveo da ostaje pri izvršenju na novčanim sredstvima. Zaključkom od 17. juna 2015. godine Općinski sud je pozvao prvoapelanta da u roku od 15 dana dostavi posjedovni list sa identifikacijom za predmetnu parcelu, kao i zemljišnoknjižni izvadak i kompletne zemljišnoknjižne izvatke sa svim upisanim suvlasnicima. Prvoapelant je 1. jula 2015. godine dostavio uređen prijedlog za izvršenje na nekretninama, nakon čega je Općinski sud rješenjem od 29. septembra 2015. godine odredio da će se izvršni postupak, određen rješenjem od 12. decembra 2007. godine, provesti zabilježbom, procjenom i prodajom predmetnih nekretnina, te iz novčanih sredstava dobivenih prodajom nekretnine namiriti prvoapelanta. Zaključkom Općinskog suda od 29. septembra 2015. godine naloženo je Zemljišnoknjižnom uredu suda da izvrši zabilježbu rješenja o promjeni predmeta i sredstva izvršenja od 29. septembra 2015. godine na predmetnim nekretninama u suvlasništvu izvršenika. Osim toga, Općinski sud je rješenjem od 29. septembra 2015. godine izvršni postupak, određen rješenjem od 12. decembra 2007. godine, u odnosu na izvršenje popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika obustavio i ukinuo sve provedene izvršne radnje, dok provođenje izvršenja određeno rješenjem od 17. aprila 2015. godine ostaje na snazi.

16. Podneskom od 13. maja 2016. godine banka je obavijestila Općinski sud da na računu izvršenika nema novčanih sredstava za realizaciju, iz kog razloga ne može postupiti po rješenju o izvršenju.

17. Općinski sud je rješenjem od 19. maja 2017. godine (pravomoćno 16. juna 2017. godine) obustavio izvršni postupak određen rješenjem od 12. decembra 2007. godine i rješenjem od 29. septembra 2015. godine i ukinuo sve provedene izvršne radnje u odnosu na izvršenje na nekretninama (stav I) jer prvoapelant nije postupio po zaključku suda od 13. aprila 2017. godine da uplati novčana sredstva u iznosu od 600,00 KM na ime vještačenja – identifikacije nekretnina po vještaku geometru i utvrđivanja vrijednosti nekretnina po vještaku građevinske struke, te da sudu dostavi dokaz o uplati, uz upozorenje da će sud obustaviti postupak u slučaju nepostupanja po zaključku. Općinski sud je naprijed navedenim rješenjem, također, odlučio da izvršni postupak određen rješenjem od 12. decembra 2007. godine i rješenjem od 17. aprila 2015. godine u odnosu na izvršenje pljenidbom i prenosom novčanih sredstava izvršenika na računu kod banke ostaje na snazi, te se obavještavaju apelant i izvršenik da je u postupku izvršenja određenog naprijed navedenim rješenjima provedena izvršna radnja dostavljanjem rješenja o izvršenju banci iz prijedloga za izvršenje (stav II).

Apelacija

a) Navodi iz apelacije

18. Apelanti smatraju da je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti su izložili hronologiju predmetnog postupka, te su ukazali da su urgirali za postupanje u predmetu, kao i da njihovo postupanje nije utjecalo na dužinu trajanja postupka. Osim toga, navedeno je da drugoapelant Refik Suljkić, kao osnivač i vlasnik „Suljkić“ d.o.o. Živinice trpi nematerijalnu štetu zbog dužine trajanja izvršnog postupka. Apelanti traže da im se na ime naknade nematerijalne štete zbog neokončanja izvršnog postupka isplati iznos od po 2.400,00 KM.

b) Odgovori na apelaciju

19. Općinski sud je izložio činjenično stanje predmeta, kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te je istakao da je postupao u izvršnom postupku s ciljem naplate apelantovog potraživanja. Općinski sud je naveo da Refik Suljkić nije podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika, već da je on zakonski zastupnik prvoapelanta. Osim toga,Općinski sud je ukazao da je postupao u skladu s mogućnostima i prijedlozima prvoapelanta, te da je prvoapelant doprinio dužini trajanja postupka, naročito što nije pristupio na ročišta za prodaju pokretnih stvari izvršenika kako bi eventualno kupio pokretne stvari i time se djelimično namirio.

