Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4809/17 (F. M. i A. M.)
Odluka donesena 06. 06. 2018.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Protek roka
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-4809/17
Apelacija
Odluka o meritumu
06. 06. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. juna 2018. godine, u predmetu broj AP 4809/17, rješavajući apelaciju Fahrudina Mandića i Ajše Mandić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1) i (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija koju su podnijeli Fahrudin Mandić i Ajša Mandić.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 I 507648 15 I, a koji se trenutno nalazi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 I 507648 16 Gži.
Na osnovu člana 74. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantima Fahrudinu Mandiću i Ajši Mandić isplati ukupan iznos od 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 65 0 I 507648 16 Gži, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo i predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da u roku od tri mjeseca obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Fahrudin Mandić i Ajša Mandić zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 231492 15 Rev od 10. novembra 2015.
godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Fahrudin Mandić i Ajša Mandić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Nedžla Šehić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 20. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 65 0 P 231492 04 P i koji je okončan prije podnošenja apelacije Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 231492 15 Rev od 10. novembra 2015. godine, kao i zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom pod brojem 65 0 I 507648 15 I, a koji se trenutno nalazi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 65 0 I 507648 16 Gži.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 5. januara 2018. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Kantonalnog suda odgovor na apelaciju zatražen je 21. marta 2018. godine.
3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 18. januara 2018. godine, a Kantonalni sud 3. aprila 2018. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
Parnični postupak
5. Apelanti su pokrenuli predmetni parnični postupak pred Općinskim sudom podnošenjem tužbe 14. januara 2004. godine protiv tužene S. S. radi raskida ugovora i povrata sredstava. Općinski sud je 11. jula 2014. godine donio Presudu broj 65 0 P 231492 04 P (kojom je, između ostalog, utvrdio da je ništav ugovor o kupoprodaji stana, zaključen između apelanta kao kupca i tužene S. S. kao prodavca, te je naloženo tuženoj da apelantima po osnovu stjecanja bez osnova isplati iznos od 45.000,00 KM sa kamatama, i to na iznos od 20.000,00 KM, počev od 9. juna 1997. godine, a na iznos od 25.000,00 KM počev od 15. juna 1997. godine, te da im na ime naknade materijalne štete isplati 1.700,00 KM na ime ulaganja apelanata u stan i 13. 100,00 KM na ime stvari apelanata, a na ime nematerijalne štete iznos od po 5.000,00 KM). Kantonalni sud je 13. marta 2015. godine donio drugostepenu Presudu broj 65 0 P 231492 14 Gž kojom je djelomično uvažio žalbu tužene i djelomično preinačio prvostepenu presudu (na način da je tužena obavezana da apelantima isplati zakonsku zateznu kamatu na iznos od 45.000,00 KM, počev od 13. novembra 2003. godine pa do isplate, te je odbijen apelantov tužbeni zahtjev za isplatu nematerijalne štete u iznosu od 5.000, KM, materijalne štete na ime ulaganja u stan u iznosu od 1.700,00 KM i na ime apelantovih stvari u iznosu od 13. 100,00 KM kao neosnovan). Vrhovni sud je, odlučujući o reviziji apelanata, donio Presudu broj 65 0 P 231492 15 Rev od 10. novembra 2015. godine kojom je djelomično usvojio reviziju i drugostepenu presudu djelomično preinačio (na način da se tužena obavezuje isplatiti apelantima zakonsku zateznu kamatu na iznos od 20.000,00 KM počev od 9. juna 1997. godine, a na iznos od 25.000,00 KM počev od 15. juna 1997. godine, te da im na ime naknade materijalne štete isplati iznos od 1.700,00 KM na ime ulaganja apelanata u stan i 13. 100,00 KM na ime vrijednosti stvari apelanata), te je predmetni parnični postupak okončan. Izvršni postupak
6. Apelanti su 29. maja 2015. godine Općinskom sudu podnijeli prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (S. S.), a na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Općinskog suda preinačene Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 231492 14 Gž od 13. marta 2015. godine.
