Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1701/18 (T. S.)

Odluka donesena 06. 06. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Troškovi i izdaci
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1701/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 06. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 6. juna 2018. godine, u predmetu broj AP-1701/18, rješavajući apelaciju Tanje Srdić, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Tanja Srdić protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 85 0 Mal 060585 17 Gž od 22. januara 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Tanja Srdić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Doboja, koju zastupa Siniša Mikić advokat iz Doboja, podnijela je 15. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 Mal 060585 17 Gž od 22. januara 2018. godine. U konkretnom slučaju, djelimično je uvažena žalba tužiteljice (D.L.) i preinačena je prvostepena presuda na način što je apelantica (tužena) obavezana da tužiteljici na ime duga plati iznos od 988,65 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te je dosuđeni iznos na ime troškova postupka snižen sa 1.082,25 KM na 627,56 KM, dok je u ostalom dijelu potvrđena prvostepena presuda (odbijajući dio glavnog duga i zakonske zatezne kamate).

2. U obrazloženju presude Okružni sud navodi da je predmet spora u konkretnoj parnici zahtjev tužiteljice da se obaveže apelantica da joj isplati dug u iznosu od 2.320,03 KM i 209,00 KM, sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka. U postupku je utvrđeno da je tužiteljica zastupala apelanticu u predmetu kod Općinskog suda u Sarajevu, po osnovu punomoći koju je apelantica potpisala 17. januara 2012. godine, (u kojem postupku je apelantica odbijena sa tužbenim zahtjevom za poništenje odluke o otkazu ugovora o radu i isplatu razlike plata i naknada plata za određeni period, dok je apelantica uspjela sa zahtjevom za isplatu toplog obroka u iznosu od 255,00 KM). Dalje, 17. januara 2012. godine potpisana je izjava kojom apelantica izjavljuje da je ovlastila tužiteljicu - advokata da je zastupa pred Općinskim sudom u Sarajevu, radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa, da ista u tom postupku može preduzimati sve radnje bez ograničenja ovlaštenja do okončanja postupka, te da prilikom davanja punomoći za zastupanje nije platila advokatu ni za usluge ni za troškove zastupanja, pa se obavezuje i izjavljuje da je saglasna da po okončanju postupka advokatu pripadnu svi troškovi parničnog i izvršnog postupka koji se tiču usluga zastupanja, tako što će iste naplatiti direktno i to 10% od ukupno ostvarenih novčanih primanja. Također, na osnovu punomoći od 7. jula 2015. godine apelantica je posebno ovlastila tužiteljicu da sačini i dostavi Ustavnom sudu apelaciju po punomoći od 7. jula 2015. godine. Okružni sud ističe da je prvostepeni sud na pravilno i potpuno utvrđeno utvrđeno činjenično stanje pogrešno izveo zaključak da se izjava od 17. januara 2012. godine odnosi i na obavezu plaćanja usluge koja je nastala između apelantice i tužiteljice za sastav apelacije, odnosno takav zaključak prvostepenog suda nema uporišta u pismenoj punomoći od 7. jula 2015. godine kojom je apelantica ovlastila tužiteljicu da je zastupa pred Ustavnim sudom i da u njeno ime izjavi apelaciju zbog dužine trajanja postupka i nedonošenja odluke u zakonskom i razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Sarajevu. S tim u vezi Okružni sud je zaključio da shodno odredbama člana 387. stav 2. Zakona o parničnom postupku, u vezi sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata, te u vezi sa članom 1. Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o advokaturi Federacije BiH, tužiteljici pripada potraživana naknada na ime sastava apelacije u iznosu od 988,65 KM sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. U vezi troškova postupka Okružni sud je naveo da je o istim odlučio u skladu sa članom 397. stav 2. u vezi sa članom 387. Zakona o parničnom postupku, s obzirom da je tužiteljica uspjela u sporu sa 42% to je dosuđene troškove postupka u iznosu od 1.082.25 KM valjalo sniziti na iznos od 627,56 KM.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica smatra da je sud pogrešno, bez navođenja dokaza, zaključio da tužiteljici pripada naknada na ime sastava apelacije, te se pri tome pogrešno pozvao na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud, pozivajući se na relevantne odredbe materijalnog i procesnog prava, u obrazloženju osporene odluke dao detaljne i jasne razloge kojima se rukovodio pri donošenju svoje odluke kojom je preinačio prvostepenu presudu (u odnosu na dio duga i odluke o troškovima postupka), a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojima je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1701/18 (T. S.) | Sudska praksa | Aktio