Relevantni propisi

20. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) relevantne odredbe glase:

Član 5.

(1)U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2)Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 63.

Obustava izvršenja (3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.

(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

Dopustivost

21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. a)Dopustivost u odnosu na drugoapelanta – neovlašteno lice

23. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije u odnosu na drugoapelanta, Ustavni sud je pošao od odredaba člana 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda.

Član 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

d) apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;

24. U konkretnom slučaju, drugoapelant je podnio apelaciju zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka. Međutim, Ustavni sud primjećuje da su stranke u konkretnom predmetu prvoapelant „Suljkić“ d.o.o. Živinice (kao tražilac izvršenja) i izvršenik A. H., a da iz stanja spisa proizlazi da je drugoapelant direktor i zakonski zastupnik prvoapelanta. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju nije odlučivalo o bilo kakvim pravima ili obavezama drugoapelanta, slijedom čega Ustavni sud smatra da drugoapelant nije ovlašteno lice za podnošenje apelacije.

b)Dopustivost u odnosu na prvoapelanta

25. Ustavni sud naglašava da u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelacija koju je podnio prvoapelant, odnosi se na dužinu izvršnog postupka koji je nakon podnošenja apelacije obustavljen Rješenjem Općinskog suda broj 27 0 I 001051 17 I 3 od 19. maja 2017. godine. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također kontinuirano ukazivao i da u Federaciji BiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.

26. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Meritum

28. Prvoapelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na suđenje u razumnom roku

29. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

30. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...].

31. U konkretnom slučaju prvoapelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog neokončanja izvršnog postupka koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Općinskim sudom. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude koju izrekne bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

32. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijuma uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Period koji se uzima u obzir

33. Ustavni sud zapaža da je prvoapelant 5. oktobra 2007. godine pokrenuo izvršni postupak protiv izvršenika kako bi realizirao svoje potraživanje, a da je taj postupak, prema stanju spisa, obustavljen nakon podnošenja apelacije, Rješenjem Općinskog suda broj 27 0 I 001051 17 I 3 od 19. maja 2017. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine postupka jeste period od devet godina i sedam mjeseci.

Analiza razumnosti trajanja postupka

34. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku pokrenutom na osnovu pravomoćne presude. Na osnovu predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju ne radi o naročito složenom postupku. Ustavni sud, također, smatra da je predmetni postupak od značaja za prvoapelanta jer se radi o novčanim potraživanjima radi naplate dugovanja po osnovu troškova parničnog postupka.

35. Posmatrajući ponašanje prvoapelanta, Ustavni sud zapaža da je prvoapelant podnio prijedlog za izvršenje, te da je nakon toga kod Općinskog suda u više navrata urgirao i tražio postupanje u izvršnom postupku. Tokom postupka prvoapelant je također tražio da se utvrdi imovina izvršenika i predlagao nova sredstva izvršenja.

36. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud smatra da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja već za djelotvorno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

37. Posmatrajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da je, postupajući po apelantovom prijedlogu za izvršenje od 5. oktobra 2007. godine, Općinski sud u relativno kratkom roku, rješenjem od 12. decembra 2007. godine, odredio izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika. Ustavni sud, također, primjećuje da je Općinski sud na početku postupka imao period pasivnosti jer je sudski izvršilac nakon gotovo godinu dana prvi put izašao na lice mjesta radi popisa i zapljene pokretnih stvari. Međutim, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud, nakon toga, preduzimao procesne radnje u primjerenim rokovima, čemu u prilog ide činjenica da je sudski izvršilac u periodu od 2008. do 2014. godine u više navrata izlazio na lice mjesta (što je preciznije konstatirano u zapisnicima sudskog izvršioca) s ciljem popisa i zapljene pokretnih stvari izvršenika. Nakon što je izvršen popis i procjena pokretnih stvari (29. juli 2014. godine), Općinski sud je dva puta zakazivao prvo ročište za prodaju (10. oktobar 2014. godine i 24. novembar 2014. godine), na kojima nije bilo zainteresiranih kupaca, niti su na njih pristupili prvoapelant i izvršenik. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u prikladnim vremenskim rokovima pribavio informacije o izvršenikovoj imovini kod banaka i nadležne Porezne uprave FBiH, da bi nakon toga, postupajući po apelantovom prijedlogu od 19. februara 2014. godine, Općinski sud rješenjem od 17. aprila 2014. godine odredio da se izvršenje provede i pljenidbom novčanih sredstava izvršenika kod banke. Isto tako, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud rješenjem od 29. septembra 2015. godine odredio da se izvršenje provede i prodajom nekretnina izvršenika i namirenjem prvoapelanta iz novčanih sredstava dobivenih prodajom. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je Općinski sud preduzimao procesne radnje u primjerenim vremenskim rokovima, te da je pokušavao provesti izvršenje kako na pokretnim stvarima tako i na novčanim sredstvima i nekretninama izvršenika, odnosno da je donosio odluke s ciljem okončanja izvršnog postupka bez prevelikog odugovlačenja.

38. Posmatrajući postupak u cjelini i imajući u vidu sve činjenice u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da je izvršni postupak pred Općinskim sudom trajao nešto duže od uobičajenog. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da su postojale objektivne okolnosti koje su doprinijele dužini trajanja izvršnog postupka, prije svega, procesne smetnje vezane za dostavu rješenja o izvršenju izvršeniku i utvrđivanje njegove adrese, zatim bezuspješni pokušaji sudskog izvršioca da izvrši popis i zapljenu pokretnih stvari izvršenika, iako je u periodu od 2008. do 2014. godine sudski izvršilac konstantno pokušavao izvršiti popis i zapljenu pokretne imovine izvršenika. Isto tako, Općinski sud je provodio procesne radnje s ciljem okončanja postupka i namirenja potraživanja, ali se iz predloženih sredstava i predmeta izvršenja prvoapelant nije mogao namiriti (nemogućnost prodaje pokretnih stvari, te nemogućnost namirenja na novčanim sredstvima izvršenika), što također predstavlja objektivne okolnosti koje se ne mogu staviti na teret Općinskom sudu. Osim toga, Ustavni sud smatra da se propust prvoapelanta da na ime vještačenja uplati novčana sredstva, što je za posljedicu imalo obustavljanje postupka u odnosu na izvršenje na nekretninama, te gubitak mogućnosti da prvoapelant na ovaj način eventualno namiri svoje potraživanje, također, ne može staviti na teret Općinskom sudu. Kako je Ustavni sud istakao u stavu 36. ove odluke, uloga vlasti se svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima. Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično provođenje sudskog postupka, što je u ovom predmetu nesumnjivo ispoštovano. Stoga, Ustavni sud zapaža da u ponašanju Općinskog suda nema ničega što bi ukazivalo na neopravdanu neaktivnost i odugovlačenje postupka.

39. Ustavni sud, na osnovu navedenog i uzevši u obzir sve faktore, zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.

Pitanje naknade nematerijalne štete

40. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

41. S obzirom na odluku Ustavnog suda, apelantima ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju apelacijom traže zbog dužine trajanja predmetnog postupka.

Zaključak

42. Ustavni sud, zaključuje da, uzevši u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, nema povrede prvoapelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku kao segmenta prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je Općinski sud postupao u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i zakonskim odredbama i u tom smislu provodio procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, pri čemu nije odgovoran za nemogućnost namirenja prvoapelanta na predloženim sredstvima izvršenja.

43. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka d), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

44. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-1859/16 ("Suljkić" d.o.o. Živinice i R. S.) | Sudska praksa | Aktio