7. Općinski sud je donio rješenje o izvršenju 19. juna 2015. godine, kojim je određeno izvršenje na nekretninama izvršenika na koje rješenje je izvršenik podnio prigovor 7. jula 2015. godine, koji je Općinski sud odbio rješenjem od 25. januara 2016. godine (nakon šest mjeseci), a na koje rješenje je izvršenik uložio žalbu 8. februara 2016. godine (na koju su apelanti dostavili odgovor 29. marta 2016. godine, a Općinski sud je 7. septembra 2016. godine predmetni spis dostavio Kantonalnom sudu na odlučivanje po žalbi, nakon više od pet mjeseci).
8. Apelanti su 17. marta 2016. godine podnijeli podnesak u kojem su predložili da se preinači rješenje o izvršenju (od 19. juna 2015. godine) u skladu sa Presudom Vrhovnog suda broj 65 0 P 231492 15 Rev od 10. novembra 2015. godine (kojom je preinačena presuda Kantonalnog suda, a na osnovu koje je pokrenut predmetni izvršni postupak). Nakon toga su apelanti 3. novembra 2016. godine i 23. januara 2017. godine podnijeli urgencije Općinskom sudu kojim su tražili da sud uzme predmet u rad.
9. Općinski sud je zaključkom od 6. februara 2017. godine (nakon više od 10 mjeseci) naložio apelantima ispravku i dopunu prijedloga, nakon čega su apelanti 23. februara 2017. godine podnijeli ispravljen i dopunjen prijedlog.
10. Općinski sud je 14. jula 2017. godine (nakon više od četiri mjeseca) donio rješenje kojim mijenja rješenje o izvršenju od 19. juna 2015. godine (u pogledu predmeta izvršenja, odnosno visine potraživanja), a na koje je izvršenik podnio prigovor 22. septembra 2017. godine (apelanti dostavili odgovor na prigovor 4. oktobra 2017. godine, te 16. novembra 2017. godine uložili urgenciju). Općinski sud je rješenjem od 16. novembra 2017. godine odbio prigovor izvršenika (a na koje rješenje je izvršenik podnio žalbu 28. novembra 2017. godine), te je nakon dostavljanja predmetnog spisa Kantonalnom sudu zaključkom od apelanata tražio da dostave zk. Izvod za nekretnine koje su predmet izvršenja.
11. Predmetni spis je dostavljen Kantonalnom sudu 11. januara 2018. godine na odlučivanje po žalbi na rješenje Općinskog suda od 16. novembra 2017. godine, odnosno dostavljeno je Kantonalnom sudu 7. septembra 2016. godine na odlučivanje o žalbi podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda od 25. januara 2016. godine (kojim je odbijen prigovor izvršenika podnesen protiv rješenja o izvršenju od 19. juna 2015. godine), koji, prema stanju spisa, još nije odlučio o žalbi izvršenika.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelanti smatraju da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog i izvršnog postupka, došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti su naveli hronološki tok predmetnih postupaka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, te su, između ostalog, tražili da im se zbog dužine trajanja predmetnih postupaka isplati naknada štete.
b) Odgovori na apelaciju
13. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je ukratko naveo tok predmetnog postupka, ističući da je nakon što je izvršenik podnio žalbu (na rješenje od 16. novembra 2017. godine), a apelanti dostavili odgovor na žalbu, kompletan predmet dostavljen Kantonalnom sudu na dalje postupanje, te da je taj sud uputio zaključak apelantima da dostave sudu zk. izvod za nekretnine koje su predmet izvršenja, kako bi sud mogao nastaviti da provodi izvršne radnje.
14. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da predmet apelanata nije uvršten u Plan rješavanja starih predmeta, te da se predmeti rješavaju po redoslijedu inicijalnog akta, a u skladu sa Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koje je donijelo Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH (u daljnjem tekstu: VSTVBiH), te se pozvao na prevelik broj predmeta koji se nalaze na rješavanju pred tim sudom, ističući da se dužina predmetnog izvršnog postupka pred tim sudom ne može smatrati kršenjem prava na donošenje odluke u razumnom roku.
V.Relevantni propisi
15. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) relevantne odredbe glase:
Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
16. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. [...] VI.Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. Dopustivost apelacije u odnosu na parnični postupak
19. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelacione navode o dužini trajanja parničnog postupka, koji je okončan Presudom Vrhovnog suda broj 65 0 P 231492 15 Rev od 10. novembra 2015. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1) i (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. st. (1) i (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
20. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum prijema navedene presude Vrhovnog suda od 10. novembra 2015. godine s obzirom na to da su apelanti podneskom od 17. marta 2016. godine u izvršnom postupku tražili od Općinskog suda da preinači rješenja o izvršenju u skladu sa navedenom odlukom Vrhovnog suda, pa se podrazumijeva da su apelanti konačnu odluku Vrhovnog suda zaprimili prije podnošenja navedenog podneska u izvršnom postupku. Apelaciju Ustavnom sudu podnijeli su 20. novembra 2017. godine, tj. jednu godinu i osam mjeseci nakon što su podnijeli navedeni podnesak. Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od prijema konačne i pravosnažne odluke u predmetnom parničnom postupku.
21. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost apelacije u odnosu na izvršni postupak
22. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju predmetna apelacija se odnosi i na dužinu trajanja izvršnog postupka, koji traje već tri godine i koji nije okončan. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi u kontinuitetu ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Takođe, Ustavni sud je u kontinuitetu ukazivao i da u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23- 24. sa daljim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.
23. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4), Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
25. Nakon što je utvrđeno da je jedan dio navoda iz apelacije nedopušten zbog proteka roka, Ustavni sud će ispitati samo dio navoda kojima apelanti ističu da im je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
a)Pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije
26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...]
27. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.[...]
28. Ustavni sud je, primjenjujući dosljedno praksu Evropskog suda, kontinuirano isticao u predmetima koji pokreću pitanje nemogućnosti efikasnog okončanja izvršnog postupka da član 6. stav 1. Evropske konvencije, koji pruža jasne proceduralne garancije kojim se strankama u sporu osigurava postupak koji je pravičan, javan i ekspeditivan, pruža zaštitu i izvršenju sudske odluke. Period koji treba uzeti u obzir
29. Ustavni sud podsjeća da je članom 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda propisana obaveza apelanata da obavijeste Ustavni sud o svim promjenama adrese, pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. U suprotnom Ustavni sud će donijeti odluku prema stanju u spisu.
30. Ustavni sud podsjeća da, u skladu s članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 29. maja 2015. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, postupak koji traje tri godine. Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
31. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
32. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, a iz stanja spisa proizlazi da se ne radi o naročito složenom postupku.
33. Ocjenjujući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da su apelanti tokom postupka ulagali urgencije (više urgencija) ukazujući na potrebu i obavezu hitnog postupanja suda u konkretnom izvršnom predmetu Takođe, Ustavni sud ima u vidu da su apelanti podneskom tražili preinačenje rješenja o izvršenju, jer je izvršna isprava na osnovu koje je pokrenut predmetni izvršni postupak preinačena, kao i da ih je sud pozvao da dopune i isprave taj prijedlog, što su apelanti učinili u kratkom vremenskom periodu (nakon 17 dana). S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da apelanti svojim postupcima nisu uticali na dužinu trajanja predmetnog postupka, koji je za njih od većeg značaja imajući u vidu visinu potraživanja koja su utvrđena pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom, a koja oni pokušavaju da namire u predmetnom izvršnom postupku.
34. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud provodio određene procesne radnje i da je donosio odluke u predmetnom postupku, ali da je imao i periode neaktivnosti. Naime, Općinskom sudu je, nakon što je u relativno razumnom roku donio rješenje o izvršenju 19. juna 2015. godine (nakon 20 dana), trebalo šest mjeseci da odluči o prigovoru izvršenika na navedeno rješenje o izvršenju, te nakon što je izvršenik podnio žalbu, a apelanti dostavili odgovor na žalbu, Općinskom sudu je trebalo više od pet mjeseci da dostavi predmetni spis Kantonalnom sudu. Zatim, nakon što su apelanti podnijeli podnesak 17. marta 2016. godine kojim su tražili da se preinači rješenje o izvršenju, Općinskom sudu je trebalo više od 10 mjeseci da pozove apelante da urede taj prijedlog, te nakon što su ga apelanti uredili, Općinskom sudu je trebalo više od četiri mjeseca da donese rješenje kojim mijenja ranije rješenje o izvršenju. Takođe, Ustavni sud primjećuje da Općinski sud u svom odgovoru na apelaciju uopće ne obrazlaže periode neaktivnosti, odnosno dužinu predmetnog izvršnog postupka pred tim sudom. Nadalje, Ustavni sud zapaža da se predmetni spis trenutno nalazi pred Kantonalnim sudom po žalbi izvršenika (gdje se već nalazi, računajući od 11. januara 2018. godine, kada je predmetni spis dostavljen tom sudu na odlučivanje o žalbi na prvostepeno rješenje od 16. novembra 2017. godine, skoro pet mjeseci, a računajući od 7. septembra 2016. godine, kada je dostavljen na odlučivanje o žalbi na prvostepeno rješenje od 25. januara 2016. godine, već jednu godinu i devet mjeseci) i da je, prema stanju spisa, postupak još u toku, pri čemu predmet nije uvršten u Plan rješavanja starih predmeta, a da se Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju u vezi sa nepostupanjem po žalbi izvršenika poziva na Uputstvo za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koje je donijelo VSTVBiH, te na prevelik broj predmeta koji se nalaze pred tim sudom, što znači da je neizvjesno kada će predmetni postupak biti okončan.
35. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje nemogućnosti okončanja izvršnih postupaka u dugom vremenskom periodu pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u svojoj Odluci broj AP 80/17 od 15. juna 2017. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U ovoj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo da je „prekomjerna dužina izvršnih postupaka rezultat sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i da mora biti kvalificirana tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“.
36. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom izvršenom postupku koji se razmatra ovom odlukom došlo do kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da je dužina izvršnog postupka koji traje već tri godine, a nije izvjesno kada će predmetni postupak biti okončan, nerazumna, jer je predmetni postupak po zakonu hitne prirode, što ne zadovoljava zahtjeve „suđenja u razumnom roku“, a redovni sudovi u svojim odgovorima nisu dali objektivno prihvatljive razloge, pogotovo Općinski sud u svom odgovoru na apelaciju nije opravdao svoje periode neaktivnosti u predmetnom postupku.
37. Budući da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja, u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 80/17 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 80/17 od 15. juna 2017. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Iz istih razloga i ova se odluka, takođe, dostavlja navedenim subjektima.
b)Pitanje naknade nematerijalne štete
38. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
39. Budući da je u predmetnoj apelaciji utvrđeno kršenje prava iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da apelantima pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju su nesumnjivo pretrpjeli zbog kršenja navedenog prava. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se principima pravičnosti, uzimajući u obzir ekonomske prilike u Bosni i Hercegovini, prosječna primanja i parametre životnog standarda građana, Ustavni sud smatra da apelantima treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti ukupan iznos od 900,00 KM.
40. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo, s obzirom na sjedište suda pred kojim se vodi predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
41. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom izvršnom postupku došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da predmetni postupak traje već tri godine, te da nema naznaka kad će biti okončan, a za šta Općinski i Kantonalni sud nisu dali razumno i logično objašnjenje.
42. Na osnovu člana 18. st. (1) i (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
43. